Araucariaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Araucariaceae
Vremenski raspon:
TrijasSadašnjost
Araucaria araucana
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaSpermatophyta
RazredGymnospermae
PotklasaPinidae
RedAraucariales
PorodicaAraucariaceae (familia nº 8)

Araucariaceae je veoma drevna porodica četinarslih stablašica. Najveću raznolikost postigla tokom perioda jura i kreda, kada je bila rasprostranjena gotovo u cijelom svijetu.

Većina Araucariaceae na Sjevernoj hemisferi nestala je u događaju izumiranje kreda-paleogen, a sada su uglavnom ograničeni na Južnu hemisferu, osim nekoliko vrsta roda Agathis u Jugoistočnoj Aziji.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tāne Mahuta ("gospodar šume"), masivno drvo Agathis australis sa Novog Zelanda

Pripadnici Araucariaceae su obično vrlo visoka zimzelena stabla,[2] dostižući visinu od oko 60 m ili više.[3] Mogu dostići i vrlo velike promjere stabala; novozelandsko stablo Agathis australis, zvano Tāne Mahuta („gospodar šume") je visoko 45,2, sa prečnikom u visini grudi od 491 cm. Ukupna zapremina drveta izračunata je na 516,7 m3,[4] što ga čini trećim četinarom po veličini, nakon Sequoia i Sequoiadendron "(oba iz potporodice Cupressaceae, Sequoioideae).[2]

Stabla su stubasta i imaju relativno velike smolne rupice na kori.[5] Gtananje je obično vodoravno i slojevito, sA redovnim vrtlozima od tri do sedam grana ili se izmjenjuju u široko odvojenim parovima.[6] Listovi mogu biti mali, igličasti i zakrivljeni ili veliki, široki jajoliki i spljošteni.[7] Spiralno su raspoređeni, postojani i obično imaju paralelno veniranje.[2]

Kao i ostali četinari, formiraju šišarke. Svako stablo ima i muške i ženske (jednodomne biljke) ili mogu imati samo muške ili ženske šišarke (dvodomne biljke).[8]

Muške šišarke su u prosjeku među najvećim kod četinara. Cilindrične su i viseće, pomalo nalikuju resama. Rastu pojedinačno na vrhovima grana ili u pazuku lista. Sadrže brojne sporofile raspoređene u vrtlozima ili spiralama. Svaka ima četiri do 20 izduženih polenovih vrećica pričvršćenih na donjoj površini na jednom kraju. Polenovo zrno je okruglo i nema krila ili zračne vrećice.[2][6][7]

Ženske su također veoma krupne. Kuglastog su ili ovoidnog oblika i stoje uspravno na debelim, kratkim izdancima na vrhovima grana. Brojni brakteje i ljuske međusobno su spojene ili su razdvojene za polovinu njihove dužine.[2][6][7] Ljuske gotovo uvijek sadrže samo po jednu sjemenku na gornjoj površini, za razliku od dvije kod pravih borova (porodica Pinaceae).[9] Vrlo su velike, među najvećim semenkama među četinjarima. Rasprostriru su vjetrom, obično koristeći konstrukcije nalik krilima. Zrele ženske šišarke odvajaju se i padaju na tlo. Zbog svoje veličine mogu prouzrokovati ozbiljne ozljede ako nekoga udare. Konusi Araucaria bidwillii, naprimjer, teže 10 do 15 kg, tj. veličine i težine velikog ananasa. Mogu se spustiti s visine od 23 m .[9]

Klasifikacija i rodovi[uredi | uredi izvor]

Araucariaceae su podijeljene u redove razreda Pinales, Pinopsida u diviziji Pinophyta. Divizija uključuje sve žive četinare. Odnedavno, međutim, neke Araucariaceae tretiraju kao zaseban red, Araucariales.[2] Araucariaceae imaju tri sadašnja roda i oko 41 vrstu.[5]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Ispod je filogenija pinofita, zasnovana na kladističkoj analizi molekulskih podataka. Prikazuje položaj Araucariaceae unutar divizije, derivirano prema radovima Farjon i C. J. Quinn & R. A.[10]

Pinaceae

Araucariaceae

Podocarpaceae

Sciadopityaceae

Cupressaceae

Cephalotaxaceae

Taxaceae

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Poinar, George; Archibald, Bruce; Brown, Alex (1999). "New amber deposit provides evidence of Early Paleogene extinctions, paleoclimates, and past distributions". The Canadian Entomologist. 131 (2): 171–177. doi:10.4039/ent131171-2.
  2. ^ a b c d e f "Araucariaceae". The Gymnosperm Database. Pristupljeno 19. 11. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Araucariaceae: life history and ecology". University of California Museum of Paleontology. Pristupljeno 19. 11. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "Agathis australis". The Gymnosperm Database. Pristupljeno 19. 11. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ a b Fu Liguo; Li Nan; Robert R. Mill (1999). "Araucariaceae" (PDF). Flora of China. 4: 9–10. Arhivirano s originala (PDF), 24. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ a b c James E. Eckenwalder (2009). Conifers of the world: the complete reference. Timber Press. str. 70. ISBN 978-0-88192-974-4.
  7. ^ a b c Stuart Max Walters (1986). The European Garden Flora: Pteridophyta, Gymnospermae, Angiospermae. Cambridge University Press. str. 72. ISBN 978-0-521-24859-4.
  8. ^ Gerald Carr. "Araucariaceae". University of Hawaii. Pristupljeno 19. 11. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ a b Wayne P. Armstrong. "The Araucaria Family: Araucariaceae". Wayne's Word, Paloma College. Pristupljeno 19. 11. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ Derived from papers by A. Farjon and C. J. Quinn & R. A. Price in the Proceedings of the Fourth International Conifer Conference, Acta Horticulturae 2003; 615

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]