Bravsko polje
Bravsko polje je kraško polje u sjeverozapadnoj Bosni i nalazi se na teritoriji općine Bosanski Petrovac i općine Petrovac.
Položaj
[uredi | uredi izvor]Bravsko polje smješteno je između planina Grmeča na sjeveru, Srnetice na jugu, i manjim dijelom Šiše na istoku. Uslovno se može podijeliti na istočni i zapadni dio. Zapadni dio pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok i među petrovačkim stanovništvom naziva se Smoljana. Istočni dio pruža se pravcem zapad-istok, i taj dio se naziva Bravsko. Dužina mu je do 30 km, širina 2–3 km.
Na obodu polja nalazi se devet seoskih naselja. Na zapadu su: Krnja Jela, Smoljana, Kapljuh i Janjila. Na istoku su: Jasenovac, Klenovac na sjevernom dijelu i Bravski Vaganac, Podsrnetica i Bunara na južnom. Na zapadu je granica prema Petrovačkom polju u dužini tri-četiri km. Čine je brda: Stražbenica, Matijevača, Šainovac, Velika i Mala Risovača, Kukerda, Krstasti Vrh i Banjački Vrh. Sjevernu stranu zatvaraju vrhovi Grmeča: Suvi Vrh, Misije, Kosijer, Omar, Dronjkuša, Ilijina greda, Tisovac, Gradić, Šatin Vrh, Pločevac Veliki, Pločevac Mali, Vrščić, Visoki. Granična linija na istoku spušta se na visinu polja i tu je bio prolaz nekadašnje pruge za dolinu Sanice i dalje za Prijedor, ali i svih puteva prema Ključu, od rimskog i osmanlijskog vremena do danas. Odatle dalje nastavlja istočni obod polja i penje se na vis Ljutoč. Iza njega počinje planina Šiša. Na jugoistoku granica prolazi nizinskom šumom koja nosi imena: Uvale i Lipar. Odatle se granica uzdiže na Srnetičke proplanke Vranjevac i Šareni Vrščić. Srnetica je granica na jugu.
Geomorfologija
[uredi | uredi izvor]Bravsko polje ima izgled kotlaste visoravni pa nije ni ravno ni svuda jednake visine. Kod nekadašnje željezničke stanice visina je 800 m. Na cesti kod škole 830 m, a u donjem polju najniža tačka je 606 m. Površinski oblici su različiti. Ispod grmečkih visova su blago nagnute plećine. Ispod nje je koritasta uvala, kao središnji niži dio polja. Još južnije su osrednje izbočine duguljastog smjera: Glavica, Metla (815m), Crnića Brdo (807m) i Podovi. Iza je uvala u kojoj je selo Bunara iza koje počinje Srnetica. Preko tih površina "posijane" su mnogobrojne vrtače, pa se ovakve površine zovu boginjavi krš.[1][2]
Hidrografija
[uredi | uredi izvor]Na ovom prostoru nema izdašnijeg izvora koji bi tokom cijele godine davao vodu. Jedini vodotok je Rijeka u selu Smoljani i vodotok u Janjilima. Klima je oštra planinska, sa čestim i hladnim vjetrovima. Snijega ima po šest mjeseci, a u nekim stjenovitim rupama led se zadržava tokom cijele godine.
Historija
[uredi | uredi izvor]Bravsko polje obiluje tragovima i ostacima iz prijašnjih vremena. Na prvom mjestu treba spomenuti staru rimsku cestu.[3] Nekoliko rimskih miljokazi i danas postoje. Bio je to dio puta od Salone u Dalmaciji koji je dolazio iz Petrovačkog polja, odlazio prema rudnicima u dolinu Sane i dalje za Sisak.[4] Istraženo je i nekoliko lokaliteta koji govore o prisustvu Rimljana na ovom prostoru (nekropola, rimski novac sa likom cara Konstantina).[5] Naziv naselja Smoljana govori da ga je za vrijeme doseljavanja Slavena naselio ogranak slavenskog naroda Smoljana. Taj se narod na Balkan doselio iz prostora današnje istočne Njemačke i pripada Polapskim Slavenima. Najveći dio Smoljana naselio se u Pirinskoj Makedoniji, a pojedini njihovi manji dijelovi sigurno su se naseljavali na usputnim stanicama, pa tako i u području Bravskog polja.[5]
Iznad polja, u Grmeču, na visini 1.400 m, nalaze se ostaci monumentalne gradine, čije porijeklo nije istraživano.
Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi prvi put ulaze u njen sastav.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kraška polja - Oblici reljefa
- ^ "Kraška polja - Geografija za sve". Arhivirano s originala, 28. 9. 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020.
- ^ "Petar Rađenović: BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO – Antropogeografska ispitivanja". Srpska kraljevska akademija u Beogradu 1925. i 1923. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974 -DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI
- ^ a b "Salmedin Mesihović, ANTIQVI HOMINES BOSNAE". Filozofski fakultet Sarajevo, 2011. Pristupljeno 9. 2. 2016.