Smiljan Franjo Čekada

Smiljan Franjo Čekada (29. august 1902, Donji Vakuf – 18. januar 1976, Sarajevo) bio je vrhbosanski nadbiskup. Potječe iz porodice od petero djece. Imao je dva brata svećenika, Čedomila i Milivoja. Zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 5. aprila 1925. Upravljao je župom Jelaške.

Godine 1926. nadbiskup Šarić šalje ga na studij u Rim. Bio je pitomac Zavoda sv. Jeronima, a pohađao je teologiju na Papinskom učilištu Gregorijani. Doktorirao je 1928. Po povratku u Sarajevo, postao je vjeroučitelj i odgojitelj u konviktu "Kralj Tomislav", u vlasništvu Hrvatskog kulturnog društva "Napredak", te urednik Katoličkog tjednika (1928–1933). Potom odlazi za župnika u Bosanski Brod, gdje ga je zateklo imenovanje pomoćnim biskupom vrhbosanskom nadbiskupu 2. juna 1939. Dana 18. oktobra 1940. postao je rezidencijalni biskup skopsko-prizrenski.

Od 1946. do 1951. upravljao je banjalučkom biskupijom kao administrator. Zlostavljan od komunističkih vlasti 1949. i 1950. u vrijeme osnivanja "Udruženja", čak su ga potjerali iz Bosne kao "stranca" 12. juna 1967. imenovan je vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom. Godine 1969. otvara Bogoslovno sjemenište u Sarajevu. Nasljeđuje nadbiskupa Alaupovića u upravi nadbiskupije 13. januara 1970. Pokrenuo je poslijeratnu Vrhbosnu, zatim Radosnu vijest i Vrelo života. Životni mu je put pun kreposti i trpljenja, razumijevanja i neshvatanja.