Zemljotres u Valparaísu 1906.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zemljotres u Valparaísu 1906.
Šteta u Valparaísu nakon zemljotresa
Zemljotres u Valparaísu 1906. nalazi se u Čile
Zemljotres u Valparaísu 1906.
Datum16. august 1906.
Vrijeme nastanka19:55
Jačina8,2 Mw[1]
Dubina25 km
Lokacija epicentraValparaíso
Pogođene državeČile
CunamiDa
Žrtve3.882-oje poginulih[1]
Više od 20.000 povrijeđenih

Zemljotres u Valparaísu 1906. dogodio se 16. augusta u 19:55 po lokalnom vremenu. Njegov epicentar bio je u Tihom okeanu uz obalu istoimene regije, a magnituda mu je procijenjena na 8,2 Mw.[2]

Uništena je većina Valparaísa, a zemljotres se osjetio od Tacne u Peruu do Puerto Montta. Izvještaji navode da je trajao četiri minute, a nastao je i cunami. Izviješteno je da su poginule 3.882 osobe.

Historijat seizmičke aktivnosti u ovoj regiji uključuje veće zemljotrese 1647, 1730. i 1822.[3]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Čile leži iznad konvergentne granice ploča, u području gdje se Naskanska ploča podvlači ispod Južnoameričke. U regiji oko Valparaísa tempo podvlačenja iznosi približno 70 mm godišnje.[4] Kako ove dvije ploče konvergiraju, to pomjera Naskansku ploču uz masivne pokrete zvane megazemljotresi. Događaj iz 1906. bio je jedan od mnogih velikih zemljotresa u Čileu duž granice ovih ploča.

Navodeći konjunkciju Neptuna s Mjesecom,[5] kapetan Arturo Middleton, šef Meteorološkog ureda Armije Čilea, predvidio je zemljotres u pismu objavljenom u valparaiskim novinama El Mercurio 6. augusta.[6] Bio je žestoko kritiziran sljedećih dana i opisan kao "neznalica i mračnjak".[6]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dana 16. augusta 1906, u 19:55 po lokalnom vremenu,[7] dok je većina Čileanaca večerala, začuo se zvuk ispod zemlje i, prije nego što je prestao, dogodilo se prvo podrhtavanje, koje je trajalo približno četiri minute.[1] Drugo podrhtavanje dogodilo se u 20:06 i, iako je trajalo samo dvije minute, bilo je mnogo žešće.[8] Bilo je i brojnih naknadnih podrhtavanja: najmanje 56 njih dogodilo se u prva 24 sata nakon onog prvog.[7]

Magnituda zemljotresa procijenjena je na 8,4 ML, 8,2 Mw[9] ili 8,2–8,3 Ms. Oslobođena energija ponovo je procijenjena, sa seizmičkim momentom 2,8 × 1028, ekvivalentno magnitudi 8,26 Mw. Dužina pucanja procijenjena je na 200 km, s fokalnom dubinom otprilike 40 km.[10] Fokalni mehanizam procijenjen je pomoću zapisa savremenih seizmografa iz pet stanica, koji su objavljeni uskoro nakon zemljotresa. Podaci sugeriraju da se zemljotres vjerovatno dogodio duž linije subdukcije. Modeliranje cunamija pomoću parametara iz ovih izvora pokazuje da je prije ovaj zemljotres bio uzrok transpacifičkih cunamija zabilježenih istog dana na Havajima i u Japanu nego gotovo istovremeni zemljotres na Aleutskim ostrvima.[10]

Polusatni razmak između ta dva zemljotresa smatra se slučajnim, bez uzročne veze između njih.[10]

Šteta[uredi | uredi izvor]

El Mercurio od 17. augusta 1906, s izvještajem o zemljotresu prethodnog dana

Zemljotres je načinio štetu širom Centralnog Čilea, od Illapela do Talke.[1] Bilo je nekoliko razornih požara u El Almendralu (od Trga pobjede do Cerro Baróna), Mercado Cardonalu, Teatru pobjede, Intendenciji, Pomorskoj upravi na Trgu Sotomayor i Fiskalnom doku u luci.[11]

Zemljotres se osjetio i u glavnom gradu Santiagu. El Mercurio je u izdanju za 17. august izvijestio da je "zemljotres od početka bio žestok i izazvao neopisivu paniku kod sve četiri hiljade stanovnika Santiaga i užas bez presedana posljednjih godina. Dvospratnice ili trospratnice, čak i one čvršće, kao što je Nacionalni Kongres, ljuljale su se kao čamac u moru. Podrhtavanja su bila toliko jaka da su mnogi mislili da će se zemlja otvoriti u dubokim i dugim pojasevima."[12]

Prema navodima Univerzitetu Čilea, poginule su 3.882 osobe,[1] a povrijeđeno ih je više od 20.000.[11]

Dana 19. augusta admiral Luis Gómez Carreño imenovan je šefom luke. Boraveći u šatoru na Trgu pobjede, naredio je distribuciju vode i hrane, uklanjanje mrtvih tijela i uništavanje zgrada od kojih je postojala prijetnja da će se same srušiti.[13] Također je naredio strijeljanje najmanje 15 osoba koje su počinile zločine (uglavnom pljačku) tokom meteža neposredno nakon zemljotresa.[13]

Pomoć[uredi | uredi izvor]

Uprkos stanju u kojem je grad bio, vlasti su se brzo organizirale u grupe za pomoć. Vatrogasci iz drugih čileanskih gradova, uključujući Santiago, Concepción i Talcahuano, došli su u Valparaíso kako bi pomogli lokalnim vatrogascima.[14] Ljekar José Grossi uložio je dosta truda u borbi protiv bolesti koje su uslijedile nakon zemljotresa.[8][15]

Dana 25. augusta predsjednik Germán Riesco i njegov novoizabrani nasljednik Pedro Montt stigli su u Valparaíso. Putovali su vozom, pješke ili na konjima kako bi uvidjeli razmjere katastrofe.[12]

Nekoliko sedmica nakon zemljotresa formiran je odbor za rekonstrukciju, za što je upotrijebljen novac dobijen od drugih država.[13]

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Iste godine osnovana je Seizmološka služba Čilea. Njen prvi direktor bio je Francuz Robert de Montessus de Ballore.[16]

Efekti ovog historijskog seizmičkog događaja u zoni pucanja kod Valparaísa proučavani su i mjereni u kontekstu daljnjih seizmičkih aktivnosti u široj regiji.[17]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e "Earthquakes with 1,000 or More Deaths since 1900". USGS. Arhivirano s originala, 14. 1. 2013. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "8.2 Valparaíso, Chile, 1906,". Pristupljeno 5. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ I. Korrat; R. Madariaga. "Rupture of the Valparaíso (Chile) Gap from 1971–1985". Earthquake Source Mechanics. str. 251.
  4. ^ "Magnitude 8.8 – OFFSHORE MAULE, CHILE". USGS. 8. 10. 2010. Arhivirano s originala, 1. 11. 2010. Pristupljeno 15. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Materialismo sísmico (y 2)". Revista Sábado. El Mercurio. 5. 6. 2010. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (potrebna pretplata) (es)
  6. ^ a b "Materialismo sísmico". Revista Sábado. El Mercurio. 29. 5. 2010. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (potrebna pretplata) (es)
  7. ^ a b "La catástrofe del 16 de agosto de 1906 en Chile" (PDF). Memoria Chilena. Arhivirano (PDF) s originala, 16. 3. 2012. Pristupljeno 27. 2. 2013. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  8. ^ a b "Terremoto Valparaíso". Memoria Chilena. Arhivirano s originala, 20. 6. 2012. Pristupljeno 16. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  9. ^ "SISMOS IMPORTANTES Y/O DESTRUCTIVOS (1570 – Mayo 2005)". Seizmološka služba Univerziteta Čilea. Arhivirano s originala, 31. 12. 2006. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  10. ^ a b c E. A. Okal (2005). "A re-evaluation of the great Aleutian and Chilean earthquakes of 1906 August 17". Geophysical Journal International. 161 (2): 268–282. Bibcode:2005GeoJI.161..268O. doi:10.1111/j.1365-246X.2005.02582.x.
  11. ^ a b "Valparaíso: las tragedias que marcaron su identidad". Ciudad de Valparaíso. Arhivirano s originala, 7. 7. 2011. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  12. ^ a b "El terremoto del Centenario". Diario el Día. 11. 10. 2010. (es)
  13. ^ a b c "Gómez Carreño, el "sheriff" que controló Valparaíso en el sismo de 1906". La Tercera. Arhivirano s originala, 23. 7. 2011. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  14. ^ Galvarino Ponce. "La jornada del hambre". Arhivirano s originala, 7. 7. 2011. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  15. ^ "La noche en que Valparaíso se desplomó". El Mercurio. 30. 7. 2006. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (potrebna pretplata) (es)
  16. ^ "Fernand de Montessus de Ballore Primer Director del Servicio Sismológico, 1908–1923". Seizmološka služba Čilea. 2006. Arhivirano s originala, 28. 2. 2013. Pristupljeno 11. 10. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) (es)
  17. ^ Korrat, (1986). pp. 247–258. na Google Books

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]