Bartol Kašić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bartol Kašić
Example alt text
Bista Bartola Kašića u Gradu Pagu
Rođenje

15. august 1575.

Pag, Hrvatska
Smrt

28. decembar 1650.

Rim, Italija

Bartol Kašić (Bartul Kašić, Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio, ponekad potpisivan i s Bogdančić i/ili s dodatkom Pažanin; Pag, 15. august 1575. - Rim, 28. decembar 1650.) bio je jezuitski sveštenik i gramatičar tokom Protivreformacije, koji je napisao prvu gramatiku hrvatskog jezika i preveo Bibliju i Rimski ritual na hrvatski jezik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ostao je rano bez oca, pa je o njemu brinuo ujak Luka Deodati Bogdančić, paški sveštenik, kod kojeg je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od 1590. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod Ancone) koji su vodili isusovci. Poslali su ga 1593. na dalje školovanje u Rim, gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu. Još kao rimski student počeo je poučavati hrvatski u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je oko 1599. sastavio hrvatsko-italijanski rječnik čiji rukopis se od 18. vijeka. čuva u Dubrovniku. Neki proučavaoci Kašićevog djela misle da je to jedan od triju rječnika koje da je on sastavio, uz onaj koji se čuva u Perugiji i treći u Oxfordu. Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u Osmanlijskom carstvu i nastojali poučavati u lokalnom jeziku, za to im je u hrvatskom slučaju nedostajao odgovarajući priručnik. Taj nedostatak otklonjen je kad su 1604. godine u Rimu na latinskom objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskog/hrvatskog jezika dvije knjige), koja predstavlja prvu gramatiku hrvatskog jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela ("knjige") dati su osnovni podaci o hrvatskom (ilirskom) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako je to poslije većinom bilo s isusovačkim rječnicima i gramatikama hrvatskog jezika.

Kašić je za sveštenika zaređen 1606. Nakon toga bio je ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. Od 1609. do 1612. boravio je u Dubrovniku i 1612/13. prerušen u trgovca bio je u misionarskom pohodu u Bosni, Srbiji i istočnoj Slavoniji (Valpovo, Osijek, Vukovar) o čemu je izvijestio papu. Od 1614. do 1618. bio je hrvatski ispovjednik u Loretu. Drugi misionarski pohod obavio je 1618/19. Potkraj života oba pohoda je opisao u svojoj nedovršenoj "Autobiografiji". Od 1620. do 1633. ponovno je bio u Dubrovniku. Nakon toga se vratio u Rim u kojem ostaje do kraja života.

Djelo[uredi | uredi izvor]

Od 1613. objavio je niz djela vjersko-poučnog sadržaja i namjene (o životu sv. Ignacija, sv. Franje Ksaverskog, Isusovom i Marijinom), hagiografski zbornik Perivoj od djevstva (1625. i 1628), dva katekizma i drugo. Krajem 1627. završio je duhovnu tragediju Sveta Venefrida s podnaslovom "triomfo od čistoće" koja je ostala u rukopisu i objavljena 1938. Kašić je 1622. na hrvatski jezik počeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovačku štokavštinu, a 1625. dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju. Godine 1633. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za štampanje, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki "našijenci" bili protiv prijevoda na narodnom jeziku. Konačno prijevod je zabranjen (non est expediens ut imprimatur). S obzirom na činjenicu da su prijevodi Svetog pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u usmjeravanju jezičke standardizacije, zabrana Kašićevog prijevoda Biblije nanijela je veliku štetu kasnijem razvoju hrvatskog književnog jezika. Po sačuvanim rukopisima i uz iscrpne stručne komentare taj prijevod je objavljen 2000. godine. Najizdavanije Kašićevo djelo je Ritual rimski koji je u raznim izdanjima do 19. vijeku bio u upotrebi u svim hrvatskim biskupijama i nadbiskupijama osim u zagrebačkoj, a otada i u njoj ostavši službenom liturgijskom knjigom sve do 1929. godine.

Ritual rimski[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je Ritual rimski odigrao onu ulogu u standardizaciji nacionalnog jezika kakvu prijevod Biblije, uprkos stilskoj raskoši i kulturnoj važnosti, vjerovatno i ne bi mogao igrati usljed činjenice da je Biblija bila odlučujujući faktor kod protestantskih naroda, ali ne i katoličkih, kako pokazuju slučajevi francuskih i poljskih prijevoda. U toj konstelaciji odnosa katolički obrednik je poput Rituala rimskog (koji ima preko 400 stranica) imao snažniji integrativni nacionalnojezički uticaj. Historijski je i veoma zanimljivo Kašićevo "bosanstvo", jer iako rodom čakavac sa Paga, odlučio se za "općeni jezik" (lingua communis) oblika štokavske ikavice (iako je Bibliju preveo na dubrovačku štokavsku ijekavicu), kojim je i govorio najveći dio hrvatskog naroda. Taj štokavski ikavski idiom Kašić zove "naški" ili "bosanski" (dok je za ijekavicu koristio naziv "dubrovački", a za čakavštinu "dalmatinski").

Premda nije pisao lijepu književnost i uprkos činjenici da mu glavno djelo (prijevod Biblije) nije objavljeno, pisac prve gramatike hrvatskog jezika pripada najpoznatijim Hrvatima književnicima u cijeloj hrvatskoj historiji.

Prijevod Svetog pisma[uredi | uredi izvor]

Ako se zamijeni Kašićev slovopis, tj. umjesto x napiše se ž, sc kao š, gn kao nj, gli kao lj, cz kao c, c kao č, chi kao ć, y kao j, pokazuje se da se radi o nešto arhaičnijem izrazu istog hrvatskog književnog jezika kakav je i danas u upotrebi. Primjer je dan iz "Pjesme nad pjesmama" (Canticum canticorum), u prijepisu Julija Derossija koji je preslovio tekst u modernu grafiju. Po nekim mišljenjima:

"Prelistavajući starozavjetne i novozavjetne Kašićeve tekstove u "Sveučilišnoj knjižari" i antikvarijatu Dominović, u kožnom uvezu sa zlatotiskom, u velikom formatu i na debelom papiru, teško oko 6 i po kilograma, jezik je gotovo isti kao u Zagrebačkoj Bibliji u redakciji Bonaventure Dude i Jure Kaštelana, malčice arhaičan."
(Slobodna Dalmacija, članak Petra Bašića)

Moderni prijevod (Zagrebačka Biblija 2000.), dostupan je na Web stranici http://www.hbk.hr/biblija/sz/pj.htm#pj16.

Najugledniji prijevod Biblije na engleski jezik, verzija kralja Jakova ili autorizirana verzija (King James version), koja je snažno uticala na oblik engleskog jezika, objavljena je 1611. godine, dakle, svega dvije decenije prije Kašićevog prijevoda. Ta riznica engleskog jezika ima 12.143 različite riječi (izvorno, Biblija broji 8.674 različitih hebrejskih, te 5.624 grčkih riječi). Kašićev prijevod (koji nije sačuvan u cijelosti, jer nedostaju dijelovi Starog zavjeta) broji oko 20.000 različitih riječi, što je više od engleske autorizirane verzije, kao i od izvornika. Sve to govori o jezičkoj invenciji i tvorbenoj bujnosti prijevoda.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]