Idi na sadržaj

Alanin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alanin
Općenito
Hemijski spojAlanin
Druga imena2-Aminopropanska kiselina
Molekularna formulaC=3H=7N=1O=2
CAS registarski broj206-126-4
Kratki opisBijeli prah
Osobine1
Molarna masa60,07 g/mol
Agregatno stanječvrsto
Gustoća1.424 g/cm3
Tačka topljenja258 °C (sublimira)
RastvorljivostRastvorljiv
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
Strukturna formula L-alanina
Prostorna struktura L-alanina
Dva izomera alanina: D-alanin i L-alanin

Alanin (al[dehid] + -anin), 2-aminopropionska kiselina – skraćenice Ala i A – je neesencijalna aminokiselina sa. Njekovu ugradnju u proteinski lanac kodiraju tripleti GCU i GCC.[1][2][3]

Alanin se javlja u vidu dva enantiomera:

  • α-alanin – hemijska formula: CH3CH(NH2)COOH jedna je od najčeščih aminokiselina koja gradi molkekule proteina. Uključen je u metabolizam šećera i organskih kiselina, a jedan je od glavnih sastojaka svilenog vlakna. U slobodnom obliku se javlja u krvnoj plazmi;
  • β-alanin – NH2CH2CH2COOH – se javlja kod bakterija u ćelijskom zidu i nekim peptidnim antibioticima. Nije proteogen, ali ulazi u sastav koenzima A i prirodnih peptida. U nevezanom obliku se nalazi u mozgu.

Biosinteza

[uredi | uredi izvor]

U procesu biosinteze obično nastaje redukcijskom aminacijom piruvata. Transaminacija je reverzibilna reakcija pa se alanin vrlo lahko stvara od piruvata; zato sudjeluje u metaboličkim putevima glikolize, glukoneogeneze i ciklusa limunske kiseline.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Doolittle R. F. (1989): Redundancies in protein sequences, in Fasman, G. D., Prediction of Protein Structures and the Principles of Protein Conformation, New York: Plenum, pp. 599–623, ISBN 0-306-43131-9.
  2. ^ http://drugsynthesis.blogspot.co.uk/2011/11/laboratory-synthesis-of-l-alanine.html.
  3. ^ Nelson, David L.; Cox, Michael M. (2005), Principles of Biochemistry (4th ed.), New York: W. H. Freeman, pp. 684–85,ISBN 0-7167-4339-6.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]