Razlika između verzija stranice "Ćilibar"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Dodaje: sr:Ћилибар |
m robot Dodaje: th:อำพัน |
||
| Red 88: | Red 88: | ||
[[sv:Bärnsten]] |
[[sv:Bärnsten]] |
||
[[ta:அம்பர்]] |
[[ta:அம்பர்]] |
||
[[th:อำพัน]] |
|||
[[tr:Kehribar]] |
[[tr:Kehribar]] |
||
[[uk:Бурштин (смола)]] |
[[uk:Бурштин (смола)]] |
||
Verzija na dan 19 juni 2008 u 21:18
| Ćilibar | |
|---|---|
 Ćilibar | |
| Općenito | |
| Kategorija | Mineraloid |
| Hemijska formula | C10H16O[1] |
| Identifikacija | |
| Molekularna težina | 152,2 |
| Kristalni sistem | amorfan |
| Tvrdoća | 2 - 2,5 |
| Ultraljubičasta fluorescencija | plvo-bijelo do žuto-zeleno |
Ćilibar ili jantar je fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije mineral, jer nema kristalnu strukturu, smatra se dragim kamenjem. Grčki naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za elektricitet (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobivao iz četinarskog drveta Pinus succinifera, koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u kiselinama. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa terpena i koristi se za lakiranje.[2]
Rasprostranjenost
Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u Evropi su ona u baltičkim zemljama, Poljskoj i Njemačkoj; ima ga u Švicarskoj, Austriji i na Siciliji. U Americi ga ima najviše u Dominikanskoj Republici.
Reference
- ^ F. Cardarelli: Materials Handbook, 2000, Springer ISBN 978-1-84628-668-1
- ^ J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0071360760