Van (jezero)

Ovaj članak je dobar.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Van
Iz svemira, septembar 1996
(vrh slike je oprilike sjeverozapad)
Koordinate38°38′N 42°49′E / 38.633°N 42.817°E / 38.633; 42.817Koordinate: 38°38′N 42°49′E / 38.633°N 42.817°E / 38.633; 42.817
VrstaSlano jezero
Primarni priliviKarasu, Hoşap, Güzelsu, Bendimahi, Zilan i Yeniköprü
Primarni odlivibez
Površina sliva12.500 km2
Države sliva Turska
Maks. dužina119 km
Površina3.755 km2
Prosječna dubina171 m
Maks. dubina451 m
Zapremina vode607 km3
Dužina obale1430 km
Nadmorska visina površine1.640 m
OstrvaAkdamar, Çarpanak (Ktuts), Adır (Lim), Kuş (Arter)
NaseljaVan, Tatvan, Ahlat, Erciş
1 Dužina obale nije dobro definisana mjera.

Van (turski: Van Gölü) najveće je jezero u Turskoj. Nalazi se na samom istoku zemlje, u istoimenoj provinciji Van. Jezero ima površinu od 3.755 km2. Jezero Van je slano jezero, pretežno alkalne pH vrijednosti. U njega se ulijeva veliki broj manjih vodenih tokova koji teku sa okolnih planina. Van jezero je najveće jezero na svijetu čija voda ne otječe. Prvobitna rijeka koja je otjecala iz jezera blokirana je nakon erupcije nekog prahistorijskog vulkana. Iako se jezero nalazi na nadmorskoj visini od 1.640 metara gdje su zime izrazito oštre, ne zamrzava se zbog velikog saliniteta, osim ponekad u sjevernom području jezera gdje je relativno plitko.[1]

Hidrologija i hemija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo Akdamar i Armenska katedrala Svetog križa, a kompleks crkve i manastira iz 10. vijeka. Ugašeni vulkan Süphan se vidi u pozadini

Jezero Van na svom najširem dijelu široko je 119 km, dok mu prosječna dubina iznosi 171 m. Najveća izmjerena dubina iznosi 451 m.[2] Površina jezera leži na 1640 m iznad mora a dužina obala iznosi 430 km. Procijenjena zapremina jezera iznosi 607 km3[2].

Zapadni dio jezera je najdublji, sa velikim bazenom koji je ponegdje dublji od 400 m, a nalazi se sjeveroistočno od Tatvana i južno od Ahlata. Istočni rukavci jezera su relativno plitki. Dno jezera od Ahtamara se postepeno diže do najveće dubine od 250 m na sjeverozapadnoj strani jezera gdje se spaja sa ostatkom jezera. Rukavac Erciş je mnogo plići, uglavnom do 50 m, sa najvećom dubinom od 150 m.[3][4]

Voda jezera je jako bazična (alkalna) sa pH vrijednosti od 9,7 - 9,8. Bogata je natrij karbonatom i drugim solima, koje se industrijski izdvajaju putem isparavanja te koriste za proizvodnju deterdženta.[5]

Geologija[uredi | uredi izvor]

Rukavac jezera je blokiran u nekom periodu tokom pleistocena, kada je tok lave iz vulkana Nemrut na zapadu blokirao oticanje vode prema zapadu ravnici Muş. Danas ugašeni vulkan Nemrut Dağı se nalazi u blizini zapadne obale jezera, dok drugi ugašeni stratovulkan Süphan Dağı dominira sjevernom obalom jezera. U historiji, često se dešavalo da se nivo vode u jezeru dramatično promijeni: u blizini Tatvana, Oswald[6] je 1901. godine zapazio je izdignutu plažu daleko iznad postojećeg nivoa vode u jezeru kao i nedavno potopljeno drveće. Studije koje je obavio Degens i drugi u ranim 1980tim su pokazale da je najveći nivo vode u jezeru od 72 m iznad današnjeg, bio tokom posljednjeg ledenog doba prije oko 18.000 godina. Prije otprilike 9.500 godina došlo je do naglog pada nivoa vode od oko 300 m ispod današnjeg. Nakon toga, ponovno je došlo do jednako naglog rasta nivoa vode prije oko 6.500 godina.[2] Kao rezultat tektonskih kretanja, oko Vana ima mnogo jezera. Akdoğan je jedno od njih.

Slične, ali mnogo manje promjene primijećene su nedavno. Nivo vode u jezeru porastao je najmanje tri metra tokom 1990-ih, čime je potopljena velika površina poljoprivrednog zemljišta, a nakon kratkog perioda stabilnosti i lagahnog vraćanja na prethodni nivo, ponovno je došlo do rasta. Nivo vode porastao je približno dva metra u posljednjih deset godina do 2004.[7]

Budući da je Van duboko jezero koje prirodno ne otječe, na dnu se nataložila velika količina sedimenata koje su donijele pritoke s okolnih planina, a nerijetko se taložio i pepeo od erupcija okolnih vulkana. Procjenjuje se da je sloj sedimenata na pojedinim mjestima debeo otprilike 400 m te privlači mnogobrojne klimatologe i vulkanologe, koji buše i istražuju sedimente.

Ugašeni vulkan Mount Çadır, pogled s ostrva Akdamar

Godine 1989. i 1990. međunarodni tim geologa predvođen dr. Stephanom Kempeom s Univerziteta u Hamburgu izvadio je deset uzoraka iz jezgre sedimentnog sloja s dubine 446 m. Iako su ovi uzorci uzeti samo iz nekoliko prvih metara sedimenata, dali su dovoljno varvi (godišnjih slojeva naslaga) da se može procijeniti klima u prethodnih 14.570 godina.[8]

Tim naučnika koje je predvodio paleontolog profesor Thomas Litt s Univerziteta u Bonnu počeo je projekt bušenja sedimenata iz jezera očekujući podatke o historiji klime u proteklih 800.000 godina. Projekat će finansirati Međunarodni program za kontinentalno naučno bušenje (ICDP).[9] Probna bušenja obavljena 2004. godine su pružila dokaze o 15 vulkanskih erupcija u posljednjih 20.000 godina.

Klima[uredi | uredi izvor]

Jezero Van se nalazi u području istočne Anadolije koje je jedna od najvećih i najviših regija Turske a gdje vlada oštra kontinentalna klima. Prosječna temperatura u julu je između 22 i 25 °C a u januaru između −3 °C i −12 °C. Ponekad se zimi noćne temperature spuštaju i do −30 °C. Samo jezero donekle ublažava oštru klimu, tako da u gradu Van, na obali jezera, prosječna temperatura u julu iznosi 22,5 °C a u januaru −3,5 °C. Prosječna godišnja količina padavina u bazenu jezera Van se kreće od 400 do 700 mm.[10][11]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Jezero Van, pogled iz Space Shuttle Challengera.

Jedina poznata riblja vrsta koja živi u bočatim vodama jezera Van je Chalcalburnus tarichi (tur. inci kefalı, doslovno biserni cipal),[12], riblja vrsta iz porodice Cyprinidae, koja je u srodstvu sa evropskim klenom i klenićem. Lovi se tokom proljetnih poplava. U maju i juni, ova riba se seli iz jezera u manje alkalne vode, bilo u ušća rijeka koja se ulijevaju u jezero ili čak u same rijeke. Nakon sezone mrijesta, vraćaju se u jezero.[13]

Poznate su 103 vrste fitoplanktona u jezeru, uključujući flagelate, diatome, bakterije, cijanobakterije, zelene i smeđe alge. Pored njih, u jezeru živi i 36 vrsta zooplaktona, uključujući vrste iz rodova Rotatoria, Cladocera i Copepoda.[14]

Pogled na jezero Van iz svemira
Snimak NASAe, septembar 1996.

Greška: nevaljane koordinate u redu 14, treba biti broj

Označeno ciframa
  1. Stratovulkan Nemrut,
  2. Stratovulkan Süphan
  3. Jezero Nazik
  4. Jezero Erçek
  5. Jezero Arin
  6. Ostrvo Gadir
  7. Ostrvo Atrek
  8. Ostrvo Akdamar
  9. Ostrvo Çarpanak

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The New Encyclopædia Britannica, jezero Van
  2. ^ a b c Degens, E.T.; Wong, H.K.; Kempe, S.; Kurtman, F. (juni 1984), "A geological study of Lake Van, eastern Turkey", International Journal of Earth Sciences, Springer, 73 (2): 701–734, arhivirano s originala, 16. 6. 2009, pristupljeno 13. 12. 2012
  3. ^ Wong, H.K.; Degens, E.T. (1978), "The bathymetry of Lake Van, eastern Turkey", Geology of Lake Van, Ankara: General Directorate of Mineral Research and Exploration, str. 6–10
  4. ^ Tomonaga, Yama; Brennwald, Matthias S.; Kipfer, Rolf (2007), Spatial variability in the release of terrigenic He from the sediments of Lake Van (Turkey) (PDF), 4th Mini Conference on Noble Gases in the Hydrosphere and in Natural Gas Reservoirs
  5. ^ Sari, Mustafa (2008), "Threatened fishes of the world: Chalcalburnus tarichi (Pallas 1811) (Cyprinidae) living in the highly alkaline Lake Van, Turkey", Environmental Biology of Fishes, Springer Netherlands, 81 (1): 21–23
  6. ^ Felix Oswald, A Treatise on the Geology of Armenia, London, 1906
  7. ^ Coskun, M.; Musaoğlu, N. (2004), https://web.archive.org/web/20081003074913/http://www.isprs.org/istanbul2004/comm7/papers/52.pdf |archive-url= nedostaje naslov (pomoć) (PDF), Proceedings of the 20th Congress of the International Society for Photogrammetry and Remote Sensing (PDF), arhivirano s [Investigation of Rainfall-Runoff Modelling of the Van Lake Catchment by Using Remote Sensing and GIS Integration originala] Provjerite vrijednost parametra |contribution-url= (pomoć), 3. 10. 2008, pristupljeno 14. 12. 2012
  8. ^ Landmann, Günter; Reimera, Andreas; Lemcke, Gerry; Kempe, Stephan (juni 1996), "Dating Late Glacial abrupt climate changes in the 14,570 yr long continuous varve record of Lake Van, Turkey", Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology, Elsevier Science B.V., 122 (1–4): 107–118
  9. ^ "Turkey's Lake Van Provides Precise Insights Into Eurasia's Climate History", Science Daily, Science Daily, 15. mart 2007
  10. ^ Матвеев: Турция [что значительно ниже установленной позже корректной цифры в 161,2 метра]
  11. ^ Warren J. K. Evaporites: Sediments, Resources and Hydrocarbons, Springer, 2006 ISBN 3-540-26011-0
  12. ^ Journal; Fish Physiology and Biochemistry[mrtav link]
  13. ^ "Inci kefali sažetak". Arhivirano s originala, 11. 1. 2008. Pristupljeno 17. 12. 2012.
  14. ^ Danulat, E. & Selcuk, B. (1992). Life History and Environmental Conditions of the Anadromous Chalcalburnus tarichi (Cyprinidae) in the Highly Alkaline Lake Van, Eastern Anatolia,Turkey Arhivirano 11. 11. 2012. na Wayback Machine, Arch. Hidrobiol., 126(1):105-125.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]