Nikola Jurišić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Unbalanced scales.svg Neutralnost i/ili ispravnost ovog članka je osporena.
Molimo da prije uređivanja članka sporne rečenice razmatrate na stranici za razgovor.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Nikola Jurišić (1490-1545.)

Nikola baron Jurišić od Kisega (Senj 1490. - Kiseg 1545) bio je hrvatski vojskovođa.[1]

Odbrana Kisega[uredi | uredi izvor]

Deset dana prije nego što će postati kralj, Ferdinand I imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika, koji će uspješno i mudro obavljati diplomatske i vojničke poslove sve do svoje smrti 1545.

Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio 1532., kad je sa 700 Hrvata odbranio Kiseg i tako zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu prema Beču. Osmanlije koji su mogli mirno proći pored malehnog grada i tako iznenaditi tada još nespremne Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su mislili da će Kiseg biti lagahan plijen.

Nikola Jurišić je sa svojih 28 lahko i 10 teško naoružanih konjanika trebao odjahati za Beč i tamo se pridružiti glavnoj vojsci. Međutim kad je vidio mnoštvo djece, žena i staraca koji su došli potražiti spas u gradskim zidinama, odlučio je ostati i braniti narod. Nakon što je Jurišić sastavio od seljaka i građana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo Ferdinandu I u kojem je napisao: "Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da ću ga spasiti, nego samo da koji časak neprijatelja zabavim i tako kršćanskim vladarima pribavim vremena da se priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvećoj smrtnoj pogibelji."

Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gađali Kiseg, a 13. augusta započeli su s mnogobrojnim jurišima sa svih strana. Branioci nisu gubili prisebnost ni kad su ih Osmanlije nekoliko puta dovodili u "mat poziciju", nego su se hrabro i čudesno branili. Nakon odbijenog dvanaestog juriša 28. augusta, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i piše: "Od naših 700 oružanih zemljaka već je polovina poginula; od puščanog praha, što sam ga za 300 forinti kupio, imam još jednu centu. Samo Božja milost čuva nas; budi ona milostiva mojoj duši."

Poslije dvanaestog juriša, osmanlijski glasnici su tri puta dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali hrabri Jurišić im je slao tako drske i cinične odgovore, da je sultan Sulejman ludovao od bijesa i muke. U 13. jurišu poginulo je još 60 branilaca, a ranjeni Jurišić se s ostatkom posade pripravio za posljednji boj. U trenutku novog osmanlijskog napada na gradske zidine, starci, žene i djeca su stali plakati i zapomagati, a umjesto da uđu u grad Osmanlije su počeli bježati. Kasnije su pričali da su pobjegli zbog nekog konjanika s vatrenim mačem koji ih je tjerao sa zidina. I dok su tako na smrt prestrašene Osmanlije govorili da je Jurišić u savezu sa Sotonom, Hrvati su slavili i zahvaljivali sv. Martinu što ih je spasio od sigurne smrti.

Sam Nikola Jurišić napisao je Ferdinandu kasnije: "Moj puščani prah bio je već posve potrošen; što je od mojih ljudi ostalo na životu, već je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više braniti." 30. augusta 1532. razočarani Sulejman je sa svojom iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg.

Reference[uredi | uredi izvor]