Sabiha Gökçen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Sabiha Gökçen
Sabiha gokcen2.jpg
Fotografija Sabihe Gökçen iz 1930tih
Nacionalnost Turska
Etnicitet Bošnjakinja
Alma mater Američka Akademija u Üsküdaru
Poznat(a) po Prva borbena pilotkinja na svijetu

Sabiha Gökçen (22. marta 1913. – 22. marta 2001.)[1] bila je turska pilotkinja bošnjačkog porijekla. Bila je prvi ženski borbeni pilot na svijetu.[2][3] Postala je pilot sa samo 23 godine.[4] Iako su Marie Marvingt i Evgeniya Shakhovskaya prethodile njoj kao vojni piloti u drugim ulogama, nijedna od njih nije bila borbeni pilot i nisu pohađale vojnu akademiju kao Sabiha. Sabiha Gökçen je bila siroče i ona je jedno od 8 usvojene djece Mustafe Kemala Ataturka.

Priznata je kao prva žena borbeni pilot od strane Ginisove knjige rekorda i izabrana je kao jedini ženski pilot za poster "20 najvećih pilota u historiji" kojeg su objavile Zračne snage SAD-a 1996. godine.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Kćeri Mustafe Kemala Ataturka; s lijeva na desno: Zehra Ajlin, Rukiye (Erkin) i Sabiha (Gökçen).

Iako je postojala kontroverza oko toga da li je Sabiha Gökçen bošnjačkog ili armenskog porijekla, službeni turski izvori govore da je rođena kao kćerka Mustafe Izet Bega i Hajrije Hanım, koji su oboje muslimani. Tokom posjete Atatürka Bursi 1925. godine, Sabiha, koja je imala samo dvanaest godina, tražila je dozvolu da razgovara sa Atatürkom i izrazila svoju želju da studira u internatu. Nakon što je shvatio u kakvim uslovima živi Ataturk je odlučio da usvoji Sabihu i pitao njenog brata za dopuštenje da je odvede u predsjedničku rezidenciju da živi sa njegovom ostalom posvojenom djecom. Pohađala je osnovnu školu Çankaya u Ankari i američku akademiju u Uskudaru.

Iako su se u februaru 2004. pojavile glasine o armenskom porijeklu Sabihe Gökçen u časopisu Agos, gdje je Hripsime Sebilciyan tvrdila da je Sabiha njena nećakinja, njena usvojena sestra Ülkü Adatepe je dala intervju u kojem je opovrgnula ove tvrdnje i ponovila da je Sabiha kćerka Mustafe Izet Bega i Hajrije Hanım, koji su oboje bošnjačkog porijekla.[5]

Poslije uvođenja Zakona o prezimenima, Ataturk je Sabihi dao prezime Gökçen 19. decembra 1934. 'Gök' na turskom jeziku znači nebo, a Gökçen znači 'pripada ili se veže za nebo'.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Sabiha Gökçen sa oficirima.
Sabiha Gökçen u Ateni, tokom obilaska Balkana 1938.

Atatürk je smatrao avijaciju veoma važnom i za tu svrhu je nadgledao osnivanje Turske Aeronautičke Asocijacije 1925. godine. Poveo je Sabihu sa sobom na otvaranje Türkkuşu (Turska ptica) Letačke Škole na 5. maj 1935. Tokom letačkog performansa zračnih jedrilica i padobranaca pozvanih iz stranih zemalja, Sabiha je bila vrlo uzbuđena. Kad ju je Atatürk pitao da li bi ona također htjela postati jedriličar, klimnula je glavom i rekla "da, zaista, spremna sam odmah sada". Atatürk je rekao Fuatu Bulca, direktoru škole, da je upiše kao prvu ženu u školi letenja. Trebalo je da postane jedriličar, ali je ona bila mnogo više zainteresovana za letenje, pa je položila i za pilotsku dozvolu.

S obzirom da žene tada nisu bile prihvaćene u Tursku Vojnu Akademiju, Sabiha Gökçen je dobila, na Atatürkovu zapovijed, posebnu uniformu, i prisustvovala je posebnom obrazovnom programu jedanaest mjeseci u avijacijskoj školi u Eskişehiru školske godine 1936-1937. Nakon što je dobila diplomu, trenirala je da postane borbeni pilot u Prvoj Avionskoj Pukovniji šest mjeseci.

Tu je izbrusila svoje vještine leteći u bombarderima i borbenim avionima. 1937. je učestvovala u zaustavljanju Dersim pobune. 1938. je sprovela petodnevni let kroz zemlje Balkana. Iste godine je imenovana za glavnog instruktora u Türkkuşu letačkoj školi, gdje je služila do 1954. kao instruktor leta. Podučavala je četiri pilotkinje: Edibe Subaşı, Yıldız Uçman, Sahavet Karapas i Nezihe Viranyalı.

Sabiha Gökçen je letjela oko svijeta 28 godina do 1964. Njena knjiga, pod nazivom "Život na Putu Atatürka" objavljena je 1981. od Turske Aeronautičke Asocijacije u spomen na Atatürkov 100-ti rođendan.

U svojoj karijeri u Turskim Zračnim Snagama, Sabiha je letjela u 22 različite vrste aviona, više od 8000 sati, od kojih su 32 sata bili aktivne borbe i misije bombardovanja.[6]

Ostavština i priznanje[uredi | uredi izvor]

Bista Sabihe Gökçen u Istanbulskom Muzeju Avijacije.

Međunarodni Aerodrom Sabiha Gökçen u Istanbulu je dobio ime po njoj.[7]

Priznata je kao prva žena borbeni pilot u Ginisovoj Knjizi Rekorda.

Ona je izabrana kao jedina žena pilot za poster "20 Najvećih Pilota u Historiji"  kojeg su objavile Zračne snage SAD-a 1996. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sabiha Gökçen Google ana sayfasında". 22 March 2009. Pristupljeno 11 January 2018. 
  2. ^ Mango, Andrew (2000). Atatürk: The Biography of the Founder of Modern Turkey. Overlook Press. 
  3. ^ "Eagle Biography - Sabiha Gökçen". GoE Foundation (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2018-04-24. Pristupljeno 2018-04-24. 
  4. ^ Naughton, Russell (2014). "Sabiha Gokcen (1913-2001), Pioneer Aviatrix". Hargrave Pioneers of Aviation. Pristupljeno 17 November 2014. 
  5. ^ Bal, Ali (16 April 2010). "Sabiha Gökçen et la controverse sur ses origines" (jezik: French). Turquie News. Arhivirano s originala, 6 October 2014. 
  6. ^ TRT documentary on Sabiha Gökçen na YouTube. See 9m30s in for 1996 USAF poster claim.
  7. ^ Munson, Peter J. (2013). War, Welfare & Democracy: Rethinking America's Quest for the End of History (jezik: engleski). Potomac Books, Inc. ISBN 9781612345406.