Nikola Tesla

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Nikola Tesla
Tesla Sarony.jpg
Portret Nikole Tesle
Rođenje 10. juli 1856.(1856-07-10)
Smiljan, Austrijsko carstvo (danas Hrvatska)
Smrt 7. januar 1943. (86 god.)
New York City, SAD
Nacionalnost Austrija[1]
SAD (30 juli 1891 – 7 januar 1943)
Etnicitet Srbin
Obrazovanje Tehnički univerzitet u Grazu (napustio)
Roditelji Milutin i Đuka
Potpis
Nikola Tesla signature 1900.svg

Nikola Tesla (Никола Тесла; 10. juli 1856 – 7. januar 1943) bio je srpsko-američki[2][3][4][5] izumitelj, elektro-inženjer, mašinski inženjer, fizičar, i futurist najpoznatiji po svojim doprinosima dizajnu savremenog sistema napajanja naizmjeničnom strujom (AC).[6]

Tesla je dobio iskustvo u telefoniji i elektrotehnici prije emigriranja u Ameriku u 1884. godini da radi za Thomasa Edisona u New Yorku. On se uskoro osamostalio uz pomoć investitora, osnivajući laboratorije i kompanije za razvoj velikog opsega elektrouređaja. Njegov patentirani AC indukcijski motor i transformator licencirao je George Westinghouse, koji je također zaposlio Teslu nakratko kao konsultanta. Njegov rad u formativnim godinama razvoja elektične snage bio je uključen u korporativni AC/DC "Rat struja" kao i različitih borbi s patentima. Postao je naturalizirani građanin SAD-a 1891. godine.[7]

Tesla je nastavio sa potjerom za svojim idejama o bežičnom osvjetljenju i distribuciji struje u svom visokonaponskim, visokofrekventnim eksperimentima sa strujom u New Yorku i Colorado Springsu i napravio je rane (1893) izvještaje o mogućnosti bežične komunikacije s njegovim uređajima. Pokušao je ove ideje sprovesti u stvarnost u zlosretnom pokušaju na međukontinentalnoj bežičnoj transmisiji, njegovom nezavršenom projektu "Wardenclyffe Tower".[8] U njegovom laboratoriju, također je napravio puno eksperimenata sa mehaničkim oscilatorima/generatorima, elektrootpornim cijevima, i rano X-zračno snimanje. Također je napravio bežično-kontrolisani čamac, jedan od prvih ikada izloženih.

Tesla je bio poznat po njegovim uspjesima i skretanju pažnje, čime je dobio reputaciju u popularnoj kulturi kao arhetipski "ludi naučnik".[9] Njegovi patenti su mu donijeli značajnu sumu novca, od čega je veći dio korišten za finansiranje njegovih projekata sa različitim stepenima uspjeha.[10] Živio je veći dio života u seriji njujorških hotela kroz njegovu penziju. Tesla je umro 7. januara 1943.[11] Njegov rad je pao u relativni zaborav nakon njegove smrti, ali 1960. godine, Generalna konferencija za težine i mjere nazvala je SI jedinicu za gustoću magnetnog toka (fluks) tesla u njegovu čast.[12] Tokom 90-tih došlo je do ponovnog oživljavanja interesa za Teslom.[13]

1856–85: Rane godine

Tesla nosi narodnu nošnju, ca. 1880. godine
Renovirana, Teslina kuća u Smiljanu, današnja Hrvatska, gdje je rođen, i ponovo sagrađena crkva, gdje mu je otac služio. Tokom jugoslavenskih ratova, nekoliko zgrada je oštetila vatra. Restaurirane su i otvorene 2006. godine.[14]
Teslin rodni list, 28. juni 1856.
Nikolin otac Milutin, pravoslavni sveštenik u selu Smiljan.

Tesla je rođen 10 jula 1856. godine u srpskoj porodici u selu Smiljan, Austrijsko carstvo (današnja Hrvatska).[15][16] Njegov otac, Milutin Tesla (1819–1879),[17] bio je pravoslavni sveštenik.[18][19][20][21] Teslina majka, Đuka Tesla (djev. Mandić; 1822–1892), čiji je otac bio pravoslavni sveštenik,[22] imala je talent za pravljenje kućnih pomagala i mehaničkih uređaja kao i mogućnost da zapamti srpske epske pjesme. Đuka nikada nije imala formalno obrazovanje. Nikola je pripisivao svoje fotografsko pamćenje i kreativnost majčinoj genetici i utjecaju.[23][24] Teslini preci su bili iz zapadne Srbije, blizu crnogorske granice.[25]

Tesla je bio četvrto od petero djece. Imao je starijeg brata, imena Dane, i tri sestre, imena Milka, Angelina i Marica. Dane je ubijen u nesreći jašući konja kada je Nikola imao pet godina.[26] Godine 1861, Tesla je pohađao "nižu" odnosno "osnovnu" školu u Smiljanu, gdje je učio njemački jezik, aritmetiku i religiju.[27] Godine 1862, porodica Tesla se konačno preselila u Gospić, Austrijsko carstvo, gdje je Teslin otac radio kao paroh. Nikola je završio osnovnu školu, nastavivši "nižu realnu gimnaziju".[28]

Godine 1870, Tesla se preselio u Karlovac[29] da nastavi školovanje na Višoj realnoj gimnaziji. Časovi su se održavali na njemačkom, jer je to bila škola u sklopu Austro-Ugarske Vojne krajine.[30] Tesla će kasnije napisati da je postao zainteresiran u demonstracijama elektriciteta njegovog profesora fizike.[31] Tesla je napomenuo da su ga prikazi ove "misteriozne pojave" zainteresirali "da sazna više o ovoj čarobnoj sili".[32][33] Tesla je bio u mogućnosti da izvršava integralni račun u svojoj glavi, za što su njegovi profesori mislili da vara na testovima.[34] Završio je četverogodišnji studij u tri godine, diplomirajući 1873. godine.[35]

Godine 1873, Tesla se vratio u svoju rodnu kuću, u Smiljan. Nedugo nakon što je došao, Tesla je obolio od kolere; bio je "zakovan za krevet" devet mjeseci i blizu smrti nekoliko puta. Teslin otac, u trenutku očaja, obećao je da će ga poslati u najbolju školu za inženjerstvo ako se oporavi od bolesti[29][36] (njegov otac je prvobitno htio da Nikola bude sveštenik).[37]

Godine 1874, Tesla je izbjegao regrutaciju u AU vojsku u Smiljanu[38] bježeći u Tomingaj, pored Gračca. Tamo je istraživao planine u lovačkoj odori. Tesla je rekao da ga je ovaj kontakt s prirodom učinio jačim, fizički i mentalno.[36] Pročitao je dosta knjiga u Tomingaju i kasnije je rekao da su mu Mark Twainova djela pomogla da se čudesno oporavi od ranijih bolesti.[29]

Godine 1875. Tesla se upisao na Austrijski politehnički fakultet u Grazu, Austrija, na stipendiji Vojne krajine. Tokom njegove prve godine, Tesla nikad nije propustio lekciju, dobijao je najbolje moguće ocjene, prošao 9 ispita[29][36] (skoro duplo nego je potrebno[39]), započeo klub srpske kulture,[36] čak i dobio pismo preporuke od dekana na tehničkom fakultetu za njegovog oca, u kojem je stajalo, "Vaš sin je zvijezda prve klase."[39] Tesla je tvrdio da je radio od 3 ujutro do 11 navečer, uključujući nedjelje i praznike.[29] Bio je "zaprepašten kada je [njegov] otac zapalio neke od [tih] teško stečenih priznanja." Nakon smrti njegovog oca 1879. godine,[38] Tesla je našao paket pisama od njegovih profesora njegovom ocu, upozoravajući da ako ne bude izbačen iz škole, Tesla bi mogao umrijeti zbog pretjeranog rada.[29] Tokom njegove druge godine, Tesla je došao u konflikt sa profesorom Poeschl oko Gramme dinama, kada je Tesla tvrdio da komutatori nisu bili potrebni. Krajem njegove druge godine, Tesla je izgubio stipendiju i postao je ovisan o kockanju.[29][36] Tokom njegove treće godine, Tesla je prokockao svoju naknadu i svoju školarinu, kasnije vraćajući natrag svoje prvobitne gubitke i budžet svojoj porodici. Tesla je rekao da je "porobio [svoju] strast tu i tamo," ali kasnije u SAD ponovo je bio poznat po igranju bilijara. Kada je došlo vrijeme ispita, Tesla je bio nepripremljen te je pitao za produženje roka za učenje, što mu nije omogućeno. Nikad nije diplomirao na univerzitetu i nije dobio ocjene za zadnji semestar.[38]

U decembru 1878. Tesla je napustio Graz i prekinuo sve veze sa rodbinom da sakrije činjenicu da je napustio školu.[38] Njegovi su prijatelji mislili da se utopio u rijeci Muri.[40] Tesla je otišao u Maribor (sadašnja Slovenija), gdje je radio kao tehnički crtač za 60 forinti mjesečno. On je provodio slobodno vrijeme igrajući karte sa lokalnim stanovnicima na ulicama.[38] U martu 1879, Milutin Tesla je otišao u Maribor da moli sina da se vrati kući, što je Nikola odbio.[41] Nikola je doživio nervni slom negdje u to vrijeme.[40]

Datoteka:Tesla 1879 teslauniverse.jpg
Tesla (23 godine), ca. 1879. god.

Na 24. mart 1879. Tesla se vratio u Gospić po policijskim nadzorom jer nije imao dozvolu za boravak. 17. aprila 1879, Milutin Tesla je umro sa 60 godina nakon nepoznate bolesti[17] (mada neki izvori kažu da je umro od srčanog udara[42]). Tokom te godine, Tesla je podučavao veliki razred studenata u njegovoj staroj školi, Višoj realnoj gimnaziji, u Gospiću.[17]

U januaru 1880, dvojica Teslinih ujaka sastavili su novac da bi mu pomogli napustiti Gospić za Prag, gdje bi studirao. On je došao prekasno da bi se upisao na Karlov-Ferdinandov univerzitet; nikad nije studirao grčki, zahtjevani predmet; i bio je nepismen na češkom, također obaveznom predmetu. Tesla je, ipak, pohađao časovima, mada, kao revizor, nije dobijao ocjene na kursevima.[43][44][45]

Godine 1881, Tesla se preselio u Budimpeštu da radi za Ferenca Puskása u telegrafskoj kompaniji, "Budapest Telephone Exchange". Pri dolasku, Tesla je shvatio da kompanija, tada u fazi konstrukcije, nije bila funkcionalna, tako da je radio kao crtač u Centralnom telegrafskom uredu umjesto toga. Za nekoliko mjeseci, Budapest Telephone Exchange je postala funkcionalna, a Tesla je dobio poziciju glavnog električara.[46] Tokom njegovog zaposlenja, Tesla je napravio više poboljšanja opreme Centralne stanice i tvrdio je da je usavršio repetitor ili pojačavač, koji nikad nije patentiran niti javno opisan.[29]

Rad za Edisona

Godine 1882, Tesla se preselio u Francusku, gdje je počeo raditi za Continental Edison Company, dizajnirajući i praveći poboljšanja za elektroopremu.[47] U junu 1884, preselio se u New York City u Sjedinjenim Državama.[48][49][50] Uposlio ga je Thomas Edison da radi za njegove Edison Machine Works na Manhattanovoj Lower East Side. Teslin rad za Edisona počeo je sa jednostavnim elektroinženjeringom i brzo je napredovao do rješavanja složenijih problema.[51]

Tesli je ponuđen zadatak potpunog redizajniranja Edisonovog DC generatora. Godine 1885, on je izjavio da bi mogao redizajnirati Edisonov neefikasni motor i generatore, praveći pomak u radu i ekonomiji. Prema Tesli, Edison je napomenuo, "Tamo je 50 000 dolara za tebe ako to možeš uraditi."[52] [53] Ovo je zabilježeno kao čudna izjava Edisona, čija je kompanija bila škrta sa isplatama i koja nije imala toliko novca dostupno.[54] Nakon nekoliko mjeseci rada, Tesla je ispunio zadatak i zatražio isplatu. Edison, rekavši da se samo šalio, odgovorio je, "Tesla, vi ne razumijete naš američki humor."[53] [55] Umjesto toga, Edison je ponudio US$10 sedmične povišice umjesto US$18 sedmične plaće; Tesla je odbio ponudu i istovremeno dao otkaz.[23]

1886–99: Srednje godine

Nakon napuštanja Edisonove kompanije, Tesla se udružio s dva biznismena 1886. godine, Robertom Laneom i Benjaminom Vailom, koji su pristali da finansiraju elektro-kompaniju sa Teslinim imenom, Tesla Electric Light & Manufacturing.[56] Kompanija je instalirala električne lučne svjetlosne sisteme koje je dizajnirao Tesla. Također je dizajnirao dinamo električne komutatore, prve patente izdate Tesli u SAD.[57]

Investitori su pokazivali malo interesa u Tesline ideje za nove tipove motora i opreme elektroprenosa. Više su bili zainteresirani u razvoj električnih pomagala nego u izumljavanje novih sistema.[58] Eventualno su istjerali Teslu van, ostavivši ga bez penija. Čak je izgubio kontrolu nad patentima koje je napravio, jer ih je pripisao kompaniji u zamjenu za skladište.[58] Morao je raditi na raznim poslovima električne popravke kao kopač jaraka za $2 na dan. Kasnije u životu, Tesla se podsjeća zime iz 1886/1887 kao teškog vremena, pišući “Moje visoko obrazovanje u raznim granama nauke, mehanike i književnosti činilo mi se kao ruganje".[59][57][60]

Naizmjenična struja (AC) i indukcijski motor

Crtež iz U.S. Patent 381.968, ilustrira princip Teslinog indukcijskog motora naizmjenične struje

Kasne 1886, Tesla je upoznao Alfreda S. Browna, upravnika Western Uniona, i njujorškog advokata Charlesa F. Pecka. Dva čovjeka su bili iskusni u uspostavljanju kompanija i promoviranju izuma i patenata za finansijske dobitke.[61] Zbog Teslinih patenata i ostalih ideja, složili su se da ga poguraju finansijski i upravljaju njegovim patentima. Zajedno su formirali "Tesla Electric Company" u aprilu 1887, sa sporazumom da će profiti od napravljenih patenata ići 1/3 Tesli, 1/3 Pecku i Brownu, a 1/3 za finansiranje razvoja.[61] Uspostavili su laboratorij za Teslu u 89 Liberty Street u Manhattanu, gdje je radio na poboljšanju i razvoju novih tipova elektromotora, generatora, i ostalih uređaja.

Godine 1887, Tesla je razvio indukcijski motor koji je pokrtan na naizmjeničnu struju, format sistema snage koji se počeo graditi u Evropi i Sjedinjenim Državama zbog svojih prednosti na duge staze, s visokonaponskom transmisijom. Motor je koristio polifaznu struju, koja je generirala obrtno magnetno polje za obrtanje motora (princip za koji je Tesla tvrdio da je osmislio 1882. godine).[62][63][64] Ovaj inovativni elektromotor patentiran u maju 1888. bio je jednostavnog samostartnog dizajna kojem nije bio potreban komutator, tako izbjegavajući iskrenje i teško održavaje konstantnog servisiranja i izmjenjivanja mehaničkih četki.[65][66]

Literatura

Galerija

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Carlson 2013, str. 138.
  2. ^ Burgan 2009, str. 9.
  3. ^ "Electrical pioneer Tesla honoured". BBC News. 10. 7. 2006. Pristupljeno 20. 5. 2013. 
  4. ^ "No, Nikola Tesla's Remains Aren't Sparking Devil Worship In Belgrade". Radio Free Europe/Radio Liberty. 9. 6. 2015. 
  5. ^ "Nikola Tesla". History Channel. Pristupljeno 15. 6. 2014. Serbian-American engineer and physicist Nikola Tesla (1856–1943) made dozens of breakthroughs in the production, transmission and application of electric power. 
  6. ^ Laplante, Phillip A. (1999). Comprehensive Dictionary of Electrical Engineering 1999. Springer. str. 635. ISBN 9783540648352. 
  7. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom NYcourts
  8. ^ "Tesla Tower in Shoreham Long Island (1901–1917) meant to be the "World Wireless" Broadcasting system". Tesla Memorial Society of New York. Pristupljeno 3. 6. 2012. 
  9. ^ Van Riper 2011
  10. ^ Cheney 2001, str. 121, 154.
  11. ^ O'Shei, Tim (2008). Marconi and Tesla: Pioneers of Radio Communication. MyReportLinks.com Books. str. 106. ISBN 978-1-59845-076-7. 
  12. ^ "Welcome to the Tesla Memorial Society of New York Website". Tesla Memorial Society of New York. Pristupljeno 3. 6. 2012. 
  13. ^ Van Riper 2011, str. 150
  14. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom tsbirthplace
  15. ^ Cheney, Uth & Glenn 1999, str. 143.
  16. ^ O'Neill 2007, str. 9, 12.
  17. ^ a b c "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. 
  18. ^ Dommermuth-Costa 1994, str. 12, "Milutin, Nikola's father, was a well-educated priest of the Serbian Orthodox Church.".
  19. ^ Cheney 2011, str. 25, "The tiny house in which he was born stood next to the Serbian Orthodox Church presided over by his father, the Reverend Milutin Tesla, who sometimes wrote articles under the nom-de-plume "Man of Justice" ".
  20. ^ Carlson 2013, str. 14, "Following a reprimand at school for not keeping his brass buttons polished, he quit and instead chose to become a priest in the Serbian Orthodox Church".
  21. ^ Burgan 2009, str. 17, "Nikola's father, Milutin was a Serbian Orthodox priest and had been sent to Smiljan by his church.".
  22. ^ O'Neill 1944, str. 10.
  23. ^ a b Cheney 2001.
  24. ^ Seifer 2001, str. 7.
  25. ^ O'Neill 1944, str. 12.
  26. ^ Carlson 2013, str. 21.
  27. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom teslauniverse4
  28. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Tesla-Timeline
  29. ^ a b c d e f g h Tesla, Nikola. "My Inventions The Autobiography of Nikola Tesla". Pristupljeno 16. 8. 2012. 
  30. ^ Marinčić, Aleksandar. "Nikola Tesla, page 28". Pristupljeno 25. 6. 2015. 
  31. ^ Tesla does not mention which professor this was by name, but some sources point to/or conclude this was Prof. Martin Sekulić - (Petešic, Ciril (1976). Genij s našeg kamenjara (in Croatian). Zagreb: Školske novine. p. ??) (Marc J. Seifer, Wizard: The Life and Times of Nikola Tesla : Biography of a Genius, Citadel Press - 1996, page 13)
  32. ^ W. Bernard Carlson, Tesla: Inventor of the Electrical Age, Princeton University Press - 2013, page 29
  33. ^ Nikola Tesla, My Inventions Nikola Tesla's Autobiography, Chapter 3 - My Later Endeavors
  34. ^ "Tesla Life and Legacy – Tesla's Early Years". PBS. Pristupljeno 8. 7. 2012. 
  35. ^ O'Neill 1944, str. 33.
  36. ^ a b c d e "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. [mrtav link][potreban kvalitetniji izvor]
  37. ^ Glenn, edited by Jim (1994). The complete patents of Nikola Tesla. New York: Barnes & Noble Books. ISBN 1-56619-266-8. 
  38. ^ a b c d e Seifer 2001.
  39. ^ a b O'Neill 1944, str. ?.
  40. ^ a b Seifer 2001, str. 18.
  41. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  42. ^ "Timeline of Nikola Tesla". tesla memorial society of ny. Arhivirano s originala, 8. 5. 2012. Pristupljeno 1. 12. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  43. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  44. ^ Mrkich, D. (2003). Nikola Tesla: The European Years (1st iz.). Ottawa: Commoner's Publishing. ISBN 0-88970-113-X. 
  45. ^ "NYHOTEL". Tesla Society of NY. Pristupljeno 17. 8. 2012. 
  46. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 17. 8. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  47. ^ "Nikola Tesla: The Genius Who Lit the World". Top Documentary Films. 
  48. ^ The Living Church (jezik: engleski). Morehouse-Gorham Company. 1. 1. 1943. str. 15. 
  49. ^ O'Neill 1944, str. 57–60.
  50. ^ "Coming to America". Public Broadcasting Service. Pristupljeno 14. 11. 2010. 
  51. ^ Carey, Charles W. (1989). American inventors, entrepreneurs & business visionaries. Infobase Publishing. str. 337. ISBN 0-8160-4559-3. Pristupljeno 27. 11. 2010. 
  52. ^ Cheney 2001, str. 54–57.
  53. ^ a b O'Neill 1944, str. 64.
  54. ^ Jonnes 2004, str. 109–10.
  55. ^ Pickover 1999, str. 14
  56. ^ Seifer 1998, str. 41.
  57. ^ a b Jonnes 2004.
  58. ^ a b Carlson 2013, str. 75.
  59. ^ John Ratzlaff, Tesla Said, Tesla Book Co., page 280 - from a letter Tesla sent in 1938 on the occasion of receiving an award from the National Institute of Immigrant Welfare.
  60. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 17. 7. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  61. ^ a b Carlson 2013, str. 80.
  62. ^ Networks of Power: Electrification in Western Society, 1880–1930. JHU Press. str. 117. 
  63. ^ Thomas Parke Hughes, Networks of Power: Electrification in Western Society, 1880–1930, pp. 115–118
  64. ^ Robert Bud, Instruments of Science: An Historical Encyclopedia. Books.google.com. str. 204. Pristupljeno 18. 3. 2013. 
  65. ^ Jonnes 2004, str. 161.
  66. ^ Henry G. Prout, A Life of George Westinghouse, str. 129

Vanjski linkovi