Mustafa Ejubović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Mustafa Ejubović spada u vrstu najistaknutijih bošnjačkih pisaca na arapskom jeziku. Njegovo puno ime je Mustafa Yuyo b. Yusuf b. Murad Ayyubi-zade al-Mostari al-Bosnawi. Rođen je 1651. godine u Mostaru, gdje je umro 16. jula 1707.

Biografija[uredi | uredi izvor]

1677. godine odlazi na školovanje u Istanbul, na čuveni univerzitet Sahn-i Seman, i nakon četiri godine ga završava. Kako Dr. Amir Ljubović navodi, Ejubovićevi biografi bilježe kako je Šejh Jujo dobro uviđao slabost, učmalost i težinu stare skolastičke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim udžbenicima pokušao da krči nove putove u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela, te veći broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao je i 27 kraćih i dužih rasprava, među kojima su najbrojniji naučni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (6 djela). Dodatno je napisao rad iz perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova. Pretpostavlja se, prema broju sačuvanih spisa, da je napisao preko 60 naučnih djela.

Od 1692. postaje Mostarski muftija. Vrijeme provedeno u Mostaru koristi za angažiranje u prosvjeti, predavanje, pisanje udžbenika i drugih aktivnosti. U Predgovoru djela Komentar Obuke iz Logike i Apologetike bilježi da se dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih područja napisao izvjestan broj korisnih, manjih i većih, radova. Dr. Amir Ljubović navodi da je Šejh Jujo bio zaokupljen pitanjima iz logike koja su se nužno vezivala za dijalektiku, tzv. nauku o pojmovima, zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku.

Djela[uredi | uredi izvor]

Njegovo prvo djelo Komentar Esirijevog Traktata iz Logike tj. Komentar 'Isagoge' nastalo je 1682. godine. Nakon predgovora, ovo djelo je podijeljeno na devet poglavlja: (1) Isagoga (rasprave o riječima, značenjima riječi, odnosu između riječi i ideja, zatim o pojmovima i o pet univerzalija - vrsta, rod, razlika, svojstvenost i akcidencija), (2) O interpretativnom govoru (o pravilima formiranja definicije i deskripcije), (3) O sudovima, (4) O silogizmu, (5) Apodiktika, (6) Dijalektika, (7) Retorika, (8) Poetika, i (9) Sofistika.

Ovo djelo nosi naziv Korisna glosa uz Al-Fenarijeve napomene za Esirudinov traktat iz logike. Njegovo drugo djelo iz logike, Novi Komentar 'Suncanog Traktata biva završeno 1690. godine. Djelo je podijeljeno na Uvod, tri opsežna članka i Zaključak: (1) O pojedinačnim pojmovima (odsjek o riječima, jednostavnim idejama, i istraživanjima općeg i pojedinačnog), (2) O sudovima (odsjek o kategoričkom sudu, istraživanje o njegovim dijelovima i podjelama, utvrđivanju kvantiteta sudova, određenosti i dosegu sudova, i o modalnim sudovima) zatim odsjek o podjeli kondicionalnih sudova, neposrednom zaključivanju (istraživanje o opozijici sudova - kontradiktornost i kontrarnost, istraživaje o konverziji - ekvipolencija, istraživanje kontrapozicije, i istraživanje o kondicionalnim sudovima), (3) O silogizmu (odsjek o definiciji silogizma i njegovim dijelovima (prva, druga, treća, i četvrta figura), zatim odsjek o uslovima zaključivanja s obzirom na modalitet u izmiješanim silogizmima (prva, druga, treća, i četvrta figura), zatim odsjek o povezanom silogizmu kod kondicionalnih sudova (konjunktivni sudovi, disjunktivni sudovi, kategorički i konjunktivni, kategorički i disjunktivni, konjunktivni i disjunktivni), zatim odsjek o rastavljenom silogizmu, o dopunama silogizma (složeni silogizmi, silogizam apsurda, indukcija, analogija), te Zaključak koji se sastoji od dva poglavlja: (1) Istraživanje o sastavnim dijelovima silogizama (neosporno sigurna znanja - prva znanja i aksiomi, saznanja na osnovu iskustva, saznanja stečena eksperimentom, intuitivna saznanja, prenesena saznanja, propozicije u čijoj osnovi leže silogizmi, apodiktika, te dijalektika, retorika, poetika, i sofistika); i na kraju (2) Istraživanje o dijelovima znanosti (predmeti znanosti, principi znanosti - aksiomi, postulati, hipoteze, i pitanje znanosti - teze).

Vec 1692., Mustafa Ejubović se ponovo osvrće na Isagogu Esirudina al-Ebherija, jer misli da će time razjasniti niz pitanja iz logike. Dr. Amir Ljubović navodi da je Mustafa Ejubović nastojao da poveže marginalije i da na diskretan način skrene pažnju čitaocu gdje počinje i gdje završava problematika iz pojedinih poglavlja osnovnog teksta.

Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar Obuke iz Logike i Apologetike nastaje 1706. godine. Nakon Uvoda sa raspravama o značenju riječi i shvaćanju, djelo je podjeljeno na dvije opsežne kategorije sa petnaest poglavlja i zaključkom: Prva kategorija - Predodžbe - koja se satoji od šest poglavlja: (1) pet univerzalija, (2) o rodovima, (3) izricanje o nečemu, (4) činilac za "višeg" je činilac za "nižeg", (5) zaključak o istraživanjima univerzalija, i (6) odjeljak o onome sto definira nešto; zatim Druga Kategorija - Tvrdnje - koja se satoji od devet poglavlja: (1) kondicionalni sudovi, (2) o opoziciji, (3) o konverziji, (4) o kontrapoziciji, (5) o kondicionalnom sastavljenom silogizmu, (7) o rastavljenom silogizmu, (8) o indukciji, i zadnje poglavlje (9) silogizam je ili apodiktički.... Zatim slijedi zaključak koji govori o dijelovima znanosti.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]