Razlika između verzija stranice "Ćilibar"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Dodaje: csb:Jantôr, la:Sucinum |
m robot Dodaje: my:ပယင်း; kozmetičke promjene |
||
Red 37: | Red 37: | ||
| reference = |
| reference = |
||
}} |
}} |
||
'''Ćilibar''' ili '''jantar''' je [[fosil]]na [[smola]], koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije [[mineral]], jer nema [[kristalna struktura|kristalnu strukturu]], smatra se dragim kamenjem. [[Grčki]] naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za [[elektricitet]] (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobijao iz četinarskog drveta ''Pinus succinifera'', koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u [[kiselina]]ma. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa [[terpen]]a i koristi se za lakiranje.<ref>J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978- |
'''Ćilibar''' ili '''jantar''' je [[fosil]]na [[smola]], koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije [[mineral]], jer nema [[kristalna struktura|kristalnu strukturu]], smatra se dragim kamenjem. [[Grčki]] naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za [[elektricitet]] (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobijao iz četinarskog drveta ''Pinus succinifera'', koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u [[kiselina]]ma. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa [[terpen]]a i koristi se za lakiranje.<ref>J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0-07-136076-0</ref> |
||
==Rasprostranjenost== |
== Rasprostranjenost == |
||
Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u [[Evropa|Evropi]] su ona u baltičkim zemljama, [[Poljska|Poljskoj]] i [[Njemačka|Njemačkoj]]; ima ga u [[Švicarska|Švicarskoj]], Austriji i na [[Sicilija|Siciliji]]. U Americi ga ima najviše u [[Dominikanska Republika|Dominikanskoj Republici]]. |
Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u [[Evropa|Evropi]] su ona u baltičkim zemljama, [[Poljska|Poljskoj]] i [[Njemačka|Njemačkoj]]; ima ga u [[Švicarska|Švicarskoj]], Austriji i na [[Sicilija|Siciliji]]. U Americi ga ima najviše u [[Dominikanska Republika|Dominikanskoj Republici]]. |
||
==Reference== |
== Reference == |
||
{{reference}} |
{{reference}} |
||
Red 85: | Red 85: | ||
[[lt:Gintaras]] |
[[lt:Gintaras]] |
||
[[lv:Dzintars]] |
[[lv:Dzintars]] |
||
[[my:ပယင်း]] |
|||
[[nds:Barnsteen]] |
[[nds:Barnsteen]] |
||
[[nl:Barnsteen]] |
[[nl:Barnsteen]] |
Verzija na dan 16 novembar 2010 u 04:29
Ćilibar | |
---|---|
Općenito | |
Kategorija | Mineraloid |
Hemijska formula | C10H16O[1] |
Identifikacija | |
Molekularna težina | 152,2 |
Kristalni sistem | amorfan |
Tvrdoća | 2 - 2,5 |
Ultraljubičasta fluorescencija | plvo-bijelo do žuto-zeleno |
Ćilibar ili jantar je fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije mineral, jer nema kristalnu strukturu, smatra se dragim kamenjem. Grčki naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za elektricitet (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobijao iz četinarskog drveta Pinus succinifera, koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u kiselinama. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa terpena i koristi se za lakiranje.[2]
Rasprostranjenost
Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u Evropi su ona u baltičkim zemljama, Poljskoj i Njemačkoj; ima ga u Švicarskoj, Austriji i na Siciliji. U Americi ga ima najviše u Dominikanskoj Republici.
Reference
- ^ F. Cardarelli: Materials Handbook, 2000, Springer ISBN 978-1-84628-668-1
- ^ J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0-07-136076-0