Mrena

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Mrena
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Barbus barbus1.jpg
Sistematika
Carstvo Životinje
Koljeno Hordati
Razred Actinopterygii
Red Cypriniformes
Porodica Cyprinidae
Podfamilija: Barbinae
Rod Barbus
Vrsta B. barbus
Dvojno ime
Barbus barbus
Linné, 1758.

Mrena, obična mrena ili mren (lat. Barbus barbus; barbus = brada) jest vrsta slatkovodnih riba iz porodice Cyprinidae. Sa brojnim srodnicima – pripadnicima roda Barbus - dijeli zajednički naziv "mrene" čiji je tipski predstavnik. U većem dijelu Evrope, kao i u Bosni i Hercegovini, obično se jednostavno označava kao mrena, jer i svi ostali pripadnici ovog roda (sapača, npr.) imaju posebna imena, pa zabuna poznavatelja nije moguća. Ime potiče od četiri strukture koje liče na brkove, koje se nalazi na uglovima usta ribe i služe kao čulo za lociranje hrane.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Mlada mrena
Odrasla mrena (Barbus barbus)

Mrena je riba karakteristično vretanastog i lahko prepoznatljivog izgleda. Leđa su joj obično tamnozelena ili smeđa, a bokovi tamnozlatni sa prelivima bakarnaste boje, dok joj je stomak sa žućkast ili bjeličast, uz izrazito crvenkasta ili narandžasta peraja. Mlađ je obično siva i išarana. Režnjevi repa su asimetrični, donji je zaobljen i nešto kraći od šiljatog gornjeg režnja. Tijelo je prekriveno sitnim krljuštima. Glava mrene je prepoznatljiva i po spuštenom položaju usana, jer se hrani sa dna. Usta su sa donje strane glave, gotovo ravna sa podlogom. Na usnama ima dva para brčića (po čemu je imenovana). Čelo im je ukošeno spljošteno nadolje, tijelo vitko, sa horizontalnim grudnim perajima. To su sve adaptacije za život u brzim, dubokim rijekama, što im pomaže da ih drži u neposrednoj blizini matice u vrlo jakim tokovima. Oči su joj nesrazmjernositne.

U nekim rijekama, mrena naraste i do 1,2 m i do 8-12 kg, ali je u bosanskim rijekama, najčešća lovna težina od 0,5 do 1 kg (iako se obično nalaze u manjim veličinama: 50-100 cm dužine, težine 1-3 kg).

Paraziti Barbus barbus uključuju Aspidogaster limacoides - trematodnnog pljosnatog crva i Pomphorhynchus laevis, jednog akantocefalnog crva.

Etologija[uredi | uredi izvor]

Mrene se obično hrane noću, iako mogu jesti i tokom dana u sigurnosti dublje vode ili u blizini podvodne prepreke. Njihova donja spuštena usta ih čine posebno dobro prilagođenim za ishranu bentoskim organizmima, uključujući i rakove, insekte, larve i mehkušce, koji su isprani iz šljunkovitog i kamenitog korita.[2][3][4][5]

Mužjaci postaju zreli nakon tri do četiri godine, a ženke nakon pet do osam godina. Ženke polažu do 8.000-12.000 jajašaca u bistru i hladnu vodu bogatu kisikom. Na većini rijeka, mrijest se javlja između maja i kraja juna, kada se grupa mužjaka okupi u plitkim vodama u potrazi za partnericama. Kao i mnoge vrste riba, prije mrijesta, mužjaci mrena na glavi dobijaju prepoznatljive bradavice. Ženke polože između 8.000 i 12.000 jaja po kilogramu telesne težine, koja mužjaci oplođuju i zatrpavaju u plitko iskopani šljunak u koritu.

Konzumacija mrene[uredi | uredi izvor]

Mnogi autori su primijetili visoko toksičnu prirodu mrenine ikre kada je ljudi jedu. Loše meso se odnosi na iskustvo talijanskog ljekra Antonia Gaziusa, koji je, kako kaže, "uzeo dva bolusa", a svoje senzacije opisuje kao: "Na početku nisam osjetio neprijatnosti, ali nakon što je prošlo nekoliko sati, počeo sam da se neprijatno osjećam, a stomak je bio nadut, a nije mogao biti ponovo smiren anisom ili karminativima, bio sam uskoro u stanje velike depresije i poremećaja". Njegovo lice je bilo blijedo, kao čovjeka u nesvesti, uslijedila je smrtna hladnoća, uslijedili su nasilni proliv i povraćanje, nakon što je prošao sve dok nije ispražnjen, a zatim je postalo sve u redu."

Unatoč mjestimičnim podozrenjima, mrena je jestiva tokom cijele godine. Bez obzira na rizike povezane s konzumiranjem mrene i njene ikre za vrijeme sezone mrijesta, nekoliko značajnih autora u kulinarskim knjigama uključuje i recepte za mrenu. Neki, kao gospođa Beeton, naprimjer, predlažu da se u sezoni zimskih mjeseci mrena tinja sa lukom i drugim biljnim začinima.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjenje mrene (Barbus barbus)

B. barbus je izvorno rasprostranjena širom sjeverne, istočne i jugoistočne Europe, u rasponu od i Dinarida do Litvanije i Rusije na sjeveru Crnomorskog sliva. To je prilagodljiva ribe koja se dobro premješt između plovnih puteva, pa je postala je uvedena vrsta u nekoliko zemalja, uključujući Maroko i Italiju. Njena omiljena staništa su tzv. zone mrene u brzo tekućim rijekama sa šljunkovitim ili kamenitim dnom, iako se redovno javlja u sporijim rijekama, a uspješna je i u mirnim vodama. Mrena je osobito brojna u nekim rijekama, u kojima često vidi u velikim jatima. Izviješteno je u Dunavu nekada bilo toliko mrena da bi se mogle hvatati rukom.

Rekreativni značaj[uredi | uredi izvor]

Mrena je popularna u spotrskom ribolovu u čitavom arealu, a ribolovci je cijene zbog snage otpora i izdržljivosti. Mođe slomiti i štap najlon (silk) ako se okaže da je veliki komad. .Na glasu je kao pohotna i lukava riba, tako da ugrožava nit poznate firme „Angler“, nasilnim pokretanjem glave prema tajnim zaklonima ili rupama i bankinama, a potom na nju udara da je repom prekine.

Ribolov na mrenu je posebno popularan u Velikoj Britaniji, gdje dostiže težinu od preko 9 kg Riba sa više od 4.5kg se smatra veličinim primjerkom – „kapitalcem“. Nekoliko ribolovnih društava pu Velikoj Britaniji posebno promoviraju očuvanje mnogih vrsta, uključujući i društvo u klub za mrene. I u Bosni i Hercegovini odavno postoje (predrastne) ideje o zaštiti i vještačkom poribljavanju mrenom, ali, koliko je poznato, još uvijek nisu realizirane.

Mamac za hvatanje mrena široko variraa u skladu sa lokalnim uvjetima i praksi. U Velikoj Britaniji, popularni mamci uključuju tanka parčad mesa, riblje brašno na bazi peleta, sjemena konoplje, crvi i mirisni mamci. U mrenskim područjima bosanskohercegovačkih voda, pored ovih, preporučuju se različite gliste, konzervirani mesni narezak, mrmci i sl.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A. (2009): Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, ISBN 978-9958-47-110-0.
  2. ^ "Introductions of Barbus barbus". Fishbase.org. Pristupljeno 1 October 2015. 
  3. ^ Stillwater Barbel Thrive|url=http://www.matchfishingmagazine.com/news/item/509-stillwater-barbel-thrive%7Cwebsite=Match Fishing Magazine|accessdate=1 October 2015|date=24 November 2011}}
  4. ^ Other Fish Species|url=http://wyeuskfoundation.org/navigation/otherfish.php%7Cwebsite=Wye & Usk Foundation|accessdate=2 October 2015}}
  5. ^ Walton I. (1869): The compleat angler, 91th Ed. A. Murray: http://books.google.com/books?id=UUkDAAAAQAAJ: 86–87.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]