Pucciniomycotina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pucciniomycotina
(Poddivizija gljiva biljnih hrđa)
Gymnosporangium fuscum na listu
Sistematika
CarstvoFungi
DivizijaBasidiomycota
PoddivizijaPucciniomycotina
R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
Razredi
Agaricostilbomycetes

Atractiellomycetes
Classiculomycetes
Cryptomycocolacomycetes
Cystobasidiomycetes
Microbotryomycetes
Mixiomycetes
Pucciniomycetes

Tritirachiomycetes
Sinonimi
Urediniomycotina[1]

Pucciniomycotina je poddivizija gljiva u diviziji Basidiomycota. Ima devet razreda, 20 redova i 37 porodica. Opisano ih je preko 8.400 vrsta – više od 8% svih opisanih gljiva.[2][3]

Ova poddivizija smatra se sestrtinskom grupom sa Ustilaginomycotina i Agaricomycotina, koja mogu biti osnovna loza Basidiomycota, mada je to neizvjesno zbog slabe podrške njihovoj poziciji između tri skupine. Grupa je bila poznata kao Urediniomycetes do 2006. godine, kada je uzdignuta iz ranga razreda u poddiviziju i dobila ime po najvećem redu u grupi, Puccinales.[4]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Pucciniomycotina ima raznoliku paletu ekoloških niša kao i parazitski insekati, mikoparaziti i mikorizne orhideje; neke su otkrivene u zemljištgu i vodi ili u asimptotskim članovima koji žive na lišću. Većina su biljni patogeni. Mnoge Pucciniomycotine su hrđavosti biljnih organai svrstane su u red Puccinales koji ima otprilike 7.800 vrsta (oko 90% grupe).[2][5] Neki članovi imaju ekonomski značaj kao patogeni u širokom rasponu komercijalnih biljaka, npr. pšenica. Pucciniomycotina su kosmopolittske i postoje širom svijeta.[6]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

U Pucciniomycontini postoji velika morfološka raznolikost. Oblici sporulacije kreću se od makrobasidiokarpa do jednoćelijskih kvasaca. Prisustvo jednostavnih septnih pora ujedinjuje Pucciniomycotina i razlikuje ih od sestrinskih grupa. U ćelijskim zidovoma preovladava manoza, što je također objedinjujuća karakteristika grupe.[7]

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus Puccinia graminis (žitna hrđa)

Neki članovi su poznati samo po svojoj anamorfne, nespolnoj fazi, koji prevladavaju u većini; kod nekih vrsta to je jedini poznati oblik. Upečatljiva karakteristika Puccinomycotina je jedinstveni razvojni obrazac. Gljive hrđe ili biljni patogeni reda Puccinales imaju najsloženije životne cikluse poznate u carstvu Fungi, sa pet različitih faza spora.[8] Istraživanja su pokazala da Puccinales takođe imaju jedan od najvećih genoma u carstvu gljiva, te da je proširenje veličine genoma možda uobičajeno. To objašnjava složene životne cikluse u grupi.[6]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Prema molekulskim analizama filogenetički odnosi razreda bili bi sljedeći:[9][10]

Basidiomycota
Orthomycotina

Agaricomycotina

Ustilaginomycotina

Pucciniomycotina

Tritirachiomycetes

Agaricostilbomycetes

Spiculogloeomycetes

Cryptomycocolacomycetes

Mixiomycetes

Cystobasidiomycetes

Microbotryomycetes

Pucciniomycetes

Atractiellomycetes

Classiculomycetes

Taksonomija – razredi[uredi | uredi izvor]

  1. Agaricostilbomycetes R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  2. Atractiellomycetes R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  3. Classiculomycetes R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  4. Cryptomycocolacomycetes R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  5. Cystobasidiomycetes R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  6. Microbotryomycetes R. Bauer, Begerow, J. P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  7. Mixiomycetes R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  8. Pucciniomycetes R. Bauer, Begerow, J. P. Samp., M. Weiss & Oberw.
  9. Tritirachiomycetes Aime & Schell[2][5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Pucciniomycotina R. Bauer, Begerow, J.P. Samp., M. Weiss & Oberw. 2006". MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 8. 7. 2011.
  2. ^ a b c Aime MC, Toome M, McLaughlin J (2014). The mycota, Vol. VII, Part A: systematics and evolution (2nd izd.). Berlin: Springer-Verlag. str. 297–294. ISBN 978-3-642-55318-9.
  3. ^ Schell WA, Lee AG, Aime MC (2011). "A new lineage in Pucciniomycotina: class Tritirachiomycetes, order Tritirachiales, family Tritirachiaceae". Mycologia. 103 (6): 1331–40. doi:10.3852/10-333. PMID 21642341.
  4. ^ Bauer R, Begerow D, Sampaio JP, Weiss M, Oberwinkler F (2006). "The simple-septate basidiomycetes: a synopsis". Mycological Progress. 5 (1): 41–66. doi:10.1007/s11557-006-0502-0.
  5. ^ a b Aime MC, Matheny PB, Henk DA, Frieders EM, Nillson RH, Piepenbring M, McLaughlin DJ, Szabo LJ, Begerov D, Sampaio JP, Bauer R, Weiss M, Oberwinkler F, Hibbet DS (2006). "An overview of the higher level classification of Pucciniomycotina based on combined analyses of nuclear large and small subunit rDNA sequences" (PDF). Mycologia. 98 (6): 896–905. doi:10.3852/mycologia.98.6.896. hdl:10362/3249. PMID 17486966.
  6. ^ a b Park, Robert F.; Wellings, Colin R. (1. 1. 2012). "Somatic Hybridization in the Uredinales". Annual Review of Phytopathology. 50 (1): 219–239. doi:10.1146/annurev-phyto-072910-095405. PMID 22920559.
  7. ^ Prillinger, Hansjörg; Oberwinkler, Franz; Umile, Claudio; Tlachac, Klaudia; Bauer, Robert; Dörfler, Christine; Taufratzhofer, Eduard (1. 1. 1993). "Analysis of Cell Wall Carbohydrates (neutral Sugars) from Ascomycetous and Basidiomycetous Yeasts with and Without Derivatization". The Journal of General and Applied Microbiology. 39 (1): 1–34. doi:10.2323/jgam.39.1.
  8. ^ Lutzoni, François; Kauff, Frank; Cox, Cymon J.; McLaughlin, David; Celio, Gail; Dentinger, Bryn; Padamsee, Mahajabeen; Hibbett, David; James, Timothy Y. (1. 10. 2004). "Assembling the fungal tree of life: progress, classification, and evolution of subcellular traits". American Journal of Botany (jezik: engleski). 91 (10): 1446–1480. doi:10.3732/ajb.91.10.1446. ISSN 0002-9122. PMID 21652303.
  9. ^ Basidioascus undulatus: genome, origins, and sexuality Ima fungus, BMC
  10. ^ A six-gene phylogenetic overview of Basidiomycota and allied phyla with estimated divergence times of higher taxa and a phyloproteomics perspective Springer link.
  • M.C. Aime et al.: An overview of the higher level classification of Pucciniomycotina based on combined analyses of nuclear large and small subunit rDNA sequences. Mycologia, Band 98, 2006, S. 896-905.
  • Robert Bauer, Dominik Begerow, José Paulo Sampaio, Michael Weiβ, Franz Oberwinkler: The simple-septate basidiomycetes: a synopsis. Mycological Progress, Band 5, 2006, S. 41-66, ISSN 1617-416X, doi:10.1007/s11557-006-0502-0.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]