Sabiha Gökçen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sabiha Gökçen
Sabiha gokcen2.jpg
Fotografija Sabihe Gökçen iz 1930tih
Nacionalnost Turska
Etnicitet Bošnjakinja
Alma mater Američka Akademija uÜsküdaru
Poznat(a) po Prva borbena pilotkinja na svijetu

Sabiha Gökçen (22. marta 1913. – 22. marta 2001.)[1] bila je turska pilotkinja bošnjačkog porijekla. Bila je prvi ženski borbeni pilot na svijetu.[2][3] Postala je pilot sa samo 23 godine.[4] Iako su Marie Marvingt i Evgeniya Shakhovskaya prethodile njoj kao vojni piloti u drugim ulogama, nijedna od njih nije bila borbeni pilot i nisu pohađale vojnu akademiju kao Sabiha. Sabiha Gökçen je bila siroče i ona je jedno od 8 usvojene djece Mustafe Kemala Ataturka.

Priznata je kao prva žena borbeni pilot od strane Ginisove knjige rekorda i izabrana je kao jedini ženski pilot za poster "20 najvećih pilota u historiji" kojeg su objavile Zračne snage SAD-a 1996. godine.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Kćeri Mustafe Kemala Ataturka; s lijeva na desno: Zehra Ajlin, Rukiye (Erkin) i Sabiha (Gökçen).

Iako je postojala kontroverza oko toga da li je Sabiha Gökçen bošnjačkog ili armenskog porijekla, službeni turski izvori govore da je rođena kao kćerka Mustafe Izet Bega i Hajrije Hanım, koji su oboje muslimani. Tokom posjete Atatürka Bursi 1925. godine, Sabiha, koja je imala samo dvanaest godina, tražila je dozvolu da razgovara sa Atatürkom i izrazila svoju želju da studira u internatu. Nakon što je shvatio u kakvim uslovima živi Ataturk je odlučio da usvoji Sabihu i pitao njenog brata za dopuštenje da je odvede u predsjedničku rezidenciju da živi sa njegovom ostalom posvojenom djecom. Pohađala je osnovnu školu Çankaya u Ankari i američku akademiju u Uskudaru.

Iako su se u februaru 2004. pojavile glasine o armenskom porijeklu Sabihe Gökçen u časopisu Agos, gdje je Hripsime Sebilciyan tvrdila da je Sabiha njena nećakinja, njena usvojena sestra Ülkü Adatepe je dala intervju u kojem je opovrgnula ove tvrdnje i ponovila da je Sabiha kćerka Mustafe Izet Bega i Hajrije Hanım, koji su oboje bošnjačkog porijekla.[5]

Poslije uvođenja Zakona o prezimenima, Ataturk je Sabihi dao prezime Gökçen 19. decembra 1934. 'Gök' na turskom jeziku znači nebo, a Gökçen znači 'pripada ili se veže za nebo'.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Sabiha Gökçen sa oficirima.
Sabiha Gökçen u Ateni, tokom obilaska Balkana 1938.

Atatürk je smatrao avijaciju veoma važnom i za tu svrhu je nadgledao osnivanje Turske Aeronautičke Asocijacije 1925. godine. Poveo je Sabihu sa sobom na otvaranje Türkkuşu (Turska ptica) Letačke Škole na 5. maj 1935. Tokom letačkog performansa zračnih jedrilica i padobranaca pozvanih iz stranih zemalja, Sabiha je bila vrlo uzbuđena. Kad ju je Atatürk pitao da li bi ona također htjela postati jedriličar, klimnula je glavom i rekla "da, zaista, spremna sam odmah sada". Atatürk je rekao Fuatu Bulca, direktoru škole, da je upiše kao prvu ženu u školi letenja. Trebalo je da postane jedriličar, ali je ona bila mnogo više zainteresovana za letenje, pa je položila i za pilotsku dozvolu.

S obzirom da žene tada nisu bile prihvaćene u Tursku Vojnu Akademiju, Sabiha Gökçen je dobila, na Atatürkovu zapovijed, posebnu uniformu, i prisustvovala je posebnom obrazovnom programu jedanaest mjeseci u avijacijskoj školi u Eskişehiru školske godine 1936-1937. Nakon što je dobila diplomu, trenirala je da postane borbeni pilot u Prvoj Avionskoj Pukovniji šest mjeseci.

Tu je izbrusila svoje vještine leteći u bombarderima i borbenim avionima. 1937. je učestvovala u zaustavljanju Dersim pobune. 1938. je sprovela petodnevni let kroz zemlje Balkana. Iste godine je imenovana za glavnog instruktora u Türkkuşu letačkoj školi, gdje je služila do 1954. kao instruktor leta. Podučavala je četiri pilotkinje: Edibe Subaşı, Yıldız Uçman, Sahavet Karapas i Nezihe Viranyalı.

Sabiha Gökçen je letjela oko svijeta 28 godina do 1964. Njena knjiga, pod nazivom "Život na Putu Atatürka" objavljena je 1981. od Turske Aeronautičke Asocijacije u spomen na Atatürkov 100-ti rođendan.

U svojoj karijeri u Turskim Zračnim Snagama, Sabiha je letjela u 22 različite vrste aviona, više od 8000 sati, od kojih su 32 sata bili aktivne borbe i misije bombardovanja.[6]

Ostavština i priznanje[uredi | uredi izvor]

Bista Sabihe Gökçen u Istanbulskom Muzeju Avijacije.

Međunarodni Aerodrom Sabiha Gökçen u Istanbulu je dobio ime po njoj.[7]

Priznata je kao prva žena borbeni pilot u Ginisovoj Knjizi Rekorda.

Ona je izabrana kao jedina žena pilot za poster "20 Najvećih Pilota u Historiji"  kojeg su objavile Zračne snage SAD-a 1996. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sabiha Gökçen Google ana sayfasında". 22. 3. 2009. Pristupljeno 11. 1. 2018.
  2. ^ Mango, Andrew (2000). Atatürk: The Biography of the Founder of Modern Turkey. Overlook Press.
  3. ^ "Eagle Biography - Sabiha Gökçen". GoE Foundation (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 24. 4. 2018. Pristupljeno 24. 4. 2018.
  4. ^ Naughton, Russell (2014). "Sabiha Gokcen (1913-2001), Pioneer Aviatrix". Hargrave Pioneers of Aviation. Pristupljeno 17. 11. 2014.
  5. ^ Bal, Ali (16. 4. 2010). "Sabiha Gökçen et la controverse sur ses origines" (jezik: French). Turquie News. Arhivirano s originala, 6. 10. 2014.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  6. ^ TRT documentary on Sabiha Gökçen na YouTube-u. See 9m30s in for 1996 USAF poster claim.
  7. ^ Munson, Peter J. (2013). War, Welfare & Democracy: Rethinking America's Quest for the End of History (jezik: engleski). Potomac Books, Inc. ISBN 9781612345406.