Henrik IV, kralj Engleske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Henrik IV
Kralj Engleske; gospodar Irske
Vladavina30. septembar 1399 - 20. mart 1413
PrethodnikRikard II
NasljednikHenrik V
Krunidba13. oktobar 1399
DjecaHenrik V
Tomaš od Clarencea
Ivan od Bedforda
Hunfred od Gloucestera
Blanka Engleska
Filipa Engleska
DinastijaLancaster
OtacIvan II, vojvoda Akvitanije
MajkaBlanka Lankasterska
Rođenje3. april 1367.
Smrt20. mart 1413.

Henrik IV (3. april 1367 - 20. mart 1413) bio je kralj Engleske. Poznat je i pod imenom Henry Bolingbroke, budući da je rođen u dvorcu Bolingbroke.

Sin je Ivana od Gaunta, vojvode od Lancastera, i Blanke Lankasterske, a unuk Edvarda III. Tokom djetinjstva odrastao je zajedno sa svojim prethodnikom, Rikardom II, ali su se tokom života razišli pošto je Henrik bio oštri Rikardov oponent.

Rikard II ga je zajedno sa ocem protjerao, te mu 1399. godine, nakon očeve smrti, uskratio pravo nasljedstva. Henrik je zato uz pomoć francuskog kralja pokrenuo vojni napad na Englesku, nadmudrio Rikarda II, uhvatio ga i prisilio na abdikaciju, poslije koje je zatvoren i umro. Henrik je okrunjen 13. oktobra 1399. godine kao Henrik IV i bio je začetnik engleske kraljevske dinastije Lancaster.

Početak Henrikove vladavine obilježen je pobunama Owaina Glyndwra, koji se sam proglasio princom od Velsa i nasljednikom krune, te moćnog Henryja Percyja, grofa od Northumberlanda. Naime, Henry Percy bio je na čelu moćne veleposjedničke porodice, koja je na sjeveru Engleske raspolagala velikom moći.

Percyji su u početku podržali Henrikovo preuzimanje prijestolja, ali su se, bijesni zbog toga što je odbio ispuniti njihove zahtjeve, 1403. godine pobunili i sklopili savez sa Glyndwrom. Henrik je odlučno odgovorio porazivši i ubivši u bici kod Shrewsburyja nasljednika porodice Percy, samog Henryja Percyja, prisilivši njegovog oca, grofa od Northumberlanda, da raspusti svoju vojsku. Isti je 1405. godine organizirao novu pobunu s Glyndwrom, nadbiskupom Yorka Scropeom i Edmundom Mortimerom, grofom od Marcha, koji je polagao uvjerljivo nasljedno pravo na krunu, s obzirom na to da je bio potomak trećeg sina Edvarda III, dok je Henrik bio potomak četvrtog sina. Henrik je uspio suzbiti i ovu pobunu kao što je 1408. suzbio i treću pobunu grofa od Northumberlanda. Tada je isti grof poražen i ubijen na Bramham Mooru.

Henrik je također tokom svoje vladavine bio suočen i sa slabljenjem engleskog položaja u Irskoj, francuskim napadima na engleske posjede u Akvitaniji, te sukobom sa Škotskom, budući da je od 1406. godine Henrik držao škotskog kralja Jakova I kao zatvorenika.

Henrik je imao teških zdravstvenih problema u vidu kožne bolesti i, pretpostavlja se,[ko?] epileptičnih napada ili lepre,[nedostaje referenca] što je 1413. godine dovelo do njegove smrti. Naslijedio ga je sin iz prvog braka, Henrik V.