Tadeusz Lubaczewski
Tadeusz Lubaczewski | |
|---|---|
| Rođenje | 23. juni 1895. |
| Smrt | Juni 1959 (63–64 god) |
| Nacionalnost | poljska |
| Zanimanje | pravnik, diplomat, vojnik |
Tadeusz Lubaczewski, fonetski: Tadeuš Lubačevski (Bosna, 1895. – Kanada, 1959.) bio je poljski pravnik, diplomata, konzularni službenik i publicista.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Gimnaziju je završio u Travniku, potom je studirao pravo i doktorirao isto. Tokom Prvog svjetskog rata borio se u redovima carske i kraljevske domobrane. Unaprijeđen je u čin potporučnika rezerve sa stažom od 1. avgusta 1916. 8. januara 1924. odobren mu je čin kapetana sa stažom od 1. juna 1919. i 843. mjestom u pješadijskom rezervnom oficirskom korpusu. U to vrijeme bio je raspoređen u rezervu u 21. pješadijskog puka u Varšavi.
Godine 1920. stupio je u poljsku spoljnu službu, gdje je, između ostalog, bio konzularni sekretar u konzularnoj agenciji u Bohuminu (1920), konzularni sekretar u Zagrebu (1920–1922), službenik Konzularnog odjela Ministarstva vanjskih poslova (1922–1923), vicekonzul u Lilu (1923–1924), ponovo u Ministarstvu inostranih poslova (1925–1927), konzul u Pragu (1927–1931), šef tamošnjeg konzulata (1930–1931) i trgovački savjetnik, a zatim šef konzularnog odsijeka poslanstva u Beogradu (1931–1934), u Ministarstvu inostranih poslova (1934–), trgovački savjetnik u Bukureštu (1939–). Bio je delegat Ministarstva rada i socijalnog staranja u Jerusalimu (1941–1943), savjetnik poslanstva Kraljevske jugoslovenske vlade sa sjedištem u Kairu (1944) i Londonu (1945), službenik u Ministarstvu vanjskih poslova u Londonu (1945–1951), urednik "Free Poland Bulletin" (1952–). Potom je živio u egzilu u Velikoj Britaniji i Kanadi.
Objavljivao je knjige i članke jugoslovenske tematike.
Ordeni i odlikovanja[uredi | uredi izvor]
- Zlatni križ za zasluge (1930., Poljska)[1]
- Orden jugoslovenske krune (Jugoslavija)
- Legija časti (Francuska)
- Srebrna medalja za hrabrost 2. klase (Austro-Ugarska)
Knjige[uredi | uredi izvor]
- Jugosławia, Nakład Własny, Warszawa 1921.
- Osadnictwo polskie w Bośni, Przedruk z „Polityki”, Warszawa 1922.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Zarządzenie Prezydenta Rzeczypospolitej o nadaniu Złotego Krzyża Zasługi". isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 30. 1. 1930. Pristupljeno 2. 2. 2023.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ranglisten der K. K. Landwehr und der K. K. Gendarmerie 1918. Wiedeń: 1918.
- Rocznik Oficerski 1923. Warszawa: Ministerstwo Spraw Wojskowych, 1923.
- Rocznik Oficerski 1924. Warszawa: Ministerstwo Spraw Wojskowych, 1924.
- Rocznik Oficerski Rezerw 1934. Biuro Personalne Ministerstwa Spraw Wojskowych, 1934.
- Rocznik służby zagranicznej RP, MSZ Warszawa 1938.
- Bestry, Jerzy (2005). Służba konsularna Drugiej Rzeczypospolitej w Czechosłowacji. Wrocław: Wydawn. Uniwersytetu Wrocławskiego. str. 221. ISBN 83-229-2669-3. OCLC 76263057.
