Bočata voda
Bočata voda je slana voda nižeg saliniteta od morske; nastaje miješanjem morske s tečnom vodom ili padavinskom.
Rijeka Temza koja teče kroz London tipsko je ušće rijeke. Grad Tedington, nekoliko milja zapadno od Londona označava granicu između plimnih i neplimanih dijelova Temze, iako se još smatra slatkovodnom rijekom, otprilike istočno od Battersea, utoliko što je prosječna slanost vrlo niska, a fauna riba pretežno se sastoji od slatkovodnih vrsta kao što su rod Rutilus, šaran, smuđ i štuka.[1] Naprimjer, farme atlantskog lososa često se nalaze u estuarijima, iako je to izazvalo kontroverzu, jer uzgajivači ribe pritom izlažu divlju ribu koja migrira velikom broju vanjskih parazita kao što su morske uši, koje pobjegnu iz torova u kojima se uzgajaju tovne ribe.[2]
Estuarij Temze postaje slan između Battersea i Gravesenda, a raznolikost prisutnih slatkovodnih vrsta riba je manja, prvenstveno rutilusa i ; eurihaline morske vrste kao što su iverak, evropski brancin, cipol i slične postaju mnogo češće. Dalje prema istoku, slanost se povećava i slatkovodne vrste riba u potpunosti se zamjenjuju morskim eurihalinim vrstama, sve dok rijeka ne dođe do Gravesenda, gdje uslovi postaju potpuno morski, a fauna riba nalikuje susjednoj Sjevernom moru i uključuje i eurihaline i stenohaline morske vrste. Sličan obrazac zamjene može se primijetiti kod vodenih biljaka i beskičmenjaka koji žive u rijeci.[3][4]
Bočate vode susreću se u tri karakteristična područja:
Za razliku od morske i slatke vode, bočata ima umjereniji salinitet, od 0,5 do 30 grama soli (NaCl) po litru.
| Postotak rastvorenih soli u litru vode | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Slatka voda | Bočata voda | Morska voda | Slatine | ||||||
| < 0,05 | 0,05–3 | 3–5 | > 5 | ||||||
Ušća rijeka u more[uredi | uredi izvor]
Prilikom utjecanja slatke vode u more, najčešće se lakša slatka voda širi po površini, a morska ostaje pri dnu; u kontaktnoj zoni miješanja stvaraa se sloj bočate vode. Širina prijelaznog sloja ovisi o snazi rijeke/potoka i salinitetu (slanosti) matičnog mora. Taj tip brakične vode vrlo je bogata živim svijetom, te se u njoj posebno dobro uspijevaju školjke i plankton. U zoni bočate vode prevladavaju morske ribe (one koje imaju odgovarajuću osmoregulaciju), budući riječne u nju mnogo manje zalaze (zbog neadekvatne osmoregulacije). Posebni slučaj su vrulje, vrela sa dna mora kroz koja se ulijevaju pritoke ponornice.
Krški sistemi[uredi | uredi izvor]
Kada priliv vode u krški sistem nije dovoljan da osigura stalni vodotok u more (u vrulje), u podzemlje počinje prodirati morska voda. Taj fenomen posebno se uočava na krškim otocima i poluotocima. Tu se stvara prijelazna zona podzemne bočate vode, koja usljed dužih perioda suše ili crpljenja podzemne vode prodire u unutrašnjost polu)otoka. Neumjereno iskorištavanje vode može povući more u cijeli krški sistem i stvoriti dugotrajno bočate džepove podzemne vode. Bez osiromašivanja rezervoara podzemne vode to se teško može dogoditi, jer voda iz sistema isparava vrlo polahko, a more prodire odozdo i sa strane, tako da ga prve obilnije padavine isperu.
Slana jezera[uredi | uredi izvor]
U jezerima ili morskim zalivima, spojenim vrlo uskom vezom s morem (npr. Boka kotorska i Novigradsko more, uz obilne padavine ili povećani dotok slatke vode može sniziti opću razinu saliniteta. U krajnjim slučajevima nivo slanosti se toliko spusti da izaziva ozbiljnije poremećeje u ekološkim odnosima u datom ekosistemu.
Neka mora i jezera su bočasta. Baltičko more je slankasto more koje se nadovezuje na Sjeverno. Prvobitno ušće dva glavna riječna sistema prije pleistocena, poplavilo je Sjeverno more, ali još uvijek prima toliko slatke vode iz susjednih zemalja da je voda bočata. Budući da je slana voda koja dolazi iz mora gušća od slatke, voda na Baltiku je stratifikovana, sa slanom vodom na dnu i slatkom vodom na vrhu. Ograničeno miješanje događa se zbog nedostatka plime i oseke, što rezultira time da je fauna riba na površini slatkovodnog sastava, dok je ono dolje više morska. Bakalar je primjer vrste koja se nalazi samo u dubokim vodama na Baltiku, dok je sjeverna štuka ograničena na manje slane površinske vode.
Kaspijsko more je najveće jezero na svijetu i sadrži slankastu vodu sa slanošću otprilike jedne trećine slanosti normalne morske vode. Kaspijski kraj poznat je po svojoj neobičnoj životinjskoj fauni, uključujući jednog od nekoliko nemorskih tuljana i velikih jesetri, glavnog izvora kavijara.[5] Duboka, anoksična voda Crnog mora potiče od tople, slane vode Mediterana.[6][7]
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- ^ http://www.eattilapia.com/tilapia-farming.php Arhivirano 29. 9. 2010. na Wayback Machine
- ^ "脱毛の口コミまとめ". saveourseatrout.com. Arhivirano s originala, 17. 7. 2006.
- ^ The River Thames – its geology, geography and vital statistics from source to sea Arhivirano 16. 5. 2010. na Wayback Machine, The-River-Thames.co.uk
- ^ The River Thames – its natural history Arhivirano 18. 8. 2006. na Wayback Machine The-River-Thames.co.uk
- ^ Lüning, K., Yarish, C. & Kirkman, H. Seaweeds: their environment, biogeography, and ecophysiology. Wiley-IEEE, 1990. p. 121. ISBN 978-0-471-62434-9
- ^ Malewitz, Jim (21 November 2013). "Communities Along Red River Seek Feds' Help." The Texas Tribune. Retrieved 25 December 2018.
- ^ U.S. Geological Survey Fact Sheet 170-97. Retrieved 25 December 2018.