Ivan Focht

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Focht
Rođenje (1927-06-07) 7. juni 1927.
Sarajevo, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Smrt3. oktobar 1992(1992-10-03) (65 godina)
Zagreb, Republika Hrvatska
NacionalnostHrvat
ZanimanjeFilozof

Ivan Focht (19271992), filozof, član ANU BiH.

U rodnom Sarajevu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Učesnik je NOB-a 1941-1945. Završio je studije filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1951. Na istom fakultetu odbranio je doktorsku disertaciju pod nazivom: Hegelovo učenje o odumiranju umjetnosti 1956.

Od 1951. radi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Izabran je 1956. za docenta, 1962. za vanrednog a 1968. za redovnog profesora. Na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu predavao je estetiku i logiku. Predavao je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu (19571965). Penzionisan je 1974. Poslije se preselio u Zagreb i tamo živio do smrti 1992. Bavio se gljivarstvom i naučnom fantastikom.

Objavio je brojne radove, rasprave, eseje i studije iz oblasti estetike. Bavio se i prevođenjem. Uređivao je časopise Odjek i Izraz. Bio je član ANU BiH. Ivan Focht je jevrejskog porijekla.

Posebna izdanja[uredi | uredi izvor]

  • Istina i biće umjetnosti, Sarajevo 1959.
  • Mogućnost, nužnost, slučajnost, stvarnost (Hegelovo učenje o odumiranju umjetnosti), Sarajevo 1961.
  • Moderna umjetnost kao ontološki problem, Beograd 1965.
  • Temelji suvremene ontologije umjetnosti, Sarajevo 1966.
  • Uvod u estetiku, Sarajevo 1972.
  • Tajna umjetnosti, Zagreb 1976.
  • Savremena estetika muzike, Beograd 1980.
  • Gljive Jugoslavije, Beograd 1979.
  • Ključ za gljive, Naprijed, Zagreb 1986.
  • Naši vrganji, Zagreb 1987.

Prevedene knjige[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]