Vitomir Lukić
Vitomir Lukić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 24. septembar 1929. Herceg Novi, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 30. maj 1991 (61 godina) Sarajevo, SFRJ |
Vitomir Lukić (Zelenika, 24. septembar 1929. - Sarajevo, 30. maj 1991.) je bio hrvatski[1] i bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, književni i likovni kritičar.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Osnovnu školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952. Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon studija 1959. godine radio kao profesor u srednjim školama u Konjicu i Sarajevu.
1965. godine štampana je Lukićeva prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje za koji je svakog tjedna slao putopisne reportaže iz Indije.
Prvi roman "Album" štampan je 1968. Ovaj roman preveo je Todor Čalovski na makedonski jezik, a štampala Kultura iz Skoplja 1981. U anketi lista BH Dani objavljenoj septembra 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana dvadesetog vijeka.
Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, gdje je kao urednik u obrazovnom programu. Inicijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika (S.Bašić, V.Lukić, V.Koroman, M.Marjanović, N.Martić, V.Pavlović, M.Pešorda) potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku", 21.januara 1971.[2]
Bio potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ) i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini života.
Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena. U štampariji u Mostaru uništena su godine 1992., za vrijeme srpskoga i JNA granatiranja grada, Lukićeva sabrana djela u deset tomova, koja je priredio za objavljivanje književnik i urednik Mile Pešorda za izdavačku kuću "Veselin Masleša" u Sarajevu ("Oslobođenje", 9.oktobra 1991., 12.str.).
Djela
[uredi | uredi izvor]- "Soba za prolaznike" (pripovijetke, 1965., drugo izdanje 1997.)
- "Album" (roman, 1968.)
- "Praznik stvari" (pjesme, 1969.)
- "Zaustavljeni kalendar" (pripovijetke i druge proze, 1970.)
- "Životinje, ljudi" (pripovijetke i druge proze, 1973.),
- "Sanovnik nasmijane duše" (proza, 1976., drugo izdanje 1997.)
- "Seansa" (pripovijetke, 1981.)
- "Noćni ekspres" (izbor, 1984./85.)
- "Hodnici svijetlog praha" (roman, 1989.)
- "Soba za prolaznike", II. izdanje(predgovor: Mile Pešorda),Zagreb (1997.).
- "Odlazak starog rezbara" (pripovijetke i druge proze, 2005.)
Književna zaostavština u rukopisima
[uredi | uredi izvor]- "Djetinjstvo u Donjem Vakufu" (roman)
- "Samsara - točak vremena (putopisi iz Indije)
- "Eseji"
- "Književne kritike i prikazi"
- "Eseji iz likovne umjetnosti"
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- Nagrada izdavača "Svjetlost" za roman Album 1968.
- Nagrada izdavača "Veselin Masleša" za knjigu pripovjedaka Seansa (1982.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ enciklopedija.hr (25. 11. 2022). "Lukić, Vitomir". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 11. 2022.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 9. 2013. Pristupljeno 10. 9. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
