Sporazum iz Bretton Woodsa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Mount Washington hotel 2003

Sporazum iz Bretton Woodsa uveden je 22. jula 1944, u mjestu Bretton Woods (New Hempshire,SAD) prije završetka Drugog Svjetskog rata. Potpisivanju su prisustvovale 44 članice. Glavni sadržaj bio je uvođenje američkog dolara kao svjetske valute, rezerve zlata u američkoj centralnoj banci služile su kao pokriće, druge valute bile su fiksno vezane za dolar. Sporazum je ukinut 1973.[1]

Povod[uredi | uredi izvor]

Nakon iskustva Velike depresije i dva svjetska rata tražena je bolja kontrola monetarnog tržišta. Krajnji cilj bio je brže plaćanje i lakša trgovina na svjetskom tržištu.[1]

Susret u Bretton Woodsu[uredi | uredi izvor]

Predstavnici 44 zemlje susreli su se u julu 1944. u hotelu Mount Washington, (Bretton Woods) gdje je usaglašen sporazum. Ratifikacija je uslijedila 1946. poslije Drugog svjetskog rata.[1] [2]

Dva plana[uredi | uredi izvor]

White (lijevo) i Keynes (desno) 8. marta 1946 kod susreta Međunarodnog guvernerskog savjeta

Keynsov plan[uredi | uredi izvor]

Britanski ekonom John M. Keynes predlagao je stvaranje svjetske valute "bancor". Zemlja A koja izvozi u zemlju B i postigne višak, može ga ustupiti kao kredit (u bancor valuti) zemlji C za uvoz.[2]

Whiteov plan[uredi | uredi izvor]

Američki ekonom Harry D. White predlagao je stvaranje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) gdje članice uplaćuju doprinos namijenjen kao kredit. Pod utjecajem SAD-a, prihvaćen je Whiteov plan.[2]


Sadržaj sporazuma[uredi | uredi izvor]

Američki dolar je 1946. zvanično uveden kao svjetska valuta. Dolar je bio vezan za količinu zlata koju je deponivala Američka centralna banka (eng. Federal Reserve, FED). Članice Bretton Woodsa obavezale su se koristiti dolar na svjetskom tržištu, dok je Američka centralna banka garantovala razmjenu dolara za zlato. Isto tako dogovoren je fiksni kurs između raznih deviza, s tim da se mogao u ograničenom obimu podesiti.

Primjena u praksi[uredi | uredi izvor]

Pojedine zemlje imale su veći uvoz nego izvoz. Negativna bilansa tih zemalja mogla se eliminisati na dva načina: prilagođavanjem kursa lokalne valute spram dolaru odnosno inflacijom ili kreditima MMF-a. Uplaćivanje doprinosa obavlja se i danas, u dolarima.[2]


Kraj sporazuma[uredi | uredi izvor]

Ekonomska politika SAD-a dovela je do znatnog gubitka vrijednosti dolara. Inflacija u SAD-u od 1960. nagomilala je toliku količinu dolara da je inicijativom predsjednika Nixona 1971. ukinuta konvertibilnost sa zlatom. [3]Članice Bretton Woodsa vraćaju se od 1973. na prvobitnu fleksibilnu deviznu politiku. [4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Heiner Flassbeck i Fredericke Spiecker"Bretton Woods wird 70"heise.de pristupljeno: 5. 8.2014 (de)
  2. ^ a b c d Bretton Woods sistembpb.de pristupljeno: 5. 8.2014 (de)
  3. ^ Adrian Ash, "Das Ende des Goldstandards", wallstreet-online.de, objavljeno 24. 7.2014; pristupljeno 6. 8.2014
  4. ^ BRETTON WOODSuni-muenster.de pristupljeno: 5. 8.2014 (de)