Ureaza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ureaza
Urease-1E9Z.jpg
Identifikatori
EC broj 3.5.1.5
CAS broj 9002-13-5
baze podataka
IntEnz IntEnz pregled
BRENDA BRENDA odrednica
ExPASy NiceZyme pregled
KEGG KEGG odrednica
MetaCyc metabolički put
PRIAM profil
PDB strukture RCSB PDB PDBe PDBsum

Ureaze (EC 3.5.1.5), funkcijski pripadaju superfamiliji amidohidrolaza i fosfotriesteraza.[1] To je enzim koji katalizira hidrolizu ureje u ugljik-dioksid i amonij. Katalizira reakciju kako slijedi:

(NH2)2CO + H2OCO2 + 2NH3[2][3][4]

Dijagnostički test[uredi | uredi izvor]

Mnogi patogeni gastrointestinalnog ili urinarnog trakta proizvode ureaze, što omogućava otkrivanje ureaze koja će se koristiti kao dijagnostički pokazatelj prisustva patogena.

Ureaza-pozitivni patogeni uključuju:

Pokazatelj kvaliteta hrane[uredi | uredi izvor]

Procjena enzimske aktivnosti ostataka ureaze u nekim prehrambenim proizvodima (kao što su od soje) se najčešće koristi kao indikator efikasnost tretmana termo inhibicije kojoj je proizvod podvrgnut, a koji se koristi za antinutrientse ili inaktiviranje anti-nutritivnih faktora, proteina i termostabilnosti komponenti različite prirode (kao što su inhibitori tripsina i himotripsina, lektini, tanini, saponini i fitati). To također inktivira i ureazu, izazivajući i dramatično smanjenje njene aktivnost koja je prisutna u soji, nakon termičke obrade.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ {{cite journal | vauthors = Hol[[m L, Sander C | title = An evolutionary treasure: unification of a broad set of amidohydrolases related to urease | journal = Proteins | volume = 28 | issue = 1 | pages = 72–82 | year = 1997 | pmid = 9144792 | doi = 10.1002/(SICI)1097-0134(199705)28:1<72::AID-PROT7>3.0.CO;2-L }}
  2. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  5. ^ Varner, J.E. (1960). "Urease". u Boyer, P.D., Lardy, H. and Myrbäck, K. The Enzymes 4 (2nd iz.). New York: Academic Press. str. 247–256. 
  6. ^ Sumner, J.B. (1951). "Urease". u Sumner, J.B. and Myrbäck, K. The Enzymes 1. New York: Academic Press. str. 873–892. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]