Cijanid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Cijanid
Cyanide-ion-3D-vdW.png
Općenito
Hemijski spoj Cijanid
Druga imena 2
Molekularna formula CN
SMILES [C-]#N
InChI 1S/CN/c1-2/q-1
Osobine1
Rizičnost
NFPA 704
NFPA 704.svg
0
0
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Cijanidi su soli i ostali hemijski spojevi cijanovodične kiseline (HCN). U organskoj hemiji, cijanidi se opisuju općom formulom R-C≡N. Ime cijanid potiče od grčke riječi κυανός (kianos = plav), a odnosi se na spoj željezo(III)heksacijanoferat(II) (prusko plavo), koji je veoma postojan pigment karakteristične plave boje.[1][2][3][4]

Cijanid je, dakle, svaki hemijski spoj koji sadrži monovalentnu kombiniranu grupu CN. Ova grupa, poznata kao cijano grupa, sadrži ugljikov trostruko vezan sa dušikovim atomom.[5]

Nomenklatura[uredi | uredi izvor]

Jednostavni spojevi[uredi | uredi izvor]

Sve alkalne i zemnoalkalne soli cijanida su pretežno lahko rastvorljive u vodi, kao što je kalij-cijanid (cijankalij). Reakcija ove soli sa stomačnom kiselinom može se opisati jednačinom:

KCN + HCl → HCN + KCl

Cijankalij je važan sastojak galvanskih rastvora.

Kompleksni spojevi[uredi | uredi izvor]

Cijanidni anion je veoma reaktivan i stvara stabilne veze sa metalima, kao što je željezo. U mnogo slučajevima, reakcijom nastaje novi anion koji je sastavljn od jednog dijela metala i obično 4 ili 6 dijelova cijanida. U centru ovakvog spoja je metal, okružen cijano-grupama (naprimjer: [Fe(CN)6]4-). Ovakvi spojevi spadaju u red kompleksnih spojeva. Sa kationima, oni mogu stvarati soli (naprimjer: K4[Fe(CN)6], kalijheksacijanoferat(II)). U mnogim kompleksnim spojevima, cijanid je toliko jako vezan, da gubi svoju reaktivnost, kao naprimer cijanovodična kiselina, koja se neutralizira pažljivim dodavanjem razblažene vruće sumporne kiseline. Koncentrirana sumporna kiselina ne može postići ovaj učinak.

Otrovnost[uredi | uredi izvor]

Mnogi spojevi cijanida su veoma otrovni, ali mnoga i nisu. Pigment prusko plavo, sa približnom formulom Fe7(CN)18, upotrebljava se u štamparstvu i kao protivotrov nakon trovanja talijem i cezijem-137. Najopasniji cijanidi su cijanovodična kiselina (HCN) i njene soli, kao što su kalij-cijanid (KCN) i natrij-cijanid (NaCN).

Mehanizam trovanja cijanidom se zasniva na inhibiciji enzima citohrom c oksidaze u ćelijskom transportnom lancu elektrona (ćelijsko disanje). Mogući protivotrovi su: 4-dimetilaminofenol-hidrohlorid, natrij-tiosulfat, vitamin B12, amilnitrit.

Historijski gledano, cijanidi su često upotrebljavani i kao otrovi u mnogim slučajevima namjernog trovanja. Najpoznatija je primjena u masovnim nacističkim ubistvima tokom Holokausta. Iskorišten je i za ubistvo Rasputina i u samoubistvu Adolfa Hitlera i njegovih saradnika.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
  2. ^ Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.
  3. ^ Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
  4. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
  5. ^ IUPAC Gold Book cyanides

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]