Gene Wolfe

Gene Wolfe (rođen 7. maja 1931.) jest američki pisac naučne fantastike. On je poznat po svojoj gustoj i aluzivnom prozi, kao i po snažnom utjecaju svoje katoličke vjere na njegova djela, kojoj je pristupio nakon vjenčanja sa suprugom katolkinjom. On je plodan pisac novela i romanopisac, dobitnik je mnogih književnih nagrada.

Biografija

Wolfe je rođen u New Yorku. Imao je dječju paralizu kao malo dijete. Dok je pohađao Univerztet Texas A&M, objavio je svoju prvu priču u studentskom listu. Od studija je odustao već tokom prve godine, a dobio je poziv za učešće u korejskom ratu. Nakon povratka u SAD, stekao je diplomu na Houstonskom univerzitetu i postao industrijski inženjer. Bio je urednik časopisa mnogo godina prije prebacivanja na stalno pisanje, ali je u struci imao postignuće, doprinos mašinama koje se koriste za izradu čipsa. Živi u Barringtonu, Illinois, predgrađu Chicaga, sa suprugom Rosemary.

Književna djela

Wolfe je najpoznatiji i najviše cijenjen po svom višedijelnom romanu Knjiga Novog sunca, koji je po nekim kritičarima i novinarima najbolji američki naučno-fantastični roman. Radnja se zbiva u turobnoj, dalekoj budućnosti koju je kreirao pod utjecajem Jack Vanceovog serijala Umiruća zemlja. Priča opisuje život Severiana koji radi kao mučitelj, koji je potom izbačen sa posla zbog pokazivanja suosjećanja jednom osuđeniku. Roman se sastoji od pet volumena: Sjenka mučitelja (1980), Kandža pomiritelja (1981) za šta je dobio Nebula nagradu za najbolji roman, Mač Lictora (1982) i Autarhova tvrđava (1983). Završni dio, Urth Novog sunca (1987) se općenito smatra odvojenim radom.

Wolfe objavljuje 1990. još dva djela u istom svemiru kao u Knjizi Novog sunca. Prvo, Knjiga Dugog sunca, sastoji se od romana Noćna strana Dugog sunca (1993), Jezero Dugog sunca (1994), Vrućina Dugog sunca (1994) i Egzodus sa dugog sunca (1996). Ove knjige slijede sveštenika u maloj župi dok on postaje uvučen u političke intrige i revolucije, u svom gradu-državi. Wolfe je potom napisao nastavak, Knjigu kratkog sunca, sastavljenu od dijelova pod nazivima Na vodama Bluea (1999), U Greenovim džunglama (2000) i Povratak pršljenu (2001), koja se bavi kolonistima koji su stigli na sestrinske planete Blue i Green. Tri uratka sa suncem u nazivima Knjiga Novog sunca, Knjiga Dugog sunca i Knjiga Kratkog sunca, često se spominju zajedno kao Solarni ciklus.

Wolfe je također napisao mnoge samostalne knjige. Njegov prvi roman, Operacija Ares, objavljena je ali nije polučila veći uspjeh. Nakon toga je napisao dva romana koji su postali visoko cijenjeni, Mir i Peti vođa Kerbera. Prvi je naoko razbacana ispovijest Aldena Dennisa Weera, čovjeka od mnogih tajni koji otkriva svoj život pod misterioznim okolnostima. Peti vođa Kerbera je roman u tri dijela, koji se bavi kolonijalizmom, uspomenama i prirodom ličnog identiteta. Prva priča, koja daje knjizi ime, bila je nominirana za nagradu "Nebula" za najbolji roman.

Stil

Wolfeovo pisanje općenito ne slijediti žanrovske konvencije. On se često oslanja na pogled iz prve perspektive nepouzdanih pripovjedača. On kaže: "Stvarni ljudi stvarno i jesu nepouzdani pripovjedači cijelo vrijeme, čak ako oni i pokušaju biti pouzdani". Uzroci za nepouzdanosti njegovih likova razlikuju. Neki su naivni, a drugi nisu naročito inteligentni. Severian, iz Knjige Novog sunca, nije uvijek istinit, a Latro iz serije Vojnik pati od periodične amnezije. To može uzrokovati bivanje Wolfea zbunjujućim ili nematerijalnim za novog čitaoca, ali neki smatraju ovu stavku korisnom i zanimljivom. Wolfe je, u pismu Neil Gaimanu napisao: "Moja definicija dobre književnosti je ono što može čitati obrazovani čitalac, a potom opet pročitati s povećanim zadovoljstvom." U tom duhu, Wolfe također ostavlja suptilne naznake i šupljine koji možda nikada neće biti izričito navedene u tekstu.

Wolfeov stil pisanja također može biti zbunjujući za novog čitaoca. U dodatku u Sjenka mučitelja kaže:

U donošenju ove knjige, izvorno sastavljene na jeziku koji nije dostigao egzistenciju, u engleskom, mogao da sam sebe poštedjeti mnogo truda pribjegavajući izmišljenim izrazima, ali ni u kojem slučaju to nisam učinio. Tako sam u mnogim slučajevima bio sam prisiljen zamijeniti još neotkrivene koncepte njihovim ekvivalentima iz 20. stoljeća. Riječi kao peltast, androgyn (androgen) i exultant (radostan), su zamjena ove vrste, a namijenjene su da bude više sugestivne nego definitivne.

Svi Wolfeovi izrazi... fuligin (crnji od crnog), carnifex (krvnik), thaumaturge (čudotvorac) itd, su prave riječi, ali njihovo značenje treba podrazumijevati po kontekstu. Čitanje s kopijom engleskog rječnika pri ruci, može ponuditi bolji uvid u priču.

Kritike

Iako nije najprodavaniji autor, Wolfe je vrlo cijenjen od kritičara i kolega pisaca, a mnogi ga smatraju jednim od najboljih živih pisaca naučne fantastike. Doista, on je ponekad nazivan i najboljim živim američkim piscem, bez obzira na žanr. Nagrađivani autor naučne fantastike Michael Swanwick je rekao: "Gene Wolfe je najveći pisac na engleskom jeziku danas živ. Dopustite mi da ponovim: Gene Wolfe je najveći pisac na engleskom jeziku živ danas! Shakespeare je bio bolji stilist, Melville je važniji američkoj književnosti, a Charles Dickens je bio spretnije ruke pri kreiranju ličnosti. Međutim, među živim piscima, ne postoji niko ko se može ni približiti Wolfeu po briljantnosti proze, jasnoću misli i dubokoznačnosti. "

Među ostalim, pisci Neil Gaiman i Patrick O'Leary su kreditirali Wolfea za inspiraciju. O'Leary je rekao: "Gene Wolfe je najbolji živi pisac i tačka". I kao što je Wolfe jednom rekao, "Svi romani su fantazije. Neki su samo iskreniji o tome". O'Leary je napisao opsežan esej o prirodi Wolfeove umjetnosti, pod nazivom 'If Ever A Wiz There Was'.

Wolfeovi obožavaoci ga cijene sa znatnom privrženosti, a jedan internet mailing servis (počeo s radom u novembru 1996) posvećen njegovim djelima je skupio do danas mnogobrojne stranica rasprava i objašnjenja. Isto tako, mnogo analiza i egzegeza je štampano u Americi.

Na upit o najpodcijenjenijim autorima, Thomas Disch navodi Isaac Asimova i Genea Wolfea...: "Previše je onih čije su akcije u opadanju već nakon odnošenja kući nekog trofeja. Jedini izuzetak je Gene Wolfe ... Između 1980. i 1982. je objavio Knjigu novog Sunca...Zamislite space operu u stilu Ratova zvijezda iz pera G.K. Chestertona napisanu u agoniji vjerskog obraćenja. Wolfe je nastavio u punom dijapazonu sve od tada, a njegovom uspjesima je davno trebao proći rok.

Rano u svojoj pisalačkoj karijeri, Wolfe je se dopisivao s J.R.R. Tolkienom.

Nagrade

Wolfe je osvojio nagradu World Fantasy za životno djelo i Edward E. Smith memorijalnu nagradu, te je član Hall of Famea naučne fantastike. Osim toga, on je osvojio mnoge nagrade za pojedinačne radove, one su navedene u nastavku.

Dijelo	Forma	Nagrada
Smrt doktora Islanda	Novela	1974 Nebula nagrada
		1974 Locus nagrada
Kompjuter iterira jače adute	Poema	1978 Rhysling nagrada
Sjenka mučitelja	Roman	1981 BSFA nagrada [1]
		1981 World Fantasy nagrada [2]
Kandža pomiritelja	Roman	1981 Nebula nagrada [3]
		1982 Locus nagrada
Mač liktora	Roman	1983 Locus nagrada [4]
		1983 August Derleth nagrada
Autarhova tvrđava	Roman	1984 Campbell nagrada [5]
Magleni vojnici	Roman	1987 Locus nagrada [6]
Katovi starog hotela	Kolekcija	1989 World Fantasy nagrada
Zlatni grad Far	Novela	2005 Locus nagrada
Vojnici Sidona	Roman	2007 World Fantasy nagrada [7]
Najbolje od Genea Wolfea	Kolekcija	2010 Locus nagrada
		2010 World Fantasy nagrada

On je također osvojio dugačak popis nominacija u godinama kad nije pobijedio, uključujući i šesnaest nominacija za dodjelu 'Nebula' i osam 'Hugo' nominacija.

Bibliografija

Romani

• Operacija Ares (1970) • Peti vođa Kerbera (1972) • Mir (1975) • Đavo u šumi (1976) • Knjiga Novog Sunca • Sjenka mučitelja (1980) • Kandža izmiritelja (1981) • Mač Lictora (1982) • Autarhova tvrđava (1983) • Slobodno živi slobodan (1984) • Urth Novog sunca (1987) • Vojnička serija • Magleni vojnik (1986) • Vojnik Arete (1989) • Vojnik Sidona (2006) • Postoje vrata (1988) • Castleview (1990) • Pandora, po Holly Hollanderu (1990) • Knjiga Dugog sunca • Tamna strana Dugog sunca (1993) • Jezero Dugog sunca(1994) • Caldé Dugog sunca (1994) • Egzodus sa Dugog sunca (1996) • Knjiga kratkog sunca • Na Blueovim vodama (1999) • U Greenovim džunglama (2000) • Povratak pršljenu (2001) • Vitez - čarobnjak • Vitez (2004) • Čarobnjak (2004) • Gusarska sloboda (2007) • Zli gost (2008) • Mudračeva kuća (2010) • Domaći požari (2011) • Zemlja prijeko (2013)

Zbirke priča

• Otok doktora Smrti i druge priče i druge priče'' (1980) • Gene Wolfe je Knjiga dana (1981) • Wolfe arhipelag (1983) • "Plan(e)t Engineering" (1984) • Bibliomen (1984) • Katovi starog hotela (1988) • Ugrožene vrste (1989) • Dvorac dana (1992) • Mladi Wolfe (1992) • Čudni putnici (2000) • Latro u magli (2003) • Nevini u tuđini (2004) • Sojevi zvjezdane vode (2005) • Najbolje od Gene Wolfea (2009)

Wolfe je, osim romana i priča, autor knjiga i tekstova inog sadržaja, među ostalima eseja, pamfleta, kratkih priča, memoara itd.

Knjige drugih o Geneu Wolfeu

• The Wizard Knight Companion: A Lexicon for Gene Wolfe's The Knight and The Wizard: Michael Andre-Driussi (2009), rječnik riječi i imena iz Wolfeovih Vitez - čarobnjak romana. • Lexicon Urthus: Michael Andre-Druissi (1994), rječnik arhaičnih izraza i riječi iz Knjige novog sunca • The Long and the Short of It: More Essays on the Fiction of Gene Wolfe: Robert Borski (2006), eseji o Wolfeovim dijelima • Solar Labyrinth: Exploring Gene Wolfe's "Book of the New Sun": Robert Borski (2004) • Attending Daedalus: Gene Wolfe, Artifice, and the Reader: Peter Wright (2003), studija Knjige novog sunca i Urtha novog sunca • Shadows of the New Sun: Wolfe on Writing / Writers on Wolfe: Peter Wright (2007) • Strokes: John Clute (1988)