Razlika između verzija stranice "Osmoza"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m +{{Nedostaju izvori}} |
|||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Nedostaju izvori}} |
|||
'''Osmoza''' je [[difuzija]] vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina ''selektivno polupropusnom membranom'' ([[membrana (biologija)|membrana]] propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari ([[ion]]a i manjih [[molekula]]), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne [[energija|energije]]. |
'''Osmoza''' je [[difuzija]] vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina ''selektivno polupropusnom membranom'' ([[membrana (biologija)|membrana]] propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari ([[ion]]a i manjih [[molekula]]), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne [[energija|energije]]. |
||
Verzija na dan 18 april 2013 u 21:59
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Osmoza je difuzija vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina selektivno polupropusnom membranom (membrana propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari (iona i manjih molekula), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne energije.
Voda pri prelasku preko membrane, zbog svojstva polarnosti, ne ovisi o potencijalu membrane, već o razlici u koncentracijama otopljenih tvari. Molekule vode teže difuziji iz otopine s nižom (hipotonična otopina) u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari (hipertonična otopina). Osmolaritet je relativna koncentracija otopljene tvari u sredini u kojoj se nađe ćelija.
Ćelijska osmoza
Osmoza u ćeliji nastupa zbog razlike u osmolaritetu citoplazme s unutrašnje, i otopine s vanjske strane membrane, što dovodi do smežuravanja i bubrenja ćelije. Češća pojava bubrenja i lize ćelije nastupa zbog veće koncentracije otopljenih iona i malih organskih molekula u ćeliji, zbog čega je ona hipertonična u odnosu na svoju okolinu, pa voda ulazi u ćeliju.
Ćelije se problemu visokog osmolariteta prilagođavaju, ovisno o carstvu kojem pojedini organizam pripada:
- Ćelije biljaka, alga, gljiva, i većine bakterija su obavijene ćelijskim zidom koja je dovoljno čvrsta da spriječi rasprsnuće ćelije u hiptonočnoj otopini. U njima se, uslijed ulaska vode, stvara turgorski tlak koji količinu vode koja uđe tjera vani, pa su biljna tkiva izuzetno jaka. U hipetoničnoj otopini izlazak vode uzrokuje odvajanje membrane od ćelijske stijenke, te dovodi do procesa plazmolize i uvenuća biljke.
- Životinjske ćelije problem osmolariteta rješavaju aktivnim izbacivanjem anorganskih iona i smanjivanjem razlike u koncentracijama otopljenih tvari (prvenstveno natrija) između ćelije i njezine okoline (Na|K pumpa). Pri tome troše značajne količine energije.
Commons ima datoteke na temu: Osmoza |