Mortimerova zamka
Mortimerova zamka | |
---|---|
ECO | C65 |
Nazvano po | Jamesu Mortimeru |
Glavno otvaranje | Španska partija |
Chessgames.com otvaranja |
Mortimerova zamka jest zamka u šahovskom otvaranju nazvana po Jamesu Mortimeru. Ovo je prava zamka u smislu da crni namjerno igra slabiji potez nadajući se da će navući bijelog da pogriješi.
Analiza
[uredi | uredi izvor]1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lb5 Sf6
- Zamka počinje time što crni igra Berlinsku odbranu u Španskoj partiji. Iako je Berlinka bila mnogo popularnija u 19. nego u 20. stoljeću, "postala je vrhunac teorije kad ju je Vladimir Kramnik koristio kao svoju glavnu odbranu protiv Garija Kasparova u meču za titulu svjetskog prvaka 2000."[1]
4. d3
- Bijeli igra tihi alternativni potez u odnosu na uobičajeniji 4. 0-0, 4. d4 ili 4. Sc3 (posljednji bi doveo do transpozicije u Igru četiri skakača). I. A. Horowitz i Fred Reinfeld napisali su da je 4. d3 "Steinitzov potez, pomoću kojeg je ostvario mnoge spektakularne uspjehe tokom njegove duge vladavine kao svjetskog prvaka."[2]
4...Se7
- Mortimerova odbrana, s namjerom da se skakač preusmjeri na g6. Ovim rijetkim potezom gubi se vrijeme i stoga je slabiji od drugih poteza, ali njime se postavlja zamka. Bijeli ima mnogo prihvatljivih odgovora, ali primamljivo uzimanje crnog pješaka na e5 jest greška.
5. Sxe5? c6! (vidi dijagram)
- Napada se bijeli lovac uz prijetnju 6...Da5+. Ako se odigra lovcem (6. La4 ili 6. Lc4), crni osvaja figuru potezom 6...Da5+, napadajući istovremeno bijelog kralja i skakača.
6. Sc4
- Najbolji pokušaj bijelog, kojim se pokriva a5 i samim tim sprečava 6...Da5+ uz prijetnju prigušenim matom 7. Sd6#.
6...d6! 7. La4 b5
- Crni istovremeno napada bijelog lovca i skakača, osvajajući figuru za 2 pješaka.
Rasprava
[uredi | uredi izvor]Mortimer je igrao ovu odbranu na turniru u Londonu 1883. protiv Bertholda Englischa, Samuela Rosenthala i Josefa Noe, izgubivši sve tri partije.[3] Johannes Zukertort, pobjednik turnira, također ju je igrao protiv Englischa, a partija je završena remijem.[4] Zukertort je o potezu of 4...Se7 napisao: "G. Mortimer tvrdi da je on izumitelj ovog poteza. Prihvatio sam ga na račun toga što je nov."[5] U prvom izdanju traktata Šahovska otvaranja, drevna i moderna (Chess Openings, Ancient and Modern) analizirana je varijanta 5. Sc3 Sg6 6. 0-0 c6 7. La4 d6 8. Lb3 i sada autori navode da ili 8...Le6 ili 8...Le7 pruža crnom jednaku partiju.[6] Nešto skorije Horowitz i Reinfeld primijetili su u vezi s potezom 4...Se7: "Ovo povlačenje skakača na slabije polje, kojim se gubi vrijeme, blokira razvoj kraljevog lovca. (...) Ipak, zapisano je da je ova klopka bila u modi mnogo godina."[2]
Danas se 4...Se7 rijetko viđa i nije spomenut ni u Modernim šahovskim otvaranjima (u kojima je 4. d3 potisnuto u fusnotu i u kojima se spominje samo 4...d6 kao odgovor)[7] ni u Enciklopediji šahovskih otvaranja (u kojoj se spominje samo 4...d6 i 4...Lc5).[8]
Reference
[uredi | uredi izvor]Napomene
- ^ De Firmian 2008, str. 43.
- ^ a b Horowitz i Reinfeld 1954, str. 59.
- ^ Minchin 1973, str. 179, 257, 306.
- ^ Prikaz partije Englisch – Zukertort, London, 1883. na Chessgames.com (en)
- ^ Minchin 1973, str. 22.
- ^ Freeborough i Ranken 1889, str. 127.
- ^ De Firmian 2008, str. 48.
- ^ ECO, str. 332–33.
Bibliografija
- De Firmian, Nick (2008). Modern Chess Openings (15. izd.). Random House. ISBN 978-0-8129-3682-7.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Enciklopedija šahovskih otvaranja. C (3. izd.). 1997.
- Freeborough, E.; Ranken, C. E. (1889). Chess Openings, Ancient and Modern. Trübner and Co.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Hooper, David; Whyld, Kenneth (1996). The Oxford Companion to Chess. Oxford University. ISBN 0-19-280049-3.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Horowitz, I. A.; Reinfeld, Fred (1954). Chess Traps, Pitfalls and Swindles. Simon and Schuster. ISBN 0-671-21041-6.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Minchin, J. I., ured. (1973). Games Played in the London International Chess Tournament 1883 (reprint izd.). British Chess Magazine. ASIN B000HX3HE6.CS1 održavanje: ref=harv (link)