Nikola Tesla

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Nikola Tesla
Tesla Sarony.jpg
Portret Nikole Tesle
Rođenje 10. juli 1856.(1856-07-10)
Smiljan, Austrijsko carstvo (danas Hrvatska)
Smrt 7. januar 1943 (86 godina)
New York City, SAD
Nacionalnost Austrija[1]
SAD (30. juli 1891 – 7. januar 1943)
Etnicitet Srbin
Obrazovanje Tehnički univerzitet u Grazu (napustio)
Roditelji Milutin i Đuka
Potpis
Nikola Tesla signature 1900.svg

Nikola Tesla (Никола Тесла; 10. juli 1856 – 7. januar 1943) bio je srpsko-američki[2][3][4][5] izumitelj, elektro-inženjer, mašinski inženjer, fizičar, i futurist najpoznatiji po svojim doprinosima dizajnu savremenog sistema napajanja naizmjeničnom strujom (AC).[6]

Tesla je dobio iskustvo u telefoniji i elektrotehnici prije emigriranja u Ameriku u 1884. godini da radi za Thomasa Edisona u New Yorku. On se uskoro osamostalio uz pomoć investitora, osnivajući laboratorije i kompanije za razvoj velikog opsega elektrouređaja. Njegov patentirani AC indukcijski motor i transformator licencirao je George Westinghouse, koji je također zaposlio Teslu nakratko kao konsultanta. Njegov rad u formativnim godinama razvoja elektične snage bio je uključen u korporativni AC/DC "Rat struja" kao i različitih borbi s patentima. Postao je naturalizirani građanin SAD-a 1891. godine.[7]

Tesla je nastavio sa potjerom za svojim idejama o bežičnom osvjetljenju i distribuciji struje u svom visokonaponskim, visokofrekventnim eksperimentima sa strujom u New Yorku i Colorado Springsu i napravio je rane (1893) izvještaje o mogućnosti bežične komunikacije s njegovim uređajima. Pokušao je ove ideje sprovesti u stvarnost u zlosretnom pokušaju na međukontinentalnoj bežičnoj transmisiji, njegovom nezavršenom projektu "Wardenclyffe Tower".[8] U njegovom laboratoriju, također je napravio puno eksperimenata sa mehaničkim oscilatorima/generatorima, elektrootpornim cijevima, i rano X-zračno snimanje. Također je napravio bežično-kontrolisani čamac, jedan od prvih ikada izloženih.

Tesla je bio poznat po njegovim uspjesima i skretanju pažnje, čime je dobio reputaciju u popularnoj kulturi kao arhetipski "ludi naučnik".[9] Njegovi patenti su mu donijeli značajnu sumu novca, od čega je veći dio korišten za finansiranje njegovih projekata sa različitim stepenima uspjeha.[10] Živio je veći dio života u seriji njujorških hotela kroz njegovu penziju. Tesla je umro 7. januara 1943.[11] Njegov rad je pao u relativni zaborav nakon njegove smrti, ali 1960. godine, Generalna konferencija za težine i mjere nazvala je SI jedinicu za gustoću magnetnog toka (fluks) tesla u njegovu čast.[12] Tokom 90-tih došlo je do ponovnog oživljavanja interesa za Teslom.[13]

Rani život

Tesla nosi narodnu nošnju, ca. 1880. godine
Renovirana, Teslina kuća u Smiljanu, današnja Hrvatska, gdje je rođen, i ponovo sagrađena crkva, gdje mu je otac služio. Tokom jugoslavenskih ratova, nekoliko zgrada je oštetila vatra. Restaurirane su i otvorene 2006. godine.[14]
Teslin rodni list, 28. juni 1856.
Nikolin otac Milutin, pravoslavni sveštenik u selu Smiljan.

Tesla je rođen 10 jula 1856. godine u srpskoj porodici u selu Smiljan, Austrijsko carstvo (današnja Hrvatska).[15][16] Njegov otac, Milutin Tesla (1819–1879),[17] bio je pravoslavni sveštenik.[18][19][20][21] Teslina majka, Đuka Tesla (djev. Mandić; 1822–1892), čiji je otac bio pravoslavni sveštenik,[22] imala je talent za pravljenje kućnih pomagala i mehaničkih uređaja kao i mogućnost da zapamti srpske epske pjesme. Đuka nikada nije imala formalno obrazovanje. Nikola je pripisivao svoje fotografsko pamćenje i kreativnost majčinoj genetici i utjecaju.[23][24] Teslini preci su bili iz zapadne Srbije, blizu crnogorske granice.[25]

Tesla je bio četvrto od petero djece. Imao je starijeg brata, imena Dane, i tri sestre, imena Milka, Angelina i Marica. Dane je ubijen u nesreći jašući konja kada je Nikola imao pet godina.[26] Godine 1861, Tesla je pohađao "nižu" odnosno "osnovnu" školu u Smiljanu, gdje je učio njemački jezik, aritmetiku i religiju.[27] Godine 1862, porodica Tesla se konačno preselila u Gospić, Austrijsko carstvo, gdje je Teslin otac radio kao paroh. Nikola je završio osnovnu školu, nastavivši "nižu realnu gimnaziju".[28]

Godine 1870, Tesla se preselio u Karlovac[29] da nastavi školovanje na Višoj realnoj gimnaziji. Časovi su se održavali na njemačkom, jer je to bila škola u sklopu Austro-Ugarske Vojne krajine.[30] Tesla će kasnije napisati da je postao zainteresiran u demonstracijama elektriciteta njegovog profesora fizike.[31] Tesla je napomenuo da su ga prikazi ove "misteriozne pojave" zainteresirali "da sazna više o ovoj čarobnoj sili".[32][33] Tesla je bio u mogućnosti da izvršava integralni račun u svojoj glavi, za što su njegovi profesori mislili da vara na testovima.[34] Završio je četverogodišnji studij u tri godine, diplomirajući 1873. godine.[35]

Godine 1873, Tesla se vratio u svoju rodnu kuću, u Smiljan. Nedugo nakon što je došao, Tesla je obolio od kolere; bio je "zakovan za krevet" devet mjeseci i blizu smrti nekoliko puta. Teslin otac, u trenutku očaja, obećao je da će ga poslati u najbolju školu za inženjerstvo ako se oporavi od bolesti[29][36] (njegov otac je prvobitno htio da Nikola bude sveštenik).[37]

Godine 1874, Tesla je izbjegao regrutaciju u AU vojsku u Smiljanu[38] bježeći u Tomingaj, pored Gračca. Tamo je istraživao planine u lovačkoj odori. Tesla je rekao da ga je ovaj kontakt s prirodom učinio jačim, fizički i mentalno.[36] Pročitao je dosta knjiga u Tomingaju i kasnije je rekao da su mu Mark Twainova djela pomogla da se čudesno oporavi od ranijih bolesti.[29]

Godine 1875. Tesla se upisao na Austrijski politehnički fakultet u Grazu, Austrija, na stipendiji Vojne krajine. Tokom njegove prve godine, Tesla nikad nije propustio lekciju, dobijao je najbolje moguće ocjene, prošao 9 ispita[29][36] (skoro duplo nego je potrebno[39]), započeo klub srpske kulture,[36] čak i dobio pismo preporuke od dekana na tehničkom fakultetu za njegovog oca, u kojem je stajalo, "Vaš sin je zvijezda prve klase."[39] Tesla je tvrdio da je radio od 3 ujutro do 11 navečer, uključujući nedjelje i praznike.[29] Bio je "zaprepašten kada je [njegov] otac zapalio neke od [tih] teško stečenih priznanja." Nakon smrti njegovog oca 1879. godine,[38] Tesla je našao paket pisama od njegovih profesora njegovom ocu, upozoravajući da ako ne bude izbačen iz škole, Tesla bi mogao umrijeti zbog pretjeranog rada.[29] Tokom njegove druge godine, Tesla je došao u konflikt sa profesorom Poeschl oko Gramme dinama, kada je Tesla tvrdio da komutatori nisu bili potrebni. Krajem njegove druge godine, Tesla je izgubio stipendiju i postao je ovisan o kockanju.[29][36] Tokom njegove treće godine, Tesla je prokockao svoju naknadu i svoju školarinu, kasnije vraćajući natrag svoje prvobitne gubitke i budžet svojoj porodici. Tesla je rekao da je "porobio [svoju] strast tu i tamo," ali kasnije u SAD ponovo je bio poznat po igranju bilijara. Kada je došlo vrijeme ispita, Tesla je bio nepripremljen te je pitao za produženje roka za učenje, što mu nije omogućeno. Nikad nije diplomirao na univerzitetu i nije dobio ocjene za zadnji semestar.[38]

U decembru 1878. Tesla je napustio Graz i prekinuo sve veze sa rodbinom da sakrije činjenicu da je napustio školu.[38] Njegovi su prijatelji mislili da se utopio u rijeci Muri.[40] Tesla je otišao u Maribor (sadašnja Slovenija), gdje je radio kao tehnički crtač za 60 forinti mjesečno. On je provodio slobodno vrijeme igrajući karte sa lokalnim stanovnicima na ulicama.[38] U martu 1879, Milutin Tesla je otišao u Maribor da moli sina da se vrati kući, što je Nikola odbio.[41] Nikola je doživio nervni slom negdje u to vrijeme.[40]

Datoteka:Tesla 1879 teslauniverse.jpg
Tesla (23 godine), ca. 1879. god.

Na 24. mart 1879. Tesla se vratio u Gospić po policijskim nadzorom jer nije imao dozvolu za boravak. 17. aprila 1879, Milutin Tesla je umro sa 60 godina nakon nepoznate bolesti[17] (mada neki izvori kažu da je umro od srčanog udara[42]). Tokom te godine, Tesla je podučavao veliki razred studenata u njegovoj staroj školi, Višoj realnoj gimnaziji, u Gospiću.[17]

U januaru 1880, dvojica Teslinih ujaka sastavili su novac da bi mu pomogli napustiti Gospić za Prag, gdje bi studirao. On je došao prekasno da bi se upisao na Karlov-Ferdinandov univerzitet; nikad nije studirao grčki, zahtjevani predmet; i bio je nepismen na češkom, također obaveznom predmetu. Tesla je, ipak, pohađao časovima, mada, kao revizor, nije dobijao ocjene na kursevima.[43][44][45]

Godine 1881, Tesla se preselio u Budimpeštu da radi za Ferenca Puskása u telegrafskoj kompaniji, "Budapest Telephone Exchange". Pri dolasku, Tesla je shvatio da kompanija, tada u fazi konstrukcije, nije bila funkcionalna, tako da je radio kao crtač u Centralnom telegrafskom uredu umjesto toga. Za nekoliko mjeseci, Budapest Telephone Exchange je postala funkcionalna, a Tesla je dobio poziciju glavnog električara.[46] Tokom njegovog zaposlenja, Tesla je napravio više poboljšanja opreme Centralne stanice i tvrdio je da je usavršio repetitor ili pojačavač, koji nikad nije patentiran niti javno opisan.[29]

Rad za Edisona

Godine 1882, Tesla se preselio u Francusku, gdje je počeo raditi za Continental Edison Company, dizajnirajući i praveći poboljšanja za elektroopremu.[47] U junu 1884, preselio se u New York City u Sjedinjenim Državama.[48][49][50] Uposlio ga je Thomas Edison da radi za njegove Edison Machine Works na Manhattanovoj Lower East Side. Teslin rad za Edisona počeo je sa jednostavnim elektroinženjeringom i brzo je napredovao do rješavanja složenijih problema.[51]

Selidba u Ameriku

Edison Machine Works u ulici Goerck Street, New York. Tesla je došao u Evropu da radi u ovoj trgovini, na istočnoj strani Manhattana.[52]

Godine 1884, Edisonov menadžer Charles Batchelor, koji je nadgledao ukapavanje u Parizu, doveden je nazad u SAD da upravlja s Edison Machine Works, proizvodnom divizijom s adresom u New Yorku, te je traženo da i Tesla bude doveden u SAD također.[53] U junu 1884, Tesla je odselio u Sjedinjene Države.[49] On je počeo skoro istovremeno raditi u Machine Works na Manhattanovoj Lower East Side, pretrpanoj radnji sa radnom snagom od nekoliko stotina mehaničara, radnika, menadžera, i 20 "field inženjera" koji su se mučili sa zadatkom izgradnje velike elektrodistribucije u tom gradu.[54] Kao i u Parizu, Tesla je radio na rješavanju problema i poboljšanju generatora.[55] Historičar W. Bernard Carlson bilježi da je Tesla sreo osnivača kompanije, Thomasa Alvu Edisona, samo par puta.[54] Jedan od tih puta je zabilježen u Teslinoj autobiografiji gdje, nakon ostajanja svunoć popravljajući oštećene diname na prekookeanskom brodu SS Oregon, sreo je Batchelora i Edisona koji su napravili pošalicu o njihovom "Parižanu" koji je bio budan svunoć. Nakon što je Tesla rekao da je bio budan svunoć popravljajući Oregona, Edison je rekao Batcheloru da "je ovo prokleto dobar čovjek."[52] Jedan od projekata dat Tesli bio je da razvije lučno-bazirani ulični rasvjetni sistem.[56][57] Lučna rasvjeta bio je najpopularniji tip ulične rasvjete, ali je zahtijevao visoku voltažu, te je bio nekompatibilan sa Edisonovim niskovoltažnim žarnonitni sistem, uzrokujući da kompanija izgubi ugovore u gradovima koji su tražili uličnu rasvjetu također. Teslini dizajneri nikad nisu dobili dozvolu za proizvodnju, možda zbog tehničkih poboljšanja u žarnonitnom uličnom sistemu i instalacijskom ugovoru koji je prekinut sa lučnorasvjetnom kompanijom.[58]

Tesla je radio u Machine Works ukupno šest mjeseci dok nije dao otkaz.[54] Nepoznat je razlog njegovog napuštanja. To je možda zbog bonusa koji nije dobio, bilo da je zbog redizajniranja generatora ili zbog lučnog rasvjetnog sistema koji je odložen.[56] Tesla je prethodno imao sukobe u Edisonovoj kompaniji zbog neplaćenih bonusa za koje je vjerovao da je zaradio.[59][60] U svojoj vlastitoj biografiji, Tesla tvrdi da je menadžer Edison Machine Worksa ponudio $50,000 bonusa da dizajnira "24 različita tipa standardnih mašina", "ali se ispostavilo praktičnom šalom"[61] Kasnije varijante ove priče imaju Thomasa Edisona kako nudi, a zatim odstupa od ugovora, šaleći se "Tesla, Vi ne razumijete naš američki humor."[62][63] Iznos bonusa u obje priče je naveden kao čudan jer je menadžer Machine Worksa, Batchelor, bio tvrdica sa plaćanjem[64] te kompanija nije imala tu količinu u gotovini (ekvivalentno $12 miliona danas) pri ruci.[65][66] Teslin dnevnik sadrži samo jedan komentar o tome šta se desilo na kraju njegovog zaposlenja, napomena koju je naškrabao preko dvije stranice od decembra 7, 1884. do januara 4, 1885. godine koje govore "Good by to the Edison Machine Works".[67][57]

Tesla Electric Light & Manufacturing

Nakon napuštanja Edisonove kompanije, Tesla se udružio s dva biznismena 1886. godine, Robertom Laneom i Benjaminom Vailom, koji su pristali da finansiraju elektro-kompaniju sa Teslinim imenom, Tesla Electric Light & Manufacturing.[68] Kompanija je instalirala električne lučne svjetlosne sisteme koje je dizajnirao Tesla. Također je dizajnirao dinamo električne komutatore, prve patente izdate Tesli u SAD.[69]

Investitori su pokazivali malo interesa u Tesline ideje za nove tipove motora i opreme elektroprenosa. Više su bili zainteresirani u razvoj električnih pomagala nego u izumljavanje novih sistema.[70] Eventualno su istjerali Teslu van, ostavivši ga bez penija. Čak je izgubio kontrolu nad patentima koje je napravio, jer ih je pripisao kompaniji u zamjenu za skladište.[70] Morao je raditi na raznim poslovima električne popravke kao kopač jaraka za $2 na dan. Kasnije u životu, Tesla se podsjeća zime iz 1886/1887 kao teškog vremena, pišući “Moje visoko obrazovanje u raznim granama nauke, mehanike i književnosti činilo mi se kao ruganje".[71][69][72]

Naizmjenična struja i indukcijski motor

Crtež iz U.S. Patent 381.968, ilustrira princip Teslinog indukcijskog motora naizmjenične struje

Kasne 1886, Tesla je upoznao Alfreda S. Browna, upravnika Western Uniona, i njujorškog advokata Charlesa F. Pecka. Dva čovjeka su bili iskusni u uspostavljanju kompanija i promoviranju izuma i patenata za finansijske dobitke.[73] Zbog Teslinih patenata i ostalih ideja, složili su se da ga poguraju finansijski i upravljaju njegovim patentima. Zajedno su formirali "Tesla Electric Company" u aprilu 1887, sa sporazumom da će profiti od napravljenih patenata ići 1/3 Tesli, 1/3 Pecku i Brownu, a 1/3 za finansiranje razvoja.[73] Uspostavili su laboratorij za Teslu u 89 Liberty Street u Manhattanu, gdje je radio na poboljšanju i razvoju novih tipova elektromotora, generatora, i ostalih uređaja.

Godine 1887, Tesla je razvio indukcijski motor koji je pokrtan na naizmjeničnu struju, format sistema snage koji se počeo graditi u Evropi i Sjedinjenim Državama zbog svojih prednosti na duge staze, s visokonaponskom transmisijom. Motor je koristio polifaznu struju, koja je generirala obrtno magnetno polje za obrtanje motora (princip za koji je Tesla tvrdio da je osmislio 1882. godine).[74][75][76] Ovaj inovativni elektromotor patentiran u maju 1888. bio je jednostavnog samostartnog dizajna kojem nije bio potreban komutator, tako izbjegavajući iskrenje i teško održavanje konstantnog servisiranja i izmjenjivanja mehaničkih četki.[77][78]

Godine 1888. urednik magazina Electrical World Thomas Commerford Martin (prijatelj i publicist) organizirao je da Tesla demonstrira svoj AC sistem, uključujući njegov indukcijski motor, u Američkom institutu elektroinženjera.[79] Inženjeri koji su radili za Westinghouse Electric & Manufacturing Company izvijestili su Georgeu Westinghouseu da Tesla ima održiv AC motor i povezan električni sistem — nešto za što je Westinghouse pokušavao osigurati patente. Westinghouse je tražio da dobije patent za sličan beskomutatorski, rotirajući indukcijski motor zasnovan na magnetnom polju razvijen 1885. godine i predstavljen u dokumentima u martu 1888. od strane italijanskog fizičara Galilea Ferrarisa, ali je odlučio da će Teslin patent vjerovatno kontrolisati tržište.[80][81]

Teslin AC dinamo-električni motor (AC električni generator) u 1888. U.S. Patent 390.721

U julu 1888, Brown i Peck su dogovorili licencni dogovor sa Georgeom Westinghouseom za Teslin dizajn polifaznog indukcijskog motora i transformatora za $60.000 u gotovini i dionicama i autorskim naknadama od $2,50 po AC konjskoj snazi proizvedenoj od svakog motora. Westinghouse je također zapolsio Teslu na jednu godinu za veliku naknadu od $2,000 ($Šablon:Inflation u današnjim dolarima Šablon:Inflation-fn) mjesečno da bude konsultant u laboratorijama kompanje Westinghouse Electric & Manufacturing Company u Pittsburghu.[82]

Tokom te godine Tesla je radio u Pittsburghu, pomažući da se napravi AC sistem koji bi napajao gradske tramvaje. On to smatra frustrirajućim periodom zbog konflikata s ostalim inženjerima Westinghousea oko toga kako da se najbolje primijeni AC snaga. Dogovorili su se o 60-cikličnom AC strujnom sistemu koji je predložio Tesla (da bi se podudarila radna frekvencija Teslinog motora), ali su ubrzo našli da to neće raditi za tramvaje, jer Teslin indukcijski motor može samo raditi pri konstantnim brzinama. Na kraju su uzeli DC vučni motor umjesto prethodnog.[83][84]

Tržišno previranje

Teslina demonstracija njegovog indukcijskog motora i Westinghouseovog naknadnog licenciranja patenta, oboje je 1888. godine došlo u vrijeme esktremne konkurencije između električnih kompanija.[85][86] Tri velike firme, Westinghouse, Edison, i Thompson-Houston, pokušavale su prerasti u kapitalne intenzivne biznise dok su finansijski podrivale jedna drugu. Postojala je i tzv. "War of Currents" propagandna kampanja sa Edison Electric koja je pokušavala tvrditi da je njihov DC sistem bolji i sigurniji nego što je Westinghouseov AC sistem.[87][88] Konkurisanjem na ovom tržištu značilo je da Westinghouse ne bi imao novca ili inženjerskih resursa da odmah razvije Teslin motor i povezane polifazne sistem.[89]

Dvije godine nakon potpisivanja Teslinog ugovora, Westinghouse Electric je bio u nevolji. Skori kolaps Barings Banke u Londonu izazvao je finansijsku paniku 1890, što je uzrokovalo da investitori povuku svoje kredite u Westinghouse Electricu.[90] Iznenadan nedostatak novca u gotovini natjeralo je kompaniju da refinansira svoje dugove. Novi kreditori su zahtijevali da Westinghouse smanje višak troškova u smislu akvizicija ostalih kompanija, istraživanja i patenata, uključujući licencnu naknadu po motoru u Teslinom ugovoru.[91][92] U tom momentu, Teslin indukcijski motor je bio neuspješan i stao u razvoju.[90][89] Westinghouse je plaćao $15.000 godišnje garantovane licnencne naknade[93] čak iako su operativni primjeri motora bili rijetki, a polifazni sistem snage koji je bio potreban za pokretanje čak i rjeđi.[90][77] Početkom 1891, George Westinghouse je objasnio svoje finansijske poteškoće Tesli na oštar način, govoreći da, da on nije zadovoljio zahtjeve kreditora, ne bi bio u kontroli nad Westinghouse Electric i Tesla bi se morao "pozabaviti s bankarima" kako bi pokušao dobiti buduće licencne naknade.[94] Prednosti toga što je Westinghouse nastavio da razvija motor vjerovatno se činilo očiglednim Tesli i on se složio da oslobodi kompaniju od licencnih naknada u ugovoru.[94][95] Šest godina kasnije Westinghouse će kupiti Teslin patent za ukupnu sumu od $216.000 kao dio sporazuma o podjeli patenata potpisanog sa General Electric (kompanija kreirana od integracije Edisona i Thompson-Houstona 1892. godine).[96][97][98]

Laboratorije u New Yorku

Mark Twain u Teslinoj laboratoriji, 1894.
Mark Twain u Teslinoj South Fifth Avenue laboratoriji, 1894. godine

Novac koji je Tesla zarađivao od licenciranja njegovih AC patenata učinio ga je nezavisno bogatim i dao mu je vremena i fondove da traga za vlastitim interesima.[99] Godine 1889, Tesla se iselio iz trgovine Peck and Brown u Liberty Streetu koju je rentao i sljedećih nekoliko godina će raditi iz serije radnji/laboratorija u Manhattanu. Ovi uključuju laboratorij u 175 Grand Street (1889–1892), četvrti sprat u 33–35 South Fifth Avenue (1892–1895), i šesti i sedmi sprat u 46 & 48 East Houston Street (1895–1902).[100][101] Tesla i njegovi uposlenici će uraditi neke od njegovih najznačajnijih radova u ovim radnjama.

Teslin transformator

Glavni članak: Teslin transformator

U ljeto 1889. godine, Tesla je putovao na Exposition Universelle 1889. u Parizu i naučio od Heinrich Hertzovih 1886–88. eksperimenata koji su potvrdili postojanje elektromagnetne radijacije, uključujući radiotalase.[102] Tesla je našao ovo novo otkriće "osvježavajućim" i odlučio da istražuje u većem obimu. U ponavljanju i širenju ovih eksperimenata, Tesla je pokušao pokrenuti Ruhmkorffov transformator sa visokobrzinskim alternatorom koji je razvijao kao dio poboljšanog lučnog svjetlosnog sistema, ali je saznao da je visokofrekventna struja pregrijavala željezno jezgro i topila izolaciju izmeđđu primarnog i sekundarnog namotaja transformatora. Da popravi problem, Tesla je došao na ideju svog transformatora sa zazorom umjesto izolacionog materijala između primarnog i sekundarnog navoja, tako da se željezno jezgro može pomjerati na različite pozicije unutar i van namotaja.[103]

Državljanstvo

Na 30. juli 1891, sa 35 godina, Tesla je postao naturalizirani građanin Sjedinjenih Američkih Država.[7][1] Iste godine, patentirao je svoj Teslin transformator.[104]

Bežično osvjetljenje

Tesla demontrira bežično osvjetljenje preko "elektrostatske indukcije" tokom lekcije 1891. na Kolumbijskom Koledžu prekodvije duge Geissler cijevi (slične neonskim tubama) u njegovim rukama.

Nakon 1890. godine, Tesla je eksperimentisao sa prenosom snage induktivnim i kapacitivnim spojnicama koristeći visoke AC voltaže generisane sa njegovim transformatorom.[105] Težio je razviti bežični sistem osvjetljenja zasnovan na bliskom polju induktivne i kapacitivne spojnice i sproveo je serije javnih demonstracija gdje je osvjetljavao Geisslerove cijevi pa čak i žarnonitne sijalice širom pozornica.[106] Proveo je veći dio decenije radeći na varijacijama ove nove forme osvjetljenja uz pomoć raznih investitora, ali nijedan poduhvat nije uspio napraviti komercijalnim proizvodom iz ovih otkrića.[107]

Godine 1893, u St. Louisu, Missouri, Franklin Institut u Philadelphiji, Pennsylvania, i National Electric Light Association, Tesla je rekao posmatračima da je siguran da bi sistem kao njegov eventualno mogao provesti "razumljive signale ili možda čak i napajanje bilo kojoj udaljenosti bez upotrebe žica" vođenjem kroz Zemlju.[108][109]

Tesla je služio kao potpredsjednik Američkog instituta inženjera elektrotehnike od 1892. do 1894. godine, prethodnika današnjeg IEEE (zajedno sa Institutom radio-inženjera).[110]

Oscilirajući generator na parni pogon

Glavni članak: Teslin oscilator

Pokušavajući da dođe do boljeg načina za generisanje naizmjenične struje, Tesla je razvio klipni generator električne energije na parni pogon. Patentirao ga je 1893. godine i predstavio na Chicago World Columbian Exposition iste godine. Para je tjerana u oscilator i izlazila kroz seriju izlaza, gurajući klip gore i dolje koji je bio spojen na armaturu. Magnetna armatura je vibrirala gore i dolje velikim brzinama, proizvodeći naizmjenično magnetno polje. Ova inducirana naizmjenična struja u namotajima žice nalazila se u neposrednoj blizini. Radilo je s komplikovanim dijelovima parne mašine/generatora, ali nikada nije zapaženo kao izvodljivo inženjersko rješenje za proizvodnju električne energije.[111][112]

Literatura

Galerija

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b Carlson 2013, str. 138.
  2. ^ Burgan 2009, str. 9.
  3. ^ "Electrical pioneer Tesla honoured". BBC News. 10. 7. 2006. Pristupljeno 20. 5. 2013. 
  4. ^ "No, Nikola Tesla's Remains Aren't Sparking Devil Worship In Belgrade". Radio Free Europe/Radio Liberty. 9. 6. 2015. 
  5. ^ "Nikola Tesla". History Channel. Pristupljeno 15. 6. 2014. Serbian-American engineer and physicist Nikola Tesla (1856–1943) made dozens of breakthroughs in the production, transmission and application of electric power. 
  6. ^ Laplante, Phillip A. (1999). Comprehensive Dictionary of Electrical Engineering 1999. Springer. str. 635. ISBN 9783540648352. 
  7. ^ a b "Naturalization Record of Nikola Tesla, 30. juli 1891", Naturalization Index, NYC Courts, referenced in Carlson (2013), Tesla: Inventor of the Electrical Age], str. H-41
  8. ^ "Tesla Tower in Shoreham Long Island (1901–1917) meant to be the "World Wireless" Broadcasting system". Tesla Memorial Society of New York. Pristupljeno 3. 6. 2012. 
  9. ^ Van Riper 2011
  10. ^ Cheney 2001, str. 121, 154.
  11. ^ O'Shei, Tim (2008). Marconi and Tesla: Pioneers of Radio Communication. MyReportLinks.com Books. str. 106. ISBN 978-1-59845-076-7. 
  12. ^ "Welcome to the Tesla Memorial Society of New York Website". Tesla Memorial Society of New York. Pristupljeno 3. 6. 2012. 
  13. ^ Van Riper 2011, str. 150
  14. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom tsbirthplace
  15. ^ Cheney, Uth & Glenn 1999, str. 143.
  16. ^ O'Neill 2007, str. 9, 12.
  17. ^ a b c "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. 
  18. ^ Dommermuth-Costa 1994, str. 12, "Milutin, Nikola's father, was a well-educated priest of the Serbian Orthodox Church.".
  19. ^ Cheney 2011, str. 25, "The tiny house in which he was born stood next to the Serbian Orthodox Church presided over by his father, the Reverend Milutin Tesla, who sometimes wrote articles under the nom-de-plume "Man of Justice" ".
  20. ^ Carlson 2013, str. 14, "Following a reprimand at school for not keeping his brass buttons polished, he quit and instead chose to become a priest in the Serbian Orthodox Church".
  21. ^ Burgan 2009, str. 17, "Nikola's father, Milutin was a Serbian Orthodox priest and had been sent to Smiljan by his church.".
  22. ^ O'Neill 1944, str. 10.
  23. ^ Cheney 2001.
  24. ^ Seifer 2001, str. 7.
  25. ^ O'Neill 1944, str. 12.
  26. ^ Carlson 2013, str. 21.
  27. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom teslauniverse4
  28. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Tesla-Timeline
  29. ^ a b c d e f g h Tesla, Nikola. "My Inventions The Autobiography of Nikola Tesla". Pristupljeno 16. 8. 2012. 
  30. ^ Marinčić, Aleksandar. "Nikola Tesla, page 28". Pristupljeno 25. 6. 2015. 
  31. ^ Tesla does not mention which professor this was by name, but some sources point to/or conclude this was Prof. Martin Sekulić - (Petešic, Ciril (1976). Genij s našeg kamenjara (in Croatian). Zagreb: Školske novine. p. ??) (Marc J. Seifer, Wizard: The Life and Times of Nikola Tesla : Biography of a Genius, Citadel Press - 1996, page 13)
  32. ^ W. Bernard Carlson, Tesla: Inventor of the Electrical Age, Princeton University Press - 2013, page 29
  33. ^ Nikola Tesla, My Inventions Nikola Tesla's Autobiography, Chapter 3 - My Later Endeavors
  34. ^ "Tesla Life and Legacy – Tesla's Early Years". PBS. Pristupljeno 8. 7. 2012. 
  35. ^ O'Neill 1944, str. 33.
  36. ^ a b c d e "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. [mrtav link][potreban kvalitetniji izvor]
  37. ^ Glenn, edited by Jim (1994). The complete patents of Nikola Tesla. New York: Barnes & Noble Books. ISBN 1-56619-266-8. 
  38. ^ a b c d e Seifer 2001.
  39. ^ a b O'Neill 1944, str. ?.
  40. ^ a b Seifer 2001, str. 18.
  41. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  42. ^ "Timeline of Nikola Tesla". tesla memorial society of ny. Arhivirano s originala, 8. 5. 2012. Pristupljeno 1. 12. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  43. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 16. 8. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  44. ^ Mrkich, D. (2003). Nikola Tesla: The European Years (1st iz.). Ottawa: Commoner's Publishing. ISBN 0-88970-113-X. 
  45. ^ "NYHOTEL". Tesla Society of NY. Pristupljeno 17. 8. 2012. 
  46. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 17. 8. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  47. ^ "Nikola Tesla: The Genius Who Lit the World". Top Documentary Films. 
  48. ^ The Living Church (jezik: engleski). Morehouse-Gorham Company. 1. 1. 1943. str. 15. 
  49. ^ a b O'Neill 1944, str. 57–60.
  50. ^ "Coming to America". Public Broadcasting Service. Pristupljeno 14. 11. 2010. 
  51. ^ Carey, Charles W. (1989). American inventors, entrepreneurs & business visionaries. Infobase Publishing. str. 337. ISBN 0-8160-4559-3. Pristupljeno 27. 11. 2010. 
  52. ^ a b Carlson 2013, str. 70.
  53. ^ Carlson 2013, str. 69.
  54. ^ a b c Edison & Tesla - The Edison Papers - rutgers.edu
  55. ^ Carey, Charles W. (1989). American inventors, entrepreneurs & business visionaries. Infobase Publishing. str. 337. ISBN 0-8160-4559-3. Pristupljeno 27. 11. 2010. 
  56. ^ a b Carlson 2013, str. 71–73.
  57. ^ a b Radmilo Ivanković' Dragan Petrović, review of the reprinted "Nikola Tesla: Notebook from the Edison Machine Works 1884–1885" (ISBN 868124311X), teslauniverse.com
  58. ^ Carlson 2013, str. 72–73.
  59. ^ Seifer 1996, str. 25, 34.
  60. ^ Carlson 2013, str. 69–73.
  61. ^ Nikola Tesla, My Inventions: The Autobiography of Nikola Tesla, Originally published: 1919, page 19
  62. ^ O'Neill 1944, str. 64.
  63. ^ Pickover 1999, str. 14
  64. ^ Tesla's contemporaries remembered that on a previous occasion Machine Works manager Batchelor had been unwilling to give Tesla a $7 a week pay raise (Seifer - Wizard: The Life and Times of Nikola Tesla , page 38)
  65. ^ Jonnes 2004, str. 109–10.
  66. ^ Seifer 1996, str. 38.
  67. ^ Carlson 2013, str. 73.
  68. ^ Seifer 1998, str. 41.
  69. ^ a b Jonnes 2004.
  70. ^ a b Carlson 2013, str. 75.
  71. ^ John Ratzlaff, Tesla Said, Tesla Book Co., page 280 - from a letter Tesla sent in 1938 on the occasion of receiving an award from the National Institute of Immigrant Welfare.
  72. ^ "Tesla Timeline". Tesla Universe. Pristupljeno 17. 7. 2012. [potreban kvalitetniji izvor]
  73. ^ a b Carlson 2013, str. 80.
  74. ^ Networks of Power: Electrification in Western Society, 1880–1930. JHU Press. str. 117. 
  75. ^ Thomas Parke Hughes, Networks of Power: Electrification in Western Society, 1880–1930, pp. 115–118
  76. ^ Robert Bud, Instruments of Science: An Historical Encyclopedia. Books.google.com. str. 204. Pristupljeno 18. 3. 2013. 
  77. ^ a b Jonnes 2004, str. 161.
  78. ^ Henry G. Prout, A Life of George Westinghouse, str. 129
  79. ^ Fritz E. Froehlich, Allen Kent. The Froehlich/Kent Encyclopedia of Telecommunications: Volume 17,. Books.google.com. str. 36. Pristupljeno 10. 9. 2012. 
  80. ^ Jonnes 2004, str. 160–162.
  81. ^ Carlson 2013, str. 108–111.
  82. ^ Klooster 2009, str. 305.
  83. ^ Harris, William (14. 7. 2008). "William Harris, How did Nikola Tesla change the way we use energy?". Science.howstuffworks.com. str. 3. Pristupljeno 10. 9. 2012. 
  84. ^ Munson, Richard (2005). From Edison to Enron: The Business of Power and What It Means for the Future of Electricity. Westport, CT: Praeger. str. 24–42. ISBN 978-0-275-98740-4. 
  85. ^ Quentin R. Skrabec, George Westinghouse: Gentle Genius, Algora Publishing - 2007, str. 119-121
  86. ^ Robert L. Bradley, Jr., Edison to Enron: Energy Markets and Political Strategies, John Wiley & Sons - 2011, str. 55-58
  87. ^ Quentin R. Skrabec, George Westinghouse: Gentle Genius, Algora Publishing - 2007, str. 118-120
  88. ^ Seifer 1998, str. 47.
  89. ^ a b Skrabec, Quentin R. (2007). George Westinghouse : gentle genius. New York: Algora Pub. ISBN 0-87586-506-2. 
  90. ^ a b c Carlson 2013, str. 130.
  91. ^ Carlson 2013, str. 131.
  92. ^ Jonnes 2004, str. 29.
  93. ^ Thomas Parke Hughes, Networks of Power: Electrification in Western Society, 1880–1930 (1983), str. 119
  94. ^ a b Jonnes 2004, str. 228.
  95. ^ Carlson 2013, str. 130-131.
  96. ^ Cheney 2001, str. 48-49.
  97. ^ Christopher Cooper, The Truth About Tesla: The Myth of the Lone Genius in the History of Innovation, Race Point Publishing - 2015, str. 109
  98. ^ Electricity, a Popular Electrical Journal, Volume 13, No. 4, August 4, 1897, Electricity Newspaper Company -1898, str. 50 Google Books
  99. ^ James P. Rybak, Nikola Tesla: Scientific Savant, Popular Electronics November, 1999 str. 40–48 & 88 (at teslauniverse.com)
  100. ^ Carlson, W. Bernard. Tesla: Inventor of the Electrical Age, Princeton University Press - 2013, str. 218
  101. ^ Inventions and Experiments of Nikola Tesla, Laboratories in New York (1889–1902)
  102. ^ Carlson 2013, str. 120.
  103. ^ Carlson 2013, str. 122.
  104. ^ Uth, Robert (12. 12. 2000). "Tesla coil". Tesla: Master of Lightning. PBS.org. Pristupljeno 20. 5. 2008. 
  105. ^ Tesla, Nikola (20. maj 1891) Experiments with Alternate Currents of Very High Frequency and Their Application to Methods of Artificial Illumination, lecture before the American Inst. of Electrical Engineers, Columbia College, New York. Reprinted as a book of the same name by. Wildside Press. 2006. ISBN 0-8095-0162-7. 
  106. ^ Carlson 2013, str. 132.
  107. ^ Christopher Cooper, The Truth About Tesla: The Myth of the Lone Genius in the History of Innovation, Race Point Publishing - 2015, str. 143–144
  108. ^ Carlson 2013, str. 178–179.
  109. ^ Orton, John (2004). The Story of Semiconductors. Oxford, England: Oxford University Press. str. 53.  – via Questia (Pretplata potrebna)
  110. ^ Kenneth L. Corum & James F. Corum. "Tesla's Connection to Columbia University". Tesla Memorial Society of NY. Pristupljeno 5. 7. 2012. 
  111. ^ Carlson 2013, str. 181–185.
  112. ^ Reciprocating Engine, U.S. Patent 514.169, 6. 2. 1894.

Vanjski linkovi