Unutarmišićna injekcija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Unutarmišićna injekcija
Zdravstveni radnik priprema se za primjenu vakcine intramuskularnom injekcijom
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-103E023
ICD-999.1
MeSHD007273

Unutarmišićna ibjekcija ili intramuskularna injekcija, često skraćeno IM, je injekcija supstance u mišić. U medicins€medicini je jedna od nekoliko metoda za parenteralnog davanja lijekova. Intramuskularna injekcija može biti poželjna jer mišići imaju veće i brojnije krvne sudove od potkožnog tkiva, što dovodi do brže apsorpcije od potkožne ili unutarkožnih injekcija.[1]:751 Lijekovi primijenjeni intramuskularnom injekcijom ne podliježu efektu zvanom metabolizam prvog prolaska koji utiče na oralne lijekove.

Uobičajena mjesta za intramuskularne injekcije uključuju deltoidni mišić nadlaktice i glutealni mišić stražnjice. U novorođenčadi se obično koristimišić musculus wideus lateralis bedra. Mesto ubrizgavanja mora se očistiti prije davanja injekcije, a zatim se injekcija daje brzim strelovitim pokretima kako bi se smanjila nelagoda kod primatelja. Volumen koji se ubrizgava u mišić obično je ograničen na 2–5 mililitara, ovisno o mjestu injekcije. Ne bi trebalo odabrati mjesto koje ima znakove infekcije ili atrofiju mišića. Intramuskularne injekcije ne smiju se davati osobama sa miopatijom ili onima koji imaju problema sa zgrušavanjem.

Intramuskularne injekcije obično rezultiraju bolom, crvenilom i otokom ili upalom oko mjesta uboda. Ovi neželjeni efekti su uglavnom blagi i traju najviše nekoliko dana. Rijetko mogu nervi ili krvni sudovi oko mjesta ubrizgavanja biti oštećeni, što rezultira jakim bolom ili paralizom. Ako se ne poštuje odgovarajuća tehnika, intramuskularne injekcije mogu rezultirati lokaliziranim infekcijama kao što su apscesi i gangrena. Iako se u prošlosti preporučivala aspiracija ili povlačenje šprice prije injekcije kako bi se spriječilo nehotično davanje u venu, ona se više ne preporučuje za većinu mjesta injektiranja.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Intramuskularna injekcija se obično koristi za davanje lijekova. Lijekovi koji se daju u mišiću uglavnom se brzo apsorbiraju u krvotok i izbjegavaju metabolizam prvog prolaska koji se javlja oralnom primjenom.[2] Lijek se možda neće smatrati 100% bioraspoloživim, jer se i dalje mora apsorbirati iz mišića, što se događa s vremenom.[3] Intramuskularna injekcija je manje invazivna od intravenske i takođe obično traje manje vremena, jer je mjesto injektiranje (mišić nasuprot veni) mnogo veće. Lijekovi koji se daju u mišić mogu se primijeniti i kao depo injekcija, koji omogućavaju polagano, kontinuirano otpuštanje lijeka tokom dužeg vremenskog perioda.[4] Certain substances, including ketamine, may be injected intramuscularly for recreational purposes.[5] Nedostaci intramuskularne primjene uključuju vještine i potrebne tehnike, bol od injekcije, anksioznost ili strah (posebno kod djece) i poteškoće u samoprimjeni, što ograničava njegovu upotrebu u ambulantnoj medicini.[6]

Vakcine, posebno inaktivirana vakcina se obično daju intramuskularnom injekcijom.[7] Međutim, procjenjuje se da se za svako cjepivo ubrizgano intramuskularno daje 20 injekcija za primjenu lijekova ili druge terapije.[7] To može uključivati lijekove kao što su antibiotik, [[imunoglobulin] ] i hormon kao što su testosteron i medroksiprogesteron.[6] U slučaju ozbiljne alergijske reakcije ili anafilakse, osoba može koristiti epinefrin autoinjektor za samoprimjenu epinefrina u mišiću.[8]

Mjesta davanja unutarmišićnih injekcija
Deltoid site
Dijagram deltoidnog mjesta za intramuscularnu injekciju
Ventrogluteal site
Ventroglutealna i rektusna femorisa za intramuskularnu injekciju
Vastus lateralis site in adult
Mjesto u vastus lateralis za intramuskularnu injekciju odraslim
Vastus lateralis site in child
Mjesto u vastus lateralis za intramuskularnu injekciju djeci

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Taylor, Carol (2011). Fundamentals of nursing : the art and science of nursing care (7th izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer Health and Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0781793834.
  2. ^ Saxen, Mark A. (2016-01-01), Dean, Jeffrey A. (ured.), "Chapter 17 – Pharmacologic Management of Patient Behavior", McDonald and Avery's Dentistry for the Child and Adolescent (Tenth Edition) (jezik: engleski), St. Louis: Mosby, str. 303–327, doi:10.1016/b978-0-323-28745-6.00017-x, ISBN 978-0-323-28745-6, pristupljeno 2020-11-25
  3. ^ Spruill, William; Wade, William; DiPiro, Joseph T.; Blouin, Robert A.; Pruemer, Jane M. (5 March 2014). Concepts in clinical pharmacokinetics (Sixth izd.). Bethesda, MD: American Society of Health-System Pharmacists. ISBN 9781585283873.
  4. ^ Wright, Jeremy C.; Burgess, Diane J. (29 January 2012). Long acting injections and implants. Springer. str. 114. ISBN 978-1-4614-0554-2.
  5. ^ Lankenau, SE; Clatts, MC (June 2004). "Drug injection practices among high-risk youths: the first shot of ketamine". Journal of Urban Health : Bulletin of the New York Academy of Medicine. 81 (2): 232–48. doi:10.1093/jurban/jth110. PMC 1852476. PMID 15136657.
  6. ^ a b Polania Gutierrez, JJ; Munakomi, S (January 2020). "Intramuscular Injection". PMID 32310581. Cite journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ^ a b Sisson, Helen (September 2015). "Aspirating during the intramuscular injection procedure: a systematic literature review". Journal of Clinical Nursing. 24 (17–18): 2368–2375. doi:10.1111/jocn.12824. PMID 25871949.
  8. ^ Mylan Specialty L.P. "EPIPEN®- epinephrine injection, EPIPEN Jr®- epinephrine injection" (PDF). FDA Product Label. Arhivirano (PDF) s originala, 1 February 2014. Pristupljeno 22 January 2014.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Oblici doziranja