Mortimerova zamka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mortimerova zamka
Solid white.svga b c d e f g h Solid white.svg
8alt= crni top alt= crni lovac alt= crna kraljica alt= crni kralj alt= crni lovac alt= crni top8
7alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni konj alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni pješak7
6 alt= crni pješak alt= crni konj 6
5 alt= bijeli lovac alt= bijeli konj 5
4 alt= bijeli pješak 4
3 alt= bijeli pješak 3
2alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak2
1alt= bijeli top alt= bijeli konj alt= bijeli lovac alt= bijela kraljica alt= bijeli kralj alt= bijeli top1
Solid white.svga b c d e f g h Solid white.svg
Pozicija nakon 5...c6. Crni osvaja figuru.
ECO C65
Nazvano po Jamesu Mortimeru
Glavno otvaranje Španska partija
Chessgames.com otvaranja

Mortimerova zamka jest zamka u šahovskom otvaranju nazvana po Jamesu Mortimeru. Ovo je prava zamka u smislu da crni namjerno igra slabiji potez nadajući se da će navući bijelog da pogriješi.

Analiza[uredi | uredi izvor]

1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lb5 Sf6

Zamka počinje time što crni igra Berlinsku odbranu u Španskoj partiji. Iako je Berlinka bila mnogo popularnija u 19. nego u 20. stoljeću, "postala je vrhunac teorije kad ju je Vladimir Kramnik koristio kao svoju glavnu odbranu protiv Garija Kasparova u meču za titulu svjetskog prvaka 2000."[1]

4. d3

Bijeli igra tihi alternativni potez u odnosu na uobičajeniji 4. 0-0, 4. d4 ili 4. Sc3 (posljednji bi doveo do transpozicije u Igru četiri skakača). I. A. Horowitz i Fred Reinfeld napisali su da je 4. d3 "Steinitzov potez, pomoću kojeg je ostvario mnoge spektakularne uspjehe tokom njegove duge vladavine kao svjetskog prvaka."[2]

4...Se7

Mortimerova odbrana, s namjerom da se skakač preusmjeri na g6. Ovim rijetkim potezom gubi se vrijeme i stoga je slabiji od drugih poteza, ali njime se postavlja zamka. Bijeli ima mnogo prihvatljivih odgovora, ali primamljivo uzimanje crnog pješaka na e5 jest greška.

5. Sxe5? c6! (vidi dijagram)

Napada se bijeli lovac uz prijetnju 6...Da5+. Ako se odigra lovcem (6. La4 ili 6. Lc4), crni osvaja figuru potezom 6...Da5+, napadajući istovremeno bijelog kralja i skakača.

6. Sc4

Najbolji pokušaj bijelog, kojim se pokriva a5 i samim tim sprečava 6...Da5+ uz prijetnju prigušenim matom 7. Sd6#.

6...d6! 7. La4 b5

Crni istovremeno napada bijelog lovca i skakača, osvajajući figuru za 2 pješaka.

Rasprava[uredi | uredi izvor]

Mortimer je igrao ovu odbranu na turniru u Londonu 1883. protiv Bertholda Englischa, Samuela Rosenthala i Josefa Noe, izgubivši sve tri partije.[3] Johannes Zukertort, pobjednik turnira, također ju je igrao protiv Englischa, a partija je završena remijem.[4] Zukertort je o potezu of 4...Se7 napisao: "G. Mortimer tvrdi da je on izumitelj ovog poteza. Prihvatio sam ga na račun toga što je nov."[5] U prvom izdanju traktata Šahovska otvaranja, drevna i moderna (Chess Openings, Ancient and Modern) analizirana je varijanta 5. Sc3 Sg6 6. 0-0 c6 7. La4 d6 8. Lb3 i sada autori navode da ili 8...Le6 ili 8...Le7 pruža crnom jednaku partiju.[6] Nešto skorije Horowitz i Reinfeld primijetili su u vezi s potezom 4...Se7: "Ovo povlačenje skakača na slabije polje, kojim se gubi vrijeme, blokira razvoj kraljevog lovca. (...) Ipak, zapisano je da je ova klopka bila u modi mnogo godina."[2]

Danas se 4...Se7 rijetko viđa i nije spomenut ni u Modernim šahovskim otvaranjima (u kojima je 4. d3 potisnuto u fusnotu i u kojima se spominje samo 4...d6 kao odgovor)[7] ni u Enciklopediji šahovskih otvaranja (u kojoj se spominje samo 4...d6 i 4...Lc5).[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene

  1. ^ De Firmian 2008, str. 43.
  2. ^ a b Horowitz & Reinfeld 1954, str. 59.
  3. ^ Minchin 1973, str. 179, 257, 306.
  4. ^ Chess tile rd.svg Prikaz partije Englisch – Zukertort, London, 1883. na Chessgames.com (en)
  5. ^ Minchin 1973, str. 22.
  6. ^ Freeborough & Ranken 1889, str. 127.
  7. ^ De Firmian 2008, str. 48.
  8. ^ ECO, str. 332–33.

Bibliografija