Razlika između verzija stranice "Batalo"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
No edit summary |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Batalo''' je srednjovjekovni bosanski [[velmoža]] sa područja župe Lašva. Batalo je imao titulu tepčije i prepoznatljiv je u [[literatura|literaturi]] pod nazivom ''tepčija Batalo''. |
'''Batalo''' je srednjovjekovni bosanski [[velmoža]] sa područja župe Lašva. Batalo je imao titulu tepčije i prepoznatljiv je u [[literatura|literaturi]] pod nazivom ''tepčija Batalo''. |
||
Uzima se da je [[tepčija]] Batalo pripadao rodu Šantića, a da je rodonačelnik roda izvjesni Šanta. Bio je oženjen Resom iz plemićkog roda [[Hrvatinići|Hrvatinića]], te je tako zagospodario župama Lašvom i Sanom. Iznad današnjeg sela Varošluk Batalo je podigao dobro utvrđeni grad Toričan. Uzima se da su današnji [[Šantići]] nasljednici tepčije Batala u [[15. vijek]]u. Posjed tepčije Batala bio je u župi [[Lašva (župa)|Lašva]] na travničkom području u dolini rijeke [[Lašva (rijeka)|Lašve]]. |
Uzima se da je [[tepčija]] Batalo pripadao rodu Šantića, a da je rodonačelnik roda izvjesni Šanta. Bio je oženjen Resom iz plemićkog roda [[Hrvatinići|Hrvatinića]], te je tako zagospodario župama Lašvom i [[Sanom]]. Iznad današnjeg sela Varošluk Batalo je podigao dobro utvrđeni grad Toričan. Uzima se da su današnji [[Šantići]] nasljednici tepčije Batala u [[15. vijek]]u. Posjed tepčije Batala bio je u župi [[Lašva (župa)|Lašva]] na travničkom području u dolini rijeke [[Lašva (rijeka)|Lašve]]. |
||
Prve sigurne podatke o Batalu nalazimo u ispravi [[Stjepan Dabiša, kralj Bosne|kralja Stjepana Dabiše]], nasljednika [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]], koju je kralj 17. jula 1392. godine izdao [[Dubrovnik|dubrovačkoj]] vladi. U ovome dokumentu Batalo se spominje u ulozi dvorskog tepčije i ulozi svjedoka u validnosti isprave. Bio je zajedno sa ostalim velmožama među glavnim savjetnicima [[bosanski vladari|bosanskih vladara]] iz kraja 14. vijeka. |
Prve sigurne podatke o Batalu nalazimo u ispravi [[Stjepan Dabiša, kralj Bosne|kralja Stjepana Dabiše]], nasljednika [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]], koju je kralj 17. jula 1392. godine izdao [[Dubrovnik|dubrovačkoj]] vladi. U ovome dokumentu Batalo se spominje u ulozi dvorskog tepčije i ulozi svjedoka u validnosti isprave. Bio je zajedno sa ostalim velmožama među glavnim savjetnicima [[bosanski vladari|bosanskih vladara]] iz kraja 14. vijeka. |
||
[[File:Batalovof2.jpg|mini|desno|Red gospodina Rastudija]] |
[[File:Batalovof2.jpg|mini|desno|Red gospodina Rastudija]] |
||
Poznat je i po svojim vezama sa [[Crkva bosanska|Crkvom bosanskom]]. Podatke o Batalu otkrivamo i iz [[Evanđelje tepčije Batala|Evanđelja tepčije Batala]], koje je prema zapisu nastalo 1393. Danas se evanđelje čuva u Nacionalnoj biblioteci u Petrovgradu u Rusiji. U tom dokumentu dopisana su dva niza imena onih „koji su se narekli u red Crkve“ prije i poslije [[Rastudije|Rastudija]]. To je tzv. „Red gospodina Rastudija“ koji se shvata kao popis imena onih koji su upravljali [[Spisak djedova crkve bosanske|Crkvom bosanskom]] prije i poslije Rastudija. <ref>Aleksandar Solovjev, Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 33</ref> |
Poznat je i po svojim vezama sa [[Crkva bosanska|Crkvom bosanskom]]. Podatke o Batalu otkrivamo i iz [[Evanđelje tepčije Batala|Evanđelja tepčije Batala]], koje je prema zapisu nastalo 1393. Danas se evanđelje čuva u Nacionalnoj biblioteci u Petrovgradu u Rusiji. U tom dokumentu dopisana su dva niza imena onih „koji su se narekli u red Crkve“ prije i poslije [[Rastudije|Rastudija]]. To je tzv. „Red gospodina Rastudija“ koji se shvata kao popis imena onih koji su upravljali [[Spisak djedova crkve bosanske|Crkvom bosanskom]] prije i poslije Rastudija. <ref>Aleksandar Solovjev, Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 33</ref> |
||
== Batalova grobnica == |
|||
{{Glavni|Batalova grobnica}} |
|||
Batalo je sahranjen u [[mauzolej]]noj grobnici sa očuvanim natpisom. Godine 1915. godine otkrio ju je kapetan Teplý na uzvišenju Crkvine, u [[Turbe (Travnik)|Turbetu]]) kod Travnika. Natpis se čuva u [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine|Zemaljskom muzeju u Sarajevu]]. Mauzolej je proglašen je za [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine]].<ref>{{Cite web |url=http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2531 |title= Batalov mauzolej|work=kons.gov.ba |accessdate= 13. 10. 2016}}</ref> |
|||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
* Amir Kliko, Tepčija Batalo, gospodar župa Sane i Lašve, Divan 45, časopis Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", Općinsko društvo Travnik, 2004. |
* Amir Kliko, Tepčija Batalo, gospodar župa Sane i Lašve, Divan 45, časopis Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", Općinsko društvo Travnik, 2004. |
||
* |
|||
== Reference == |
== Reference == |
||
{{Refspisak}} |
{{Refspisak}} |
||
[[Kategorija:Srednjovjekovna bosanska vlastela]] |
[[Kategorija:Srednjovjekovna bosanska vlastela]] |
||
[[Kategorija:Šantići]] |
|||
[[Kategorija:Crkva bosanska]] |
[[Kategorija:Crkva bosanska]] |
||
[[Kategorija:Srednja Bosna]] |
[[Kategorija:Srednja Bosna]] |
||
Verzija na dan 8 februar 2021 u 22:55
Batalo je srednjovjekovni bosanski velmoža sa područja župe Lašva. Batalo je imao titulu tepčije i prepoznatljiv je u literaturi pod nazivom tepčija Batalo.
Uzima se da je tepčija Batalo pripadao rodu Šantića, a da je rodonačelnik roda izvjesni Šanta. Bio je oženjen Resom iz plemićkog roda Hrvatinića, te je tako zagospodario župama Lašvom i Sanom. Iznad današnjeg sela Varošluk Batalo je podigao dobro utvrđeni grad Toričan. Uzima se da su današnji Šantići nasljednici tepčije Batala u 15. vijeku. Posjed tepčije Batala bio je u župi Lašva na travničkom području u dolini rijeke Lašve.
Prve sigurne podatke o Batalu nalazimo u ispravi kralja Stjepana Dabiše, nasljednika Tvrtka I Kotromanića, koju je kralj 17. jula 1392. godine izdao dubrovačkoj vladi. U ovome dokumentu Batalo se spominje u ulozi dvorskog tepčije i ulozi svjedoka u validnosti isprave. Bio je zajedno sa ostalim velmožama među glavnim savjetnicima bosanskih vladara iz kraja 14. vijeka.
Poznat je i po svojim vezama sa Crkvom bosanskom. Podatke o Batalu otkrivamo i iz Evanđelja tepčije Batala, koje je prema zapisu nastalo 1393. Danas se evanđelje čuva u Nacionalnoj biblioteci u Petrovgradu u Rusiji. U tom dokumentu dopisana su dva niza imena onih „koji su se narekli u red Crkve“ prije i poslije Rastudija. To je tzv. „Red gospodina Rastudija“ koji se shvata kao popis imena onih koji su upravljali Crkvom bosanskom prije i poslije Rastudija. [1]
Batalova grobnica
Batalo je sahranjen u mauzolejnoj grobnici sa očuvanim natpisom. Godine 1915. godine otkrio ju je kapetan Teplý na uzvišenju Crkvine, u Turbetu) kod Travnika. Natpis se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Mauzolej je proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2]
Literatura
- Amir Kliko, Tepčija Batalo, gospodar župa Sane i Lašve, Divan 45, časopis Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", Općinsko društvo Travnik, 2004.
Reference
- ^ Aleksandar Solovjev, Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 33
- ^ "Batalov mauzolej". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 10. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)