Orinoco
| Orinoco | |
|---|---|
Most preko Orinoca u Ciudad Bolívaru (Venecuela) | |
Sliv Orinoca | |
![]() | |
| Države | Kolumbija Venecuela |
| Dužina | 2.140 km |
| Izvor | Cerro Delgado-Chalbaud, Parima, Venecuela |
| NV izvora | 1.047 m |
| Ušće | Delta Amacuro, Atlantski okean |
| Sliv | 880.000 km2 |
| Prosječni protok | 33.000 m3/s |
Orinoco je rijeka duga 2140 km i jedna je od najdužih u Južnoj Americi. Izvire kod Cerro Delgado-Chalbauda, u podnožju planine Parima, dijela (Gvajanskog štita) u Venecueli. Sliv ima površinu 880.000 km2. Orinoco s svojim pritokama predstavlja glavni transportni sistem za unutrašnjost i istočni dio Venecuele te Llanos.
Historija
[uredi | uredi izvor]Ušće Orinoca u Atlantski okean dokumentovao je Kristofor Kolumbo 1. augusta 1498. za vrijeme svog trećeg putovanja.
Deltu Orinoca i njene pritoke u istočnom Llanosu, kao što su Apure i Meta, istražile su u 16. stoljeću njemačke ekspedicije pod vodstvom Ambrosiusa Ehingera.
Alexander von Humboldt istraživao je sliv Orinoca 1800, izvještavajući pritom o riječnim delfinima. Opširno je objavljivao o riječnoj flori i fauni.[1]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Od izvora Orinoco formira široki elipsoidni luk, obilazeći pritom u širokom luku Gvajanski štit. Njen tok može se podijeliti na četiri dijela:
- Gornji Orinoco – dužine 242 km, proteže se od brzaka Raudales de Guaharibos, a karakterizira ga planinski krajolik kroz koji Orinoco teče u sjeverozapadnom smjeru;
- Orinoco – dužine 750 km, dijeli se na dva sektora: prvi dužine 480 km, u kojem rijeka uglavnom teče ka zapadu do ušća Atabapa i Guaviare kod San Fernando de Atabapa, i drugi dio dužine 270 km, gdje rijeka teče prema sjeveru; u ovom dijelu rijeka tvori venecuelansko-kolumbijsku granicu i teče granitnim koritom zapadnih obronaka Gvajanskog štita sve do ušća Mete kod Puerto Carreña;
- Donji Orinoco – dužine 959 km, gdje rijeka teče kroz aluvijalnu ravan ka sjeveroistoku, od slapova Atures sve do Barrancasa;
- Delta Amacuro – dužine 200 km, gdje se rijeka ulijeva u zaljev Paria, tj. Atlantski okean i formira istoimenu deltu površine 22.500 km2 i široku 370 km u njenom najširem dijelu.
Protok
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Helferich, Gerard (2004) Humboldt's Cosmos: Alexander von Humboldt and the Latin American Journey that Changed the Way We See the World, Gotham Books, New York, ISBN 1-59240-052-3.
Orinoco na Wikimedia Commonsu

