Nerkez Smailagić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nerkez Smailagić
Rođenje (1927-11-16) 16. novembar 1927.
Smrt14. decembar 1985(1985-12-14) (58 godina)
NacionalnostBošnjak

Nerkez Smailagić (16. novembar 1927 - 14. decembar 1985) jeste bošnjački pravnik, političar, filozof, sociolog i islamolog.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nerkez Smailagić je rođen u Banjoj Luci 16. novembra 1927. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu gdje je izabran za asistenta na predmetu "Historija političkih doktrina". Znanje iz oblasti politologije najvećim dijelom usvojio je na dvogodišnjem studiju u francuskom gradu Nancy-ju. Posebnu pažnju posvetio je izučavanju "moderne političke misli" koja je bila i temelj njegove specijalizacije na Visokoj školi za političke nauke u Parizu. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Ljubljani 1976. godine. U periodu od 1960. do 1962. godine bio je direktor Narodnog pozorišta u Banjoj Luci. Od 1962. godine živi u Zagrebu, te do 1973. predaje na Fakultetu političnih nauka.[2] Umro je u Zagrebu 14. decembra 1985. godine u 58. godini života. U Sarajevu i Bihaću nalaze se ulice nazvane po Nerkezu Smailagiću.[3][4]

Djela[uredi | uredi izvor]

Nerkez Smailagić je autor, prevodilac i publicist knjiga s područja pravno-političkih doktrina, hisotorije, filozofije, kulture, civilizacije i islamologije. Prevodio je sa francuskog, njemačkog, engleskog i italijanskog jezika.[5][6]

Djela:

  • "Politička vizija Dantea Alighierija" (1964)
  • "Historija političkih doktrina" (1970)
  • "Radnička klasa i radnička partija" (1970)
  • "Klasična kultura islama I" (1973)
  • "Uvod u Kur'an" (1976)
  • "Klasična kultura islama II" (1976)
  • "Leksikon islama" (posmrtno 1990)

Prijevodi:

  • Vitorin Elio "Crveni Karanfil" ("Džepna knjiga", Sarajevo, 1957.)
  • "Didro o religiji" ("Svjetlost", Sarajevo, 1959.),
  • Voltaire, "Antireligiozni spisi" ("Svjetlost", Sarajevo, 1959.)
  • Albert Camus, "Mit o Sizifu" ("Veselin Masleša", filozofska biblioteka "Logos", Sarajevo, 1961. godine, drugo izdanje 1987.)
  • Cuvillier Armand, "Uvod u sociologiju", ("Veselin Masleša", Sarajevo)
  • Holbach Paul i Dietrich Freiherr, "Razgolićeno hrišćanstvo ili ispitivanje načela i posljedica kršćanske religije" ("Rad", Beograd, 1963.)
  • Fridrih Jodl, "Historija etike", prva i druga knjiga na ukupno 963 stranice ("Veselin Masleša", Sarajevo, 1975.)
  • Georges Friedmann i Pierre Naville, "Sociologija rada" na 730 stranica u prijevodu Sadete Zahirović i Nerkeza Smailagića ("Veselin Masleša", Sarajevo, 1972.)
  • Henry Corbin, "Historija islamske filozofije", 326 stranica ("Veselin Masleša", Sarajevo, 1977.)
  • Joseph von Hammer, "Historija Turskog Osmanskog carstva" u tri toma na 1.658 stranica
  • Muhammed Hamidullah "Muhammed a.s. - Život", u dva toma na 825 stranica (treće izdanje, "El-Kalem", Sarajevo, 1990.)
  • Leksikon Islama
  • Bruno Bisio "Psiha i droga"

Teorijski i stručni članci:

  • "Babef - revolucionarni tribun ugnjevatanih", časopis Pregled 11-12, 1953.
  • "Odnos revolucije i prava", Pregled, 3/1954.
  • "Problem advokature u Platonovim djelima", Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu broj 2/1954.
  • "Političke ideje glosatora" u Godišnjaku Pravnog fakulteta u Sarajevu, broj 3/1955.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Nerkez je odmalehna bio veoma vrijedan, discipliniran, te nadasve inteligentan i odličan u svemu. Ako je trebalo ići u školu, on je bio najbolji đak, ako je trebalo igrati lopte, on je bio najbolji igrač, ako je trebalo učiti Jasin, on je i tu bio prvi.

Nerkez Smailagić nije gubio samopouzdanje ni u najvećim nedoumicama, uvjeren da se sudbina zbiva neminovno tako, da nam otvara oblasti rada za našu veličinu, za našu radost i za našu nesreću … Znao je da Bog tragedijom dariva samo pravog čovjeka. Njegov fatalizam bio je živo jedinstvo bezbrižnosti i pouzdanosti, vjere i uživanja, tajanstva i nedužnosti. – A u svemu je uvijek bilo neke nekonvencionalnosti, nekog po malo precioznog kaprica, ekstravagancije, neke diskretne namještenosti, igre … nečeg nestvarnog, izmišljenog i lakog – i opet, opet hedonističkog. On je uvijek htio biti osobit, u sporu s banalnošću, odbijajući prostaštvo. Izabrao je svoj lik i gradio ga uporno, nikad bez određene sjete, nikad bez nostalgične ironije. Bio je Europejac s islamskim srcem.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "NERKEZ SMAILAGIĆ - EVROPEJAC S ISLAMSKIM SRCEM". STAV.ba. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Prošlo je 29 godina od smrti Nerkeza Smailagića". nap.ba. 14. 12. 2014. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Banjalučko muftijstvo organizira prvi simpozij o životu i djelu Nerkeza Smailagića". AKOS.ba. 14. 12. 2015. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "U Banja Luci održan simpozij posvećen djelu i životu Nerkeza Smailagića". AKOS.ba. 18. 12. 2015. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Dva korifeja uma i duha koji spajaju Istok i Zapad u Bosni". Oslobođenje. 2. 12. 2017. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "O reisu Fehimu ef. Spahi i Nerkezu Smailagiću (II)". Oslobođenje. 10. 12. 2017. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Vlado Gotovac: Nerkez Smailagić bio je Europejac s islamskim srcem". radiogornjigrad. Pristupljeno 10. 1. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]