Araucariaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Araucariaceae
Vremenski raspon:
TrijasSadašnjost
Araucaria araucana
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Spermatophyta
Razred Gymnospermae
Potklasa Pinidae
Red Araucariales
Porodica Araucariaceae (familia nº 8)

Araucariaceae je veoma drevna porodica četinarslih stablašica. Najveću raznolikost postigla tokom perioda jura i kreda, kada je bila rasprostranjena gotovo u cijelom svijetu.

Većina Araucariaceae na Sjevernoj hemisferi nestala je u događaju izumiranje kreda-paleogen, a sada su uglavnom ograničeni na Južnu hemisferu, osim nekoliko vrsta roda Agathis u Jugoistočnoj Aziji.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tāne Mahuta ("gospodar šume"), masivno drvo Agathis australis sa Novog Zelanda

Pripadnici Araucariaceae su obično vrlo visoka zimzelena stabla,[2] dostižući visinu od oko 60 m ili više.[3] Mogu dostići i vrlo velike promjere stabala; novozelandsko stablo Agathis australis, zvano Tāne Mahuta („gospodar šume") je visoko 45,2, sa prečnikom u visini grudi od 491 cm. Ukupna zapremina drveta izračunata je na 516,7 m3,[4] što ga čini trećim četinarom po veličini, nakon Sequoia i Sequoiadendron "(oba iz potporodice Cupressaceae, Sequoioideae).[2]

Stabla su stubasta i imaju relativno velike smolne rupice na kori.[5] Gtananje je obično vodoravno i slojevito, sA redovnim vrtlozima od tri do sedam grana ili se izmjenjuju u široko odvojenim parovima.[6] Listovi mogu biti mali, igličasti i zakrivljeni ili veliki, široki jajoliki i spljošteni.[7] Spiralno su raspoređeni, postojani i obično imaju paralelno veniranje.[2]

Kao i ostali četinari, formiraju šišarke. Svako stablo ima i muške i ženske (jednodomne biljke) ili mogu imati samo muške ili ženske šišarke (dvodomne biljke).[8]

Muške šišarke su u prosjeku među najvećim kod četinara. Cilindrične su i viseće, pomalo nalikuju resama. Rastu pojedinačno na vrhovima grana ili u pazuku lista. Sadrže brojne sporofile raspoređene u vrtlozima ili spiralama. Svaka ima četiri do 20 izduženih polenovih vrećica pričvršćenih na donjoj površini na jednom kraju. Polenovo zrno je okruglo i nema krila ili zračne vrećice.[2][6][7]

Ženske su također veoma krupne. Kuglastog su ili ovoidnog oblika i stoje uspravno na debelim, kratkim izdancima na vrhovima grana. Brojni brakteje i ljuske međusobno su spojene ili su razdvojene za polovinu njihove dužine.[2][6][7] Ljuske gotovo uvijek sadrže samo po jednu sjemenku na gornjoj površini, za razliku od dvije kod pravih borova (porodica Pinaceae).[9] Vrlo su velike, među najvećim semenkama među četinjarima. Rasprostriru su vjetrom, obično koristeći konstrukcije nalik krilima. Zrele ženske šišarke odvajaju se i padaju na tlo. Zbog svoje veličine mogu prouzrokovati ozbiljne ozljede ako nekoga udare. Konusi Araucaria bidwillii, naprimjer, teže 10 do 15 kg, tj. veličine i težine velikog ananasa. Mogu se spustiti s visine od 23 m .[9]

Klasifikacija i rodovi[uredi | uredi izvor]

Araucariaceae su podijeljene u redove razreda Pinales, Pinopsida u diviziji Pinophyta. Divizija uključuje sve žive četinare. Odnedavno, međutim, neke Araucariaceae tretiraju kao zaseban red, Araucariales.[2] Araucariaceae imaju tri sadašnja roda i oko 41 vrstu.[5]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Ispod je filogenija pinofita, zasnovana na kladističkoj analizi molekulskih podataka. Prikazuje položaj Araucariaceae unutar divizije, derivirano prema radovima Farjon i C. J. Quinn & R. A.[10]

Pinaceae

Araucariaceae

Podocarpaceae

Sciadopityaceae

Cupressaceae

Cephalotaxaceae

Taxaceae

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Poinar, George; Archibald, Bruce; Brown, Alex (1999). "New amber deposit provides evidence of Early Paleogene extinctions, paleoclimates, and past distributions". The Canadian Entomologist. 131 (2): 171–177. doi:10.4039/ent131171-2.
  2. ^ a b c d e f "Araucariaceae". The Gymnosperm Database. Pristupljeno 19. 11. 2011.
  3. ^ "Araucariaceae: life history and ecology". University of California Museum of Paleontology. Pristupljeno 19. 11. 2011.
  4. ^ "Agathis australis". The Gymnosperm Database. Pristupljeno 19. 11. 2011.
  5. ^ a b Fu Liguo; Li Nan; Robert R. Mill (1999). "Araucariaceae" (PDF). Flora of China. 4: 9–10. Arhivirano s originala (PDF), 24. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2011.
  6. ^ a b c James E. Eckenwalder (2009). Conifers of the world: the complete reference. Timber Press. str. 70. ISBN 978-0-88192-974-4.
  7. ^ a b c Stuart Max Walters (1986). The European Garden Flora: Pteridophyta, Gymnospermae, Angiospermae. Cambridge University Press. str. 72. ISBN 978-0-521-24859-4.
  8. ^ Gerald Carr. "Araucariaceae". University of Hawaii. Pristupljeno 19. 11. 2011.
  9. ^ a b Wayne P. Armstrong. "The Araucaria Family: Araucariaceae". Wayne's Word, Paloma College. Pristupljeno 19. 11. 2011.
  10. ^ Derived from papers by A. Farjon and C. J. Quinn & R. A. Price in the Proceedings of the Fourth International Conifer Conference, Acta Horticulturae 2003; 615

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]