Henrik IV, kralj Engleske

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Henrik IV
King Henry IV from NPG (2).jpg
Kralj Engleske; gospodar Irske
Vladavina 30. septembar 1399 - 20. mart 1413
Prethodnik Rikard II
Nasljednik Henrik V
Krunidba 13. oktobar 1399
Djeca Henrik V
Tomaš od Clarencea
Ivan od Bedforda
Hunfred od Gloucestera
Blanka Engleska
Filipa Engleska
Dinastija Lancaster
Otac Ivan od Gaunta
Majka Blanka Lankasterska
Rođenje 3. april 1367
Smrt 20. mart 1413

Henrik IV (3. april 1367 - 20. mart 1413) je bio kralj Engleske. Poznat je i pod imenom Henry Bolingbroke, budući da je rođen u dvorcu Bolingbroke.

Sin je Ivana od Gaunta, vojvode od Lancastera, i Blanke Lankasterske, a unuk Edvarda III. Tokom djetinjstva odrastao je zajedno sa svojim prethodnikom, Rikardom II, ali su se tokom života razišli pošto je Henrik bio oštri Rikardov oponent.

Rikard II ga je zajedno sa ocem protjerao, te mu 1399. godine, nakon očeve smrti, uskratio pravo nasljedstva. Henrik je zato uz pomoć francuskog kralja pokrenuo vojni napad na Englesku, nadmudrio Rikarda II, uhvatio ga i prisilio na abdikaciju, poslije koje je zatvoren i umro. Henrik je okrunjen 13. oktobra 1399. godine kao Henrik IV i bio je začetnik engleske kraljevske dinastije Lancaster.

Početak Henrikove vladavine obilježen je pobunama Owaina Glyndwra, koji se sam proglasio princom od Velsa i nasljednikom krune, te moćnog Henryja Percyja, grofa od Northumberlanda. Naime, Henry Percy bio je na čelu moćne veleposjedničke obitelji, koja je na sjeveru Engleske raspolagala velikom moći.

Percyji su u početku poduprli Henrikovo preuzimanje prijestolja, ali su se, bijesni zbog toga što je odbio ispuniti njihove zahtjeve, 1403. godine pobunili i sklopili savez sa Glyndwrom. Henrik je odlučno odgovorio porazivši i ubivši u bici kod Shrewsburyja nasljednika porodice Percy, samog Henryja Percyja, prisilivši njegova oca, grofa od Northumberlanda, da raspusti svoju vojsku. Isti je 1405. godine organizirao novu pobunu s Glyndwrom, nadbiskupom Yorka Scropeom i Edmundom Mortimerom, grofom od Marcha, koji je polagao uvjerljivo nasljedno pravo na krunu, s obzirom da je bio potomak trećeg sina Edvarda III, dok je Henrik bio potomak četvrtog sina. Henrik je uspio suzbiti i ovu pobunu kao što je 1408. suzbio i treću pobunu grofa od Northumberlanda. Tada je isti grof poražen i ubijen na Bramham Mooru.

Henrik je također tokom svoje vladavine bio suočen i sa slabljenjem engleskog položaja u Irskoj, francuskim napadima na engleske posjede u Akvitaniji, te sukobom sa Škotskom, budući da je od 1406. godine Henrik držao škotskog kralja Jakova I kao zatvorenika.

Henrik je imao teških zdravstvenih problema u vidu kožne bolesti i, pretpostavlja se, epileptičnih napada, što je 1413. godine dovelo do njegove smrti. Naslijedio ga je sin iz prvog braka, Henrik V.