Splonum

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Splonum je naziv ilirske gradine i naziv jednog od rimskih područja (municipij) u Bosni i Hercegovini.

Ilirski period[uredi | uredi izvor]

Splonum je jedna od najiteresantnijih lokacija na prostoru provincije Dalmacije. Njegov najstariji spomen vezan je za Batonov ustanak, kada se našao na udaru Germanikove Pounjske ofanzive u proljeće 9. god. n. e. Od 6. do 9. god, nakon tridesetogodišnje rimske okupacije, tokom Batonovog ustanka, Iliri su se posljednji put pokušali oduprijeti rimskom imperijalizmu. Tokom jeseni 8. godine n.e., slomljen je dio ustaničkog pokreta u Panoniji simboličkom predajom Batona Breučkog na obali rijeke Bathinus (Bosna) Tiberiju, vrhovnom zapovjedniku rimskih snaga na ratištu i kasnijem rimskom caru. Već u rano proljeće 9. godine započela je pod zapovjedništvom Germanika, favorita Augusta i miljenika rimske javnosti, velika ofanziva s ciljem proboja na sjeverozapadnom ratištu (širi prostor Pounja i sjeverozapadne Bosne), konačno zauzimanje ustaničkih pozicija u dinarskom pojasu, izbijanje u zaleđe srednjeg Jadrana i konačno, spojanje sa Salonom i Naronom.

Opis događaja 9. g. n.e., dao je rimski istoričar Kasije Dion (Cass. DioL, 11, 1-2…Σπλαυ Çνον...) u ″Rimskoj historiji″:

...Germanik najprije je zauzeo Splonum (Splaunon), uprkos činjenici da je on zauzimao mjesto dobro prirodom utvrđeno, koje je bilo dobro zaštićeno zidinama i koje je imalo brojno mnoštvo branilacai. Germanik nije uspijevao napraviti bilo kakav napredak, bilo ratnim spravama, bilo napadima. Ipak ga je uspio zauzeti slučajno, kao rezultat sljedećeg incidenta. Pusio, germanski konjanik, snažno je bacio kamen prema zidu i tako protresao parapet da je on odmah pao i povukao čovjeka koji se bio oslanjao prema njemu. Na ovo, ostatak branilaca alarmiran je i u svome strahu napustili su zidine i povukli se u akropolju. Kasnije, i oni su predali i sebe i akropolju. Odatle je krenuo na Raetinium ali ga je zauzeo tek teškom mukom i s dosta gubitaka... [1]

Sudeći po Dionovom opisu Splonuma, on je za vrijeme ustanka, a znači i ranije, bio klasično gradinsko naselje. Nalazilo se u blizini naselja Raetinium, koji se ubicira na lokalitetu Golubić, sadašnje gradsko naselje u Bihaću.

Rimski period[uredi | uredi izvor]

U vrijeme nastanka natpisa na kojima se spominje Splonum, a interesantno je da se nijedan o njih nije našao na prostoru samoga Splonuma ili njegovog agera (nijedan nije pronađen na prostoru današnje Bosne), ovo nekadašnje ilirsko gradinsko naselje se transformiralo u gradsko naselje antičkog tipa koje je bilo i upravno i urbano sjedište istoimenog municipija - municipium Splonistarum.[1]

Postojanje ovog municipija evidentirano je na nekoliko natpisa: CIL III 1322 Ampelum, (Zlatna); CIL III 2026 Salona; CIL III 8783 Kaštel Sućurac-Salona; Natpis iz Komina kod Pljevalja. Splonum se od više istraživača smještao na najrazličitija mjesta unutar prostora provincije Dalmacije (Stari Majdan na Sani, Vital kod Otočca, Šipovo, Komine kod Pljevalja).[2]. U zoni Komina kod Pljevalja pronađen je veliki broj natpisa, uključujući i onaj na kome se spominje municipium S (CIL III 8309) . Činjenica da je ime municipija koji je obuhvatao područje Pljevalja počinjalo sa S. navodilo je na pomisao da se tu nalazio i Splonum.

Najrealnije bi ga bilo smjestiti nedaleko od Une, na Kekića Glavici, Gornji Petrovići, Bosanska Krupa, ili Marešova (Pilipovića Glavica), Grmuša-Srbljani, Bihać.[1]

Na natpisima na kojima se spominje Splonum evidentirano je osam osoba, od toga dvije sa flavijevskim, jedna sa ulpijevskim, dvije sa elijevskim i dvije sa aurelijevskim gentilnim imenom dok je jedna osoba sa drugim gentilnim imenom. [3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Čović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Sarajevo, 1966- KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Salmedin Mesihović - Germanikova Pounjska ofanziva
  2. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  3. ^ Antički ljudi Bosne