Ženka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Simbol Rimske boginje Venere često predstavlja oznaku ženskog spola.

Ženka ili ženski spol (simbol: ) jest organizam ili dio organizma koji proizvodi nepokretne jajne ćelije. Većina sisarskih ženki, uključujući i čovjeka, imaju dva hromosoma X.

Jaja su definirana kao veći gameti u heterogamnom sistemu razmnožavanja, dok su manje, obično pokretljive spolne ćelije, spermatozoide, proizvode mužjaci. Pojedinačno, ženske se ne mogu reproducirati putem spolnog razmnožavanja, bez pristupa polnih ćelija mužjaka (izuzetak je partenogeneza). Neki organizmi se mogu reproducirati i spolno i bespolno.[1][2][3]

Ne postoji niti jedan jednostavan zajednički genetički mehanizam u osnovi spola različitih vrsta. Izgleda da je spolnost razvijala putem više evolucijskih linija u procesima konvergentne evolucije.

Osobenosti gameta[uredi | uredi izvor]

Osobenosti spolnog razmnožavanja uključuju slijedeće morfološke i fiziološke tipove gameta.

  • Izogamnevrste sa dva ili više tipova sparivanje gameta identičnog oblika i ponašanja, ali različitih na molekulskoj razini.
  • Anizogamne vrste sa, morfološki i fiziološki, nejednakim gametima, muškog i ženskog tipa.
  • Oogamne vrste, uključujuči i čovjeka koje imaju mnogo veće ženske gamete od muških, sa više vitelusa, a koji su nepokretni. Oogamija je ustvari oblik anizogamije. Postoje argumenti da su fizički mehanizmi usmjeravali dvogametnost u spolnom razmnožavanju.[4]

Osim definiranja razlika u vrsti gameta koje proizvode, razlike između mužjakai ženke u jednoj evolucijskoj lozi ne može uvijek predviđati razlike u drugoj. Koncept se ne ograničava samo na životinje. Jajne ćelije se proizvode i jednoćelijski hitrid i i alge kremenjašice diatomeje, vodene plijesni i kopnene biljke, između ostalih. U kopnenih biljaka, žensksrt i muškiost se ne ispoljava u jajima i spermikoje proizvode takvi organizmi, nego i u dtrukturama saprofita, iz kojeg se razvijaju muške i ženske biljke.

Etimologija i korištenje[uredi | uredi izvor]

Riječ ženka dolazi od latinskog femela, što je deminutivni oblik za femina, a znači žena. To se etimološki ne odnosi na riječ muški, ali je krajem 14. stoljeća sročena kao paralelna za englesku riječ male (= mužjak)[5] Za oznaku spola, po prvi puta ga je upotrebio Carolus Linnaeus, 1751.

Za grafički prikaz ženskog spola uzima se simbol Rimske božice Venere, a to je i alhemijski simbol za bakar. Istu oznaku ima i zvijezda Venera.

Određivanje spola[uredi | uredi izvor]

Spol određenog organizma može odrediti niz faktora. To mogu biti genetičke ili okolinski ili se može prirodno promijeniti u toku života organizma. Iako većina vrsta sa muškoim i ženskim spolom imaju jedinke koji su (alternativo) muške ili ženske, hermafroditne životinje, kao što su crvi, imaju i muške i ženske reproduktivne organe.

Genetička determinacija[uredi | uredi izvor]

Većina sisara, uključujući i ljude, ima genetički određene spolove putem XY modela, gdje su muškarci heterogametska XY, za razliku od ženskih homogametske XX kombinacije spolnih hromosoma. Također je moguće u različitim vrstama, uključujući i ljudska bića, da se pojavi i XXY ili neki drugi interseksualni / hermafroditni oblik (oko 2% populacije). U procesu reprodukcije, mužjaci tvore X ili Y spermatozoide, dok ženke proozvode samo X jajne ćelije. Pajanjem Y spermatozoida i X jajne ćelije nastaju mužjaci, dok X sperma oplodnjom X nastaju ženke.

U dijelu Y hromosoma koji je odgovoran za muškost, spolno je određujuća regija SRY. SRY aktivira Sox9, koji čini petlju sa FGF9 i PGD2 u gonadama, omogućavajući ovim genima dovoljno visoku produkciju za razvoj muškog spola.

  • X0 mehanizam određivanja spola, kod nekih insekata, naprimjer, također podrazumijeva pokavu geterogametnih xx ženki i heterogametnih X0 mužjaka.
  • U ZW modelu određivanja spola, mužjaci imaju kombinaciju ZZ (za razliku od ženskih ZW) spolnih hromosoma. Javlja se kod ptica i nekih insekata (uglavnom leptira) i drugih organizama.

Kod predstavnika reda opnokrilci (Hymenoptera), kao što su mravi i pćele, spol je često određen cijelom haplodiploidnom hromosomskom garniturom, gdje je većina mužjaka haploidna, a ženke i neki sterilni mužjaci su diploidni.

Okolinska determinacija[uredi | uredi izvor]

Kod nekih vrsta gmizavaca, uključujući i aligatore, spol određuje temperatura na kojoj se inkubiraju jaja. Druge vrste, kao što su neki puževi, postoji promjena spola: odrasli počinju kao mužjaci, koji zatim postaju ženke. Kod tropskih klovn riba, dominantna jedinka u grupi postaje ženka, dok su ostali mužjaci. U nekim zglavkarima, spol određuju infekcije. Bakterije roda Wolbachia mijenjajunjihovu seksualnosti; neke vrste se sastoje isključivo od ZZ jedinki.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003): Biologija za 2. razred opće gimnazije: 39-41. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-581-0.
  3. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  4. ^ Dusenbery D. B. (2009): 'Living at micro scale. Harvard University Press, Cambridge, Mass., ISBN 978-0-674-03116-6.
  5. ^ http://www.etymonline.com/index.php?term=female Online Etymology Dictionary – Female.