Transatlantski telegrafski kabel

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Karta transatlantskog pkablovskog puta iz 1858. godine

Prvi transatlantski telegrafski kabal prešao je Atlantski okean iz Foilhommeruma, Valentia Island, u zapadnoj Irskoj do Heart's Contenta, u istočnom Newfoundlandu. Transatlantski kabal povezao je Sjevernu Ameriku i Evropu, te je poširio komunikaciju između ova dva kontinenta. Prije je trebalo najmanje deset dana da se poruka dostavi putem broda, dok su sada, putem telegrafa, bile u pitanju samo minute.[1]

Porijeklo ideje[uredi | uredi izvor]

Cyrus W. Field, koji je revolucionirao industriju papira, iznio je 1854. ideju kabla položenog na dno mora koji bi povezio Evropu i Sjevernu Ameriku.[1] Kanadski investitor Frederic N. Gisborne, nakon razgovora s Fieldom, pristaje na finansiranje projekta. Field pokreće istraživanje lokacija pogodnih za postavljanje kabla. Oficir američke mornarice Mathew F. Maury iamo je zadatak kartografisanja dna Atlanskog okeana.[2]

Proizvodnja kabla[uredi | uredi izvor]

Njemačka kompanija Siemens proizvela je izolator, koji je bio pogodan za uvjete u velikoj dubini. Pošto je bilo planirano kabal odmotavanjem polagati na dubinu i do 10.000 stopa (oko 3000 m) morao je biti toliko otporan da se pod sopstvenom težinom ne prekine.[2]

Prvi pokušaj[uredi | uredi izvor]

Spomenploča u Valenciji, sadrži prvu poslanu poruku

Od 1857. i 1858. koriste se američki i britanski vojni brodovi za postavljanje kabla: Agamemnon, Niagara, Gorgon, Valorous.[1]

  1. Polaganje je počelo u luci Valentia u Irskoj. Parni brodovi Niagara, (SAD) i Agamemnon (Velika Britanija) isplovili su 5. augusta 1857 iz luke. Prvih 6 dana položeno je oko 380 milja kabla, ali nakon toga desila se greška s kočnicom, koja ograničava dubinu polaganja. Polaganje se prekida i brodovi se vraćaju u luku.[3]
  2. U sredini Atlantika kabal je trebao biti spojen, prilikom toga 25. juna 1858 prekida se. Brodovi se vraćaju opet u luku.[3]
  3. Nakon 40 milja prekid kabla.[3]
  4. Nakon 146 milja prekid kabla.[3]
  5. 29. juna uspijeva polaganje kabla.[3]

Kraj radova i prva poruka[uredi | uredi izvor]

5. augusta 1858 rad je zvanično okončan. Uzimanje u pogon pokazalo je slab prenos signala. Wildman Whitehouse, jedan od inžinjera priključuje visoki napon da bi ispitao uzrok niske struje koja je mjerena tokom polaganja.[3] Prva poruka koja se prenosi glasila je: "Glory to God in the highest, and on earth, peace, good will to men" (bs. "Najveća slava Bogu i mir, dobrota svim ljudima na Zemlji" ). Kabal potpuno zatajiva krajem septembra.[1]

Drugi pokušaj[uredi | uredi izvor]

Great Eastern 1866.

Britanski brod Great Eastern, najveći u to vrijeme, isplovio je jula 1865 iz luke Valentia. Nakon 1200 milja, dolazi do greške s kočnicom, prekida se polaganje. Slijedi nekoliko neuspjelih pokušaja. [3]

Treći pokušaj i uspjeh[uredi | uredi izvor]

Investitori procenjuju da će kompletan kabel, izgubljen nakon 1200 milja, prouzrokovati gubitak od 2.5 miliona dolara ako se ponove ne pronađe. Kraj kabla je napokon pronađen. 27. jula 1866 Great Eastern dospijeva do Newfoundlanda prevaljujući 120 milja dnevno.[3]

Field je u toku napravio niz novih aranžmana i ideja. [1] Finansiranje pohoda Great Easterna snosila je Velika Britanija, odnosno investitori koji su ulagali na britanskom, tada najvećem tržištu kapitala. [2]

Prvi zvanični kontakt[uredi | uredi izvor]

Američki predsjednik James Buchanan i Kraljica Viktorija razmjenjuju putem telegrafa čestitke.[3].

Buchanan: "A treaty of peace has been signed between Austria and Prussia" (bs. "Mirovni sporazum potpisale su Pruska i Austrija)

Viktorija: "The Queen congratulates the President on the successful completion of an undertaking which she hopes may serve as an additional bond of Union between the United States and England" (bs. "Kraljica čestita predsjedniku na uspješnom okončanju poduhvata uz nadu da će služiti dodatnom savezu SAD-a i Engleske")

Brzine komunikacije[uredi | uredi izvor]

Prenošeno je 8 riječi, a kasnije i 17 riječi u minuti, riječ je koštala 5 američkih dolara.[2]

Releji[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e First transatlantic telegraph cable completedhistory.com pristupljeno: 27.7.2014 (en)
  2. ^ a b c d Ph. D. John Vardalas, From Gaining Weeks to Milliseconds: The Transatlantic Cabletodaysengineer.org, pristupljeno: 27. 7.2014 (en)
  3. ^ a b c d e f g h i The Transatlantic Cablehistory-magazine.comm, pristupljeno: 27. 7.2014 (en)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]