Sveti Josip

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti Josip, naslikao Guido Reni

Sveti Josip je, prema Novom Zavjetu, bio muž Djevice Marije i Isusov hranitelj.

Štovanje svetog Josipa započelo je oko 850. godine u Reichenauu, a kasnije su ga posebno isticali sveti Bernard iz Clairvauxa, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV (koji je praznik svetog Josipa proglasio obaveznim).

Prema evanđeljima[uredi | uredi izvor]

Prema evanđenjima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sveti Matej, apostol i evanđelist, kaže za njega da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti.

Međutim, kad ga je Božiji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božiji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis stanovništva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i smrti Josipa evanđelja ne govore ništa.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]