Razlika između verzija stranice "Ćilibar"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.1) (robot dodaje: an:Ambre |
m r2.6.4) (robot dodaje: kk:Янтарь |
||
Red 80: | Red 80: | ||
[[it:Ambra (resina)]] |
[[it:Ambra (resina)]] |
||
[[ja:コハク]] |
[[ja:コハク]] |
||
[[kk:Янтарь]] |
|||
[[ko:호박 (화석)]] |
[[ko:호박 (화석)]] |
||
[[ku:Karîban]] |
[[ku:Karîban]] |
Verzija na dan 9 juli 2011 u 08:14
Ćilibar | |
---|---|
Općenito | |
Kategorija | Mineraloid |
Hemijska formula | C10H16O[1] |
Identifikacija | |
Molekularna težina | 152,2 |
Kristalni sistem | amorfan |
Tvrdoća | 2 - 2,5 |
Ultraljubičasta fluorescencija | plvo-bijelo do žuto-zeleno |
Ćilibar ili jantar je fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije mineral, jer nema kristalnu strukturu, smatra se dragim kamenjem. Grčki naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za elektricitet (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobijao iz četinarskog drveta Pinus succinifera, koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u kiselinama. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa terpena i koristi se za lakiranje.[2]
Rasprostranjenost
Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u Evropi su ona u baltičkim zemljama, Poljskoj i Njemačkoj; ima ga u Švicarskoj, Austriji i na Siciliji. U Americi ga ima najviše u Dominikanskoj Republici.
Reference
- ^ F. Cardarelli: Materials Handbook, 2000, Springer ISBN 978-1-84628-668-1
- ^ J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0-07-136076-0