Splonum
Splonum je naziv ilirske gradine i naziv jednog od rimskih područja (municipij) u Bosni i Hercegovini. Splonum se od više istraživača smještao na najrazličitija mjesta unutar prostora provincije Dalmacije (Stari Majdan na Sani,[1] Vital kod Otočca, Šipovo, Komine kod Pljevalja).[2][3]
Ilirski period
[uredi | uredi izvor]Prema nekim historičarima, Mezeji su imali utvrđeni grad, rudarski centar, koji se zvao Splonum (Splaunum), a nalazio se na rijeci Sani kod Starog Majdana.[4] Sačuvan je epigrafski spomenik iz Salone koji spominje „curator reipublicae Splonistarum“ koji je, po svoj prilici, eraru u Saloni isporučivao prihode željeznih rudnika.
Njegov najstariji spomen vezan je za Batonov ustanak, kada se našao na udaru Germanikove Pounjske ofanzive u proljeće 9. god. n. e.[5] Od 6. do 9. god, nakon tridesetogodišnje rimske okupacije, tokom Batonovog ustanka, Iliri su se posljednji put pokušali oduprijeti rimskom imperijalizmu. Tokom jeseni 8. godine n.e., slomljen je dio ustaničkog pokreta u Panoniji simboličkom predajom Batona Breučkog na obali rijeke Bathinus (Bosna) Tiberiju, vrhovnom zapovjedniku rimskih snaga na ratištu i kasnijem rimskom caru. Već u rano proljeće 9. godine započela je pod zapovjedništvom Germanika, favorita Augusta i miljenika rimske javnosti, velika ofanziva s ciljem proboja na sjeverozapadnom ratištu (širi prostor Pounja i sjeverozapadne Bosne), konačno zauzimanje ustaničkih pozicija u dinarskom pojasu, izbijanje u zaleđe srednjeg Jadrana i konačno, spojanje sa Salonom i Naronom.
Opis događaja 9. g. n.e., dao je rimski istoričar Kasije Dion (Cass. DioL, 11, 1-2…Σπλαυ Çνον...) u ″Rimskoj historiji″:
- ...Germanik najprije je zauzeo Splonum (Splaunon), uprkos činjenici da je on zauzimao mjesto dobro prirodom utvrđeno, koje je bilo dobro zaštićeno zidinama i koje je imalo brojno mnoštvo branilacai. Germanik nije uspijevao napraviti bilo kakav napredak, bilo ratnim spravama, bilo napadima. Ipak ga je uspio zauzeti slučajno, kao rezultat sljedećeg incidenta. Pusio, germanski konjanik, snažno je bacio kamen prema zidu i tako protresao parapet da je on odmah pao i povukao čovjeka koji se bio oslanjao prema njemu. Na ovo, ostatak branilaca alarmiran je i u svome strahu napustili su zidine i povukli se u akropolju. Kasnije, i oni su predali i sebe i akropolju. Odatle je krenuo na Raetinium ali ga je zauzeo tek teškom mukom i s dosta gubitaka... [6]
Sudeći po Dionovom opisu Splonuma, on je za vrijeme ustanka bio veće i razvijenije naselje koje je posjedovalo dobro uvrđeni akropolj koji Germanik nije osvojio napadom, nego tek predajom njegovih branilaca koji su se u njega povukli nakon što je uništen vanjski obrambeni zid naselja.[7]
Rimski period
[uredi | uredi izvor]U vrijeme nastanka natpisa na kojima se spominje Splonum, a interesantno je da se nijedan o njih nije našao na prostoru samoga Splonuma ili njegovog agera (nijedan nije pronađen na prostoru današnje Bosne), ovo nekadašnje ilirsko gradinsko naselje se transformiralo u gradsko naselje antičkog tipa koje je bilo i upravno i urbano sjedište istoimenog municipija - municipium Splonistarum.[6]
Postojanje ovog municipija evidentirano je na nekoliko natpisa: CIL III 1322 Ampelum, (Zlatna); CIL III 2026 Salona; CIL III 8783 Kaštel Sućurac-Salona; Natpis iz Komina kod Pljevalja. U zoni Komina kod Pljevalja pronađen je veliki broj natpisa, uključujući i onaj na kome se spominje municipium S (CIL III 8309) . Činjenica da je ime municipija koji je obuhvatao područje Pljevalja počinjalo sa S. navodilo je na pomisao da se tu nalazio i Splonum.
Na natpisima na kojima se spominje Splonum evidentirano je osam osoba, od toga dvije sa flavijevskim, jedna sa ulpijevskim, dvije sa elijevskim i dvije sa aurelijevskim gentilnim imenom dok je jedna osoba sa drugim gentilnim imenom.[8]
Mađarski historičar Géza Alföldy tvrdio je da je veća mogućnost da je ime grada bilo Siculatorum, a ne Splonum.[9]
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Čović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Sarajevo, 1966- KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Mihić, Ljubo (1987). Kozara: priroda, čovjek, istorija. Dnevnik. str. 303. Pristupljeno 4. 9. 2022.
- ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ Cabanes, Pierre (Clermont-Ferrand) (1. 10. 2006), Splonum (jezik: engleski), Brill, pristupljeno 4. 9. 2022
- ^ Pašalić, Esad (1960). Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Zemaljski muzej Sarajevo. str. 12.
- ^ Schmitz, Michael (2019). Roman Conquests: The Danube Frontier. Pen & Sword Military.
- ^ a b Salmedin Mesihović - Germanikova Pounjska ofanziva
- ^ Meisihović, Salmedin (2018). Bitka za Ilirik. Bathinvs. str. 504. ISBN 9789926821746.
- ^ Antički ljudi Bosne
- ^ Zotović, Radmila (2002). Population and Economy of the Eastern Part of the Roman Province of Dalmatia. Archaeopress. str. 24. ISBN 9781841714400. ISSN 0143-3067.