Turbe u haremu Bijele džamije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Turbe Divan katiba Hajdara, nalazi se u haremu Bijele džamije, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, sa kojom zajedno proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku donijela je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Bijela džamija (džamija Divan katiba Hajdara) u Sarajevu nalazi se na Vratniku, na uglu današnjih ulica Bijela česma i Džanina ulica (Kršilovac) i u neposrednoj je blizini kasarne Jajce.

Broj stambenih četvrti - mahala u gradu pokazuje da je Sarajevo u XVI vijeku bilo na vrhu svog urbanog razvoja. [2] Krajem XV vijeka grad je imao tri, a krajem XVI vijeka 91 mahalu. Početkom XVII vijeka u Sarajevu bio je već izgrađen gotovo sav prostor koji je sačinjavao gradsku teritoriju do austrougarske okupacije. [3] Vratnik sastojao se se od 11 mahala. Sve one su, prema datumima gradnje džamija u njima, već bile formirane tokom XVI vijeka. [4] U neposrednoj blizini današnje kasarne Jajce izgrađena je Bijela džamija koju je poslije 1536, a prije 1545. godine podigao Gazi Husrev-begov divan katib (sekretar) hadži-Hajdar efendija. Umro je na povratku iz Mekke i sahranjen je u posebnom turbetu koje se nalazi u haremu džamije u kojem je još tridesetak nišana.

Opis[uredi | uredi izvor]

Osnova turbeta je približno kvadratična sa dimenzijama 3,50 x 3,80 metara. Konstrukciju turbeta čine četiri kamena stuba osmougaonog presjeka. Stubovi turbeta su međusobno spojeni vitičastim lukovima. Zidana kupola turbeta oslanja se na ovu konstrukciju preko pandatifa. Turbe je u cjelini zidano od fino klesanih blokova kamena sedre. Na vrhu turbeta se nalazi alem.

U turbetu se nalazi sarkofag dimenzija 2,00 x 1,40 metara, visine 70 cm. Nad sarkofagom se nalaze dva nišana izrađena od drveta koja su kasnije obojena. Ovakvi nišani predstavljaju jedine nišane od drveta koji su ostali sačuvani u Sarajevu, a koji potiču iz XVII vijeka. Osnova nišana je kvadratična i iznosi 12 x 12 cm. Nišani su rađeni po uzoru na skopaljske nišane iz XVI vijeka sa dekorisanim turbanom i rozetom na nožnom nišanu. Na nišanu nema natpisa, ali se zna da je tu sahranjen osnivač džamije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • N. Kurto, Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. -Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Turbe Divan katiba Hajdara". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI". Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  4. ^ "NEDŽAD KURTO: Arhitektura Bosne i Hercegovine –Razvoj bosanskog stila". Sarajevo Publishing 1998. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]