Ureaza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ureaza
Identifikatori
EC broj3.5.1.5
CAS broj9002-13-5
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA unos
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG unos
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
PDB struktureRCSB PDB PDBj PDBe PDBsum
Pretraga
PMCčlanci
PubMedčlanci
NCBIproteini

Ureaze (EC 3.5.1.5), funkcijski pripadaju superfamiliji amidohidrolaza i fosfotriesteraza.[1] To je enzim koji katalizira hidrolizu ureje u ugljik-dioksid i amonij. Katalizira reakciju kako slijedi:

(NH2)2CO + H2OCO2 + 2NH3[2][3][4]

Dijagnostički test[uredi | uredi izvor]

Mnogi patogeni gastrointestinalnog ili urinarnog trakta proizvode ureaze, što omogućava otkrivanje ureaze koja će se koristiti kao dijagnostički pokazatelj prisustva patogena.

Ureaza-pozitivni patogeni uključuju:

Pokazatelj kvaliteta hrane[uredi | uredi izvor]

Procjena enzimske aktivnosti ostataka ureaze u nekim prehrambenim proizvodima (kao što su od soje) se najčešće koristi kao indikator efikasnost tretmana termo inhibicije kojoj je proizvod podvrgnut, a koji se koristi za antinutrientse ili inaktiviranje anti-nutritivnih faktora, proteina i termostabilnosti komponenti različite prirode (kao što su inhibitori tripsina i himotripsina, lektini, tanini, saponini i fitati). To također inktivira i ureazu, izazivajući i dramatično smanjenje njene aktivnost koja je prisutna u soji, nakon termičke obrade.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ {{cite journal | vauthors = Hol[[m L, Sander C | title = An evolutionary treasure: unification of a broad set of amidohydrolases related to urease | journal = Proteins | volume = 28 | issue = 1 | pages = 72–82 | year = 1997 | pmid = 9144792 | doi = 10.1002/(SICI)1097-0134(199705)28:1<72::AID-PROT7>3.0.CO;2-L }}
  2. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  5. ^ Varner, J.E. (1960). "Urease". u Boyer, P.D., Lardy, H. and Myrbäck, K. (ured.). The Enzymes. 4 (2nd izd.). New York: Academic Press. str. 247–256.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  6. ^ Sumner, J.B. (1951). "Urease". u Sumner, J.B. and Myrbäck, K. (ured.). The Enzymes. 1. New York: Academic Press. str. 873–892.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]