Veliki hadronski sudarač
Veliki hadronski sudarač (engleski:The Large Hadron Collider (LHC)) je ubrzivač fizičkih čestica sa najvećom snagom, u svijetu.[1][2] LHC leži u tunelu kružnog oblika, obima 27 km, 175 metara pod zemljom ispod francusko-švicarske granice, nedaleko od Ženeve, Švicarska. LHC je sagrađen od strane Evropske organizacije za atomska istraživanja (engleski: the European Organization for Nuclear Research (CERN)),[3] sa namjerom različitih testiranja u oblasti fizike visokih energija, uključujući i postajanje hipotetskog higgsovog bozona i velike porodice novih čestica predviđenih teorijom supesimetrije. Utemeljen je i izgrađen u saradnji više od 10 000 naučnika iz preko 100 zemalja kao i stotina univerziteta i laboratorija.
Udarač ima četiri tačke ukrštanja na kojima se sudaraju ubrzane čestice. Devet detektora,[4] od kojih je svaki dizajniran da detektuje različite pojave, postavljeno je oko tačaka prelaza. LHC prvenstveno sudara zrake protona, ali također može ubrzati zrake teških iona, kao što su sudari olovo-olovo i sudari proton -olovo.[5]
Cilj LHC-a je omogućiti fizičarima da testiraju predviđanja različitih teorija fizike čestica, uključujući mjerenje svojstava Higgsovog bozona,[6] traženje velike porodice novih čestica predviđenih supersimetričnim teorijama,[7] i proučavanje drugih neriješenih pitanja iz fizike čestica.
Podaci koje je proizveo LHC, kao i simulacija vezana za LHC, procijenjeni su na 200 petabajta godišnje.[8]
LHC Computing Grid[9] je konstruisan kao dio LHC dizajna, kako bi obradio ogromne količine podataka koje se očekuju za njegove kolizije. To je međunarodni kolaborativni projekat koji se sastoji od računarske mrežne infrastrukture koja u početku povezuje 140 računarskih centara u 35 zemalja. Dizajnirao ga je CERN za rukovanje značajnom količinom podataka proizvedenih LHC eksperimentima,[10] uključujući privatne kablovske veze sa optičkim vlaknima i postojeće brze dijelove javnog Interneta kako bi se omogućio prijenos podataka od CERN-a do akademskih institucija širom svijeta. LHC Computing Grid se sastoji od globalnih federacija širom Evrope, Azije i Pacifika i Amerike [11]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "The Large Hadron Collider". CERN. 28 June 2023.
- ↑ Joel Achenbach (March 2012). "The God Particle". National Geographic Magazine. Arhivirano s originala, 25 February 2008. Pristupljeno 25 February 2008.
- ↑ Highfield, Roger (16 September 2008). "Large Hadron Collider: Thirteen ways to change the world". The Daily Telegraph. London. Arhivirano s originala, 24 September 2009. Pristupljeno 10 October 2008.
- ↑ "Facts and figures about the LHC". CERN. Pristupljeno 17 April 2023.
- ↑ "Time for lead collisions in the LHC". CERN (jezik: engleski). 2023-10-07. Pristupljeno 2023-10-10.[mrtav link]
- ↑ "Missing Higgs". CERN. 2008. Arhivirano s originala, 18. 2. 2013. Pristupljeno 10 October 2008.
- ↑ "Towards a superforce". CERN. 2008. Arhivirano s originala, 18. 2. 2013. Pristupljeno 10 October 2008.
- ↑ "Welcome to the Worldwide LHC Computing Grid". Worldwide LHC Computing Grid. CERN. Pristupljeno 13 May 2017.
- ↑ "grille de production : les petits pc du lhc". Cite-sciences.fr. Arhivirano s originala, 2. 11. 2013. Pristupljeno 22 May 2011.
- ↑ "About". Worldwide LHC Computing Grid. CERN. Pristupljeno 13 May 2017.
- ↑ "Welcome to the Worldwide LHC Computing Grid". Worldwide LHC Computing Grid. CERN. Pristupljeno 13 May 2017.
