Zenon Kitijski

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Poprsje Zenona Kitijskog

Zenon iz Kitijuma je bio helenistički filozof iz Kitijuma. Bio je osnivač stoičke filozofske škole, koju je predavao u Atini od oko 300. godine p.n.e. Zasnovan na moralnim idejama kinika, stoicizam je stavljao veliki naglasak na dobrotu i duševni mir koji se dobijaju životom vrlina u skladu s prirodom. Pokazao se vrlo popularnim i procvjetao je kao jedna od glavnih filozofskih škola od helenističkog perioda do rimskog doba, te je uživao u renesansi kao neostoicizam i u sadašnjoj eri kao moderni stoicizam.

Život[uredi | uredi izvor]

Kao bogati mladi feničanski trgovac sa Kipra, prevozio je preko Mediterana tovar purpurne boje. Brod je uletio u strašnu oluju gdje su Zenon i njegova žena za dlaku izbjegli smrt i talasi su ih odnijeli do grčke luke Pirej.[1] Sa obale je posmatrao kako njegov tovar tone i vraća se u okean. Prema jednom predanju, Zenon je u brodolomu izgubio sve. Kada se dokopao obližnje Atine, nastavio je da živi kao prosjak: imigrant u stranom gradu bez novca. Tražeći način da nastavi život najbolje moguće, prešao je milje do proročišta u Delfima, gdje mu je navodno bog Apolon preko proročice objavio da bi trebalo da "preuzme boju mrtvog čovjeka, a ne mrtve školjke." Ostao je prilično zbunjen ovim savjetom.[1] Izgubljen, Zenon se, po povratku u Atinu, srušio u gužvi pred tezgom prodavca knjiga te se ispostavilo se da je tu otkrio ciklus anegdota o Sokratu koji je napisao Ksenofont, jedan od najboljih Sokratovih učenika. Ono što je pročitao mu je promijenilo život.[1]

Navodno, grčka aristokratija je bila ubijeđena da je vrlina povezana sa plemenitim porijeklom. Sokrat se, međutim, suprotstavio tom mišljenju stavom da su klasične vrline kao što su pravednost, hrabrost i umjerenost samo vidovi moralne mudrosti, koju bi mogao da stekne bilo ko. Podučio je Ksenofonta da ljudi treba da dolaze do mudrosti i samodiscipline vježbom. Ksenofont je prenio brojne Sokratove razgovore o filozofiji. Vjerovatno je to bio trenutak u kom je Zenon shvatio šta znači poruka iz proročišta: trebalo je da "preuzme boju mrtvog čovjeka" tako što će usvojiti učenja mudraca iz prethodnih generacija, kao što su filozofske doktrine koje je čitao u Ksenofontovim Memorabilijama o Sokratu.[2]

Zenon je ispustio knjigu, uspravio se na noge i upitao prodavca knjiga:,,Gdje danas mogu sresti čovjeka sličnog njemu?" U tom trenutku je tu prolazio čuveni filozof kiničke škole, Krates iz Tebe, i prodavac knjiga odgovorio Zenonu: „Slijedi ovog čovjeka." Zenon je zatim postao Kratesov sljedbenik, usavršavajući se u kiničkoj filozofiji koju je utemeljio Diogen iz Sinope.[2]

Filozofija[uredi | uredi izvor]

Slijedeći ideje Stare akademije, Zenon je podijelio filozofiju na tri dijela: logiku (široki predmet koji uključuje retoriku, gramatiku i teorije percepcije i mišljenja); fizika (ne samo nauka, već i priroda univerzuma); i etiku, čiji je krajnji cilj bio postizanje eudemonije kroz ispravan način života "u skladu s Prirodom". Budući da su Zenonove ideje kasnije proširili Hrizip i drugi stoici, može biti teško precizno odrediti šta je on mislio.

Djela[uredi | uredi izvor]

Nijedan od Zenonovih originalnih spisa nije preživio osim kao fragmentarni citati koje su sačuvali kasniji pisci. Najpoznatije od njegovih djela bila je njegova Republika, napisana u svjesnoj imitaciji ili u suprotnosti s Platonovom Republikom. Iako nije sačuvano, o njemu se zna više od bilo kojeg drugog njegovog djela. Ona je ocrtala Zenonovu viziju idealnog stoičkog društva.

Naslovi mnogih Zenonovih spisa su, međutim, poznati i glase:

Etički spisi[uredi | uredi izvor]

  • Πολιτεία – Republika
  • Περὶ τοῦ κατὰ φύσιν βίου – O životu u skladu sa prirodom
  • Περὶ ὁρμῆς ἢ Περὶ ἀνθρώπου φύσεως – O impulsu, ili o prirodi ljudi
  • Περὶ παθῶν – O strastima
  • Περὶ τοῦ καθήκοντος – O dužnosti
  • Περὶ νόμου – O pravu
  • Περὶ τῆς Ἑλληνικῆς παιδείας – O grčkom obrazovanju

Fizički spisi[uredi | uredi izvor]

  • Περὶ ὄψεως – O vidu
  • Περὶ τοῦ ὅλου – O svemiru
  • Περὶ σημείων – O znakovima
  • Πυθαγορικά – Pitagorejske doktrine

Logički zapisi[uredi | uredi izvor]

  • Καθολικά – Općenite stvari
  • Περὶ λέξεων
  • Προβλημάτων Ὁμηρικῶν εʹ – Homerski problemi
  • Περὶ ποιητικῆς ἀκροάσεως – O poetskim čitanjima

Ostali radovi[uredi | uredi izvor]

  • Τέχνη
  • Λύσεις – Rješenja
  • Ἔλεγχοι βʹ
  • Ἄπομνημονεύματα Κράτητος ἠθικά
  • Περὶ οὐσίας – O biću
  • Περὶ φύσεως – O prirodi
  • Περὶ λόγου – O Logosu
  • Εἰς Ἡσιόδου θεογονίαν
  • Διατριβαί – Diskursi
  • Χρεῖαι

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Robertson, Donald (2021). Kako razmišljati kao rimski imperator. Belgrade: Kontrast. str. 31.
  2. ^ a b Robertson, Donald (2021). Kako razmišljati kao rimski imperator. Belgrade: Kontrast. str. 32.