PRH1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
PRH1
Identifikatori
AliasiPRH1
Vanjski ID-jeviOMIM: 168730 GeneCards: PRH1
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 12 (čovjek)
Hrom.Hromosom 12 (čovjek)[1]
Hromosom 12 (čovjek)
Genomska lokacija za PRH1
Genomska lokacija za PRH1
Bend12p13.2Početak10,824,960 bp[1]
Kraj11,171,608 bp[1]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_006250
NM_001291314
NM_001291315
NM_001393989

n/a

RefSeq (bjelančevina)

NP_001103683

n/a

Lokacija (UCSC)Chr 12: 10.82 – 11.17 Mbn/a
PubMed pretraga[2]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

Pljuvačni kiseli prolinom bogati fosfoprotein 1/2 je protein koji je kod ljudi kodiran gen PRH1.[3][4]

Ljudska pljuvačka sadrži brojne proteine, od kojih neki čine genetički polimorfizam. Amilaza pljuvačke (Amy,) bazični pljuvačni (Pb) [2, 3] i kiseli (Pa) [4-6] proteini pljuvačke bogati prolinom (Pr) i dvostruki pljuvačni proteini svi su autosomni polimorfizmi koji pokazuju rasne varijacije.

Elektroforetske studije fenotipova Pa u pljuvački parotidne ili podvilične pljuvačne žlijezde lahko se određuju u škrobnim gelovima s kiselinom ureje, sa prisutnošću (+) ili odsustvom (–) tamno obojenog anodnog proteina. Iako cijela pljuvačka koja se odmah smrzne i liofilizira može dopustiti unos Pa i Pb, ona često stvara loše razriješen uzorak gela. Ova varijabilnost nije objašnjena. Čini se da to nije povezano sa faktorom pljuvačke per se, jer njena kratka inkubacija koja se nije mogla odrediti za Pa i Pb sa jednakim alikvotima parotidne ili submandibularne pljuvačke od iste osobe nije imala očigledan učinak na komoricu definiranih obrazaca gela čistih uzoraka. Uoćeno je smanjenje glikoproteina i drugih komponenti koje se gradiraju blizu Pa pojasa, kada se parotidna pljuvačka taloži s 8% TCA, još jednom tehnikom povremeno korisnom za derekciju. Dijagram relativne elektroforetske migracije prikazuje proteine iz pljuvčkei krvi i konzistentan je s ranije objavljenim.

Proizvodi gena Pb i Amy1 jasno se razlikuju u sistemu gela. Iako se čini da imunoglobulini migriraju u položaju sličnom Pa traci, protein Pa slabo se boji Amido crnom lOB, dok se imunoglobulini slabo boje bojom Sung i Smithie. Čini se jasnim da se sada Pr materijal može odvojiti od Pa gelom, kao (+) i Pa (–) fenotipovi u parotidnoj (P), cijeloj (W), submandibularnoj (Sm) i miješanoj pluvački eksprimirani u kiselo-urejinom škrobnom gelu (pH 2,4), obojenom metodom Sung i Smithies. Posmatrani su kanali: 1-3, Pa (+), pojedinačno A; kanali 4-7, Pa (–), pojedinačni B. Svi uzorci su Pb 1-1 i nemaju pojas C. Zapažen je relativno slaba struktura proteina u uzorcima cijele pljuvačke.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c ENSG00000277823 GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000231887, ENSG00000277823 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ Kim HS, Maeda N (Jun 1986). "Structures of two HaeIII-type genes in the human salivary proline-rich protein multigene family". J Biol Chem. 261 (15): 6712–8. PMID 3009472.
  4. ^ "Entrez Gene: PRH1 proline-rich protein HaeIII subfamily 1".
  5. ^ Friedman RD, Merritt AD (1990). "Partial purification and characterization of a polymorphic protein (Pa) in human parotid saliva". Am. J. Hum. Genet. 27 (3): 304–14. PMC 1762868. PMID 803013.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]