Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.

Dookie

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Dookie
Omot Dookiea.jpg
Studijski album Green Daya
Objavljen1. februar 1994.
Snimljenaugust – oktobar 1993.
MjestoBerkeley, Kalifornija
StudioFantasy Studios
Žanr
Trajanje39:38
IzdavačReprise
Producent(i)
Hronologija albuma Green Daya
Kerplunk
(1991)
Dookie
(1994)
Insomniac
(1995)
Singlovi s albuma Dookie
  1. "Longview"
    Objavljen: 1. 2. 1994
  2. "Basket Case"
    Objavljen: august 1994.[1]
  3. "Welcome to Paradise"
    Objavljen: 4. 10. 1994
  4. "When I Come Around"
    Objavljen: 31. 1. 1995
  5. "She"
    Objavljen: 5. 5. 1995 (promo)

Dookie je treći studijski album američke rock grupe Green Day. Objavljen je 1. februara 1994. za izdavačku kuću Reprise Records. To je prvi album Green Daya koji je snimljen s producentom Robom Cavallom. Snimljen je u oktobru 1993. u Fantasy Studios u Berkeleyju (Kalifornija). Tekstove pjesama uglavnom je napisao Billie Joe Armstrong, a temelji se na njegovim ličnim iskustvima s temama poput dosade, tjeskobe, veza i seksualnosti. Singlovi s albuma su "Longview", "Welcome to Paradise", "Basket Case", "She" i "When I Come Around". "All by Myself" skrivena je pjesma koju izvodi Tré Cool. Dookie je 1995. osvojio nagradu Grammy za najbolji alternativni album. Postigao je i svjetski uspjeh, dostignuvši ​​drugo mjesto u Sjedinjenim Američkim Državama i prvih pet u nekoliko drugih zemalja; zaslužan je za dovođenje punk rocka do popularnosti i promicanje Green Daya u svjetskoj slavi. Kasnije mu je RIAA dodijelila dijamantni certifikat, a prodano je blizu 20 miliona primjeraka širom svijeta,[2] što ga čini najprodavanijim albumom grupe i jednim od najprodavanijih albuma na svijetu. Godine 2003. Rolling Stone smjestio je Dookie na 193. mjesto na njihovom spisku "500 najvećih albuma svih vremena". Godine 2020. Rolling Stone ponovno je rangirao album na 375. mjesto na ažuriranom spisku.[3]

Pozadina i snimanje[uredi | uredi izvor]

Nakon lokalnog uspjeha drugog studijskog albuma Kerplunk (1991), brojne su se izdavačke kuće zainteresirale za Green Day.[4] Predstavnici ovih izdavačkih kuća pokušali su namamiti grupu da potpiše za njih pozivom na objed kako bi razgovarali o dogovoru, a jedan je menadžer pozvao grupu i u Disneyland.[5] Grupa je odbijala ponude sve dok se nije sastala s producentom i predstavnikom Reprisea Robom Cavallom. Bili su impresionirani njegovim radom s kolegom iz kalifornijskog benda The Muffs, a kasnije su primijetili da je Cavallo "bio jedina osoba s kojom smo zaista mogli razgovarati i s njom se povezati".[5] Na kraju je grupa napustila svoju nezavisnu izdavačku kuću Lookout! Records u prijateljskim uvjetima i potpisala za Reprise. Potpisivanje za veliku izdavačku kuću navelo je mnoge originalne fanove grupe iz nezavisnog muzičkog kluba 924 Gilman Street da Green Day smatraju da idu "putem novca".[6][7] Klub je zabranio ulazak Green Dayu nakon potpisivanja. Osvrćući se na to razdoblje, glavni pjevač Billie Joe Armstrong rekao je za časopis Spin 1999. godine, "Nisam se mogao vratiti na punk scenu, bilo da smo bili najveći uspjeh na svijetu ili najveći neuspjeh [...] Jedino što sam mogao učiniti je sjesti na bicikl i ići naprijed."[8] Cavallo je izabran za glavnog producenta albuma, a Jerry Finn za miksera. Green Day je dao prvi demo-snimak Cavallu, i nakon što ga je poslušao tokom vožnje automobilom kući osjetio je kako je "naletio na nešto veliko". Armstrong je tvrdio da je grupa željela stvoriti suh zvuk, "sličan albumu Sex Pistolsa ili prvim albumima Black Sabbatha."[9] Bend je smatrao da izvorni miks nije zadovoljavajući. Cavallo se složio i remiksiran je u Fantasy Studios u Berkeleyju u Kaliforniji. Armstrong je kasnije rekao o njihovom studijskom iskustvu: "Sve je već bilo napisano, sve što smo morali učiniti je odigrati ga".

Pisanje i sastav albuma[uredi | uredi izvor]

Većinu sadržaja albuma napisao je Armstrong, osim "Emenius Sleepus" čiji je autor basist Mike Dirnt, te skrivene pjesme "All by Myself", koju je napisao bubnjar Tré Cool. Album je dotaknuo različita iskustva članova grupe i uključivao teme poput anksioznosti i napada panike, masturbacije, seksualne orijentacije, dosade, razvoda i bivših djevojaka.

Pjesme 1–7[uredi | uredi izvor]

Armstrong je napisao pjesmu "Having a Blast" dok je bio u Clevelandu u junu 1992. godine. Singl "Longview" imao je poznatu bas-liniju koju je basist Dirnt napisao dok je bio pod utjecajem LSD-a.[10] "Welcome to Paradise", drugi singl s albuma, izvorno je bio na drugom studijskom albumu grupe, Kerplunku.

Hit singl "Basket Case", koji se nalazio na mnogim ljestvicama singlova širom svijeta,[11] također je nadahnut Armstrongovim ličnim iskustvima. Pjesma se bavi Armstrongovim napadima anksioznosti i osjećajima "ludosti" prije nego što mu je dijagnosticiran panični poremećaj. Muzički video snimljen je u napuštenoj psihijatriji.

Pjesme 8–14[uredi | uredi izvor]

Radijski singl, "She", napisao je Armstrong o bivšoj djevojci koja mu je pokazala feminističku pjesmu s identičnim naslovom. Zauzvrat, Armstrong je napisao stihove pjesme i pokazao joj ih. Kasnije se preselila u Ekvador, što je Armstronga natjeralo da tu pjesmu stavi i na album. Ista bivša djevojka također je tema pjesama "Sassafras Roots" i "Chump". Posljednji singl, "When I Come Around", ponovno je inspiriran ženom, iako je ovaj put riječ o Armstrongovoj supruzi, tadašnjoj djevojci Adrienne. Nakon spora između para Armstrong je ostavio Adrienne da provede neko vrijeme sama. U videozapisu su prikazana tri člana grupe koji noću šetaju Berkeleyjem i San Franciskom, da bi na kraju završili na prvobitnom mjestu. Budući član Green Daya na turnejama, Jason White, snimio je videospot sa svojom tadašnjom djevojkom. Pjesma je bila u prvih top deset singlova grupe na šestom mjestu ljestvice Hot 100 Airplay i ostala je na prvom mjestu ljestvice Modern Rock Tracks sedam sedmica (dvije sedmice duže od pjesme "Basket Case"). Popela se i na drugo mjesto ljestvica Mainstream Rock Tracks i Mainstream Top 40. Pjesma "Coming Clean" govori o Armstrongovoj pomirljivosti sa njegovom biseksualnošću kada je imao 16 i 17 godina.[12] U intervjuu za časopis The Advocate izjavio je da, iako nikada nije imao vezu s muškarcem, njegova seksualnost je "nešto što se u meni pojavljuje kao borba".

Omot[uredi | uredi izvor]

Ime albuma poziva se na činjenicu da članovi grupe često pate od dijareje, koju su nazvali "tečnim dookiejem",[a] kao rezultat jedenja pokvarene hrane tokom turneje. U početku je grupa željela imenovati album Liquid Dookie; međutim, to se smatralo previše grubim, pa su se odlučili za ime Dookie.[13]

Omot albuma East Bay punkera Richieja Buchera izazvao je kontroverze jer je prikazivao bombe koje su bacane na ljude i zgrade. Armstrong je tada objasnio značenje omota:

Želio sam da omot izgleda zaista drugačije. Želio sam da predstavlja East Bay i odakle dolazimo jer u East Bayu ima dosta umjetnika koji su jednako važni kao i muzika. Pa smo razgovarali s Richiejem Bucherom. Napravio je 7-inčnu naslovnicu za ovu grupu pod nazivom Raooul koja mi se jako svidjela. Godinama svira i u grupama u East Bayu. Jedan tip s fotoaparatom se u zraku slika s bradom. Svakog vikenda slikao je grupe kod Gilmana. Odjeveni lik koji izgleda kao Mona Lisa jest žena na naslovnici prvog albuma Black Sabbatha. Tu je negdje i gitarist AC/DC-a Angus Young. Grafit s natpisom "Twisted Dog Sisters" odnosi se na te dvije djevojke s Berkelejya. Mislim da je tip koji govori "The fritter, fat boy" referenca na lokalnog policajca.[14]

Na zadnjoj naslovnici ranih štampi CD-a nalazila se plišana igračka Ernieja iz Ulice Sezam, koja je izbačena iz kasnijih štampi zbog straha od tužbe; međutim, na kanadskim i evropskim omotima još uvijek se nalazi. Neke glasine sugeriraju da je uklonjena jer je roditelje nagnala na pomisao da je Dookie album dječijih uspavanki ili da su tvorci Ulice Sezam tužili Green Day.

Objava[uredi | uredi izvor]

Dookie je objavljen 1. februara 1994. Album je prodat u samo 9.000 primjeraka u prvoj sedmici,[15] a komercijalni uspjeh postigao je tek na ljeto 1994. Dookie se našao na ljestvicama sedam država, zauzevši drugo mjesto na Billboard 200 u Sjedinjenim Američkim Državama, prvo i najviše mjesto na Novom Zelandu, a najniže mjesto u bilo kojoj državi u Ujedinjenom Kraljevstvu na broju 13. Godine 1995. album je dobio nagradu Grammy za najbolji alternativni album, a singlovi "Longview" i "Basket Case" također su nominirani za Grammy. Tokom 1990-ih album se nastavio dobro prodavati, da bi 1999. dobio dijamantski certifikat;[16] do 2013. prodano je preko 20 miliona primjeraka širom svijeta i ostaje najprodavaniji album grupe.[17]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Bill Lamb na About.com smatra ga albumom, koji s vremenom postaje sve bolji, nazivajući ga "jednim od vodećih albuma devedesetih".[18] Stephen Thomas Erlewine iz AllMusica opisao je Dookie kao "zvjezdani komad modernog punka kojeg su mnogi pokušavali oponašati, ali niko nije imao koristi". Godine 1994. Time je Dookieja proglasio trećim najboljim albumom godine i najboljim rock albumom 1994. godine.[19] Jon Pareles iz The New York Timesa, početkom 1995. godine, opisao je zvuk Dookieja kao: "Punk se pretvara u pop s brzim, smiješnim, dopadljivim, snažnim pjesmama; apatija rijetko zvuči tako strastveno."[20] Paul Evans iz Rolling Stonea opisao je Green Day kao "uvjerljiv, uglavnom zato što je pun hladnih protuvrijednosti: krivnja, samosažaljenje, arogantna mržnja prema sebi, humor, narcizam, zabava".[21] Bend u početku nije odgovorio na ove komentare, ali je kasnije tvrdio da "samo pokušavaju biti svoji" i da "to je naša grupa, možemo raditi što god želimo". Dirnt je tvrdio da je sljedeći album Insomniac, jedan od najtežih albuma grupe, puštanje bijesa na sve kritike kritičara i bivših fanova. Thomas Nassiff iz Fusea naveo ga je kao najvažniji pop punk album.[22] U maju 2014. godine, Loudwire je Dookieja smjestio na prvo mjesto spiska "deset najboljih hard rock albuma iz 1994.".[23] Guitar World svrstao je Dookieja na 13. mjesto njihovog spiska "Superunknown: 50 Iconic Albums That Defined 1994".[24]

Nastupi uživo[uredi | uredi izvor]

Odmah nakon objave Dookieja, grupa je krenula na međunarodnu turneju za koju su koristili bibliobus koji je pripadao ocu Tréa Coola kako bi putovali po Sjedinjenim Američkim Državama gdje je turneja i započela. Milioni ljudi vidjeli su nastup Green Daya na Woodstocku '94 na pay-per-view što je pomoglo grupi da privuče još fanova. Na ovom događaju održana je zloglasna[25] blatna "borba" između grupe i publike, koja se nastavila i nakon nastupa Green Daya.[26] Tokom borbe, zaštitnik je Dirnta oborio na zemlju misleći da je obožavalac, te mu tako ozljedio ruku i slomio dva zuba.[27]

Grupa je također nastupila na Lollapaloozi i Z100 Acoustic Christmasu na Madison Square Gardenu. Nakon turneje po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, grupa je odsvirala nekoliko koncerta u Evropi, prije nego što je započelo snimanje narednog albuma Insomniac. Tokom turneje Armstrong je bio prilično nostalgičan. Njegova supruga Adrienne Armstrong, s kojom se oženio nedugo nakon objavljivanja Dookieja, bila je trudna tokom većeg dijela turneje, a Armstrong je bio uznemiren zbog nemogućnosti da joj pomogne.

Dookie je 2013. godine u cijelosti predsravljen u nekim evropskim gradovima kao proslava predstojeće 20. godišnjice albuma. Dana 30. oktobra 2019. je Dookie za 25. godišnjicu također u cijelosti odsviran u Madridu.[28]

Spisak pjesama[uredi | uredi izvor]

Sve tekstove napisao je Billie Joe Armstrong, osim gdje je označeno; svu muziku izvodi Green Day.

Br. Naziv Trajanje
1. "Burnout"   2:07
2. "Having a Blast"   2:44
3. "Chump"   2:54
4. "Longview"   3:59
5. "Welcome to Paradise" (novi snimak) 3:44
6. "Pulling Teeth"   2:30
7. "Basket Case"   3:01
8. "She"   2:14
9. "Sassafras Roots"   2:37
10. "When I Come Around"   2:58
11. "Coming Clean"   1:34
12. "Emenius Sleepus" (Mike Dirnt) 1:43
13. "In the End"   1:46
14. "F.O.D." (pjesma završava na 2:50, a nakon toga slijedi skrivena pjesma "All by Myself" koju je napisao i izvodi bubnjar Tré Cool, koja počinje na 4:07) 5:46
Ukupno trajanje:
39:38

Sastav[uredi | uredi izvor]

Green Day

Tehnička produkcija[29][30]

  • Rob Cavallo, Green Day – producent, mikser
  • Jerry Finn – miksanje
  • Neill King – inženjer[31]
  • Casey McCrankin – inženjer
  • Richie Bucher – dizajn omota
  • Ken Schles – fotografija
  • Pat Hynes – dizajn brošura

Ljestvice[uredi | uredi izvor]

Ljestvice (1994–95) Najviša pozicija
Australija[32] 1
Austrija[33] 4
Kanada[34] 1
Njemačka 4
Finska[35] 5
Irska 38
Italija[36] 45
Novi Zeland[37] 1
Španija[38] 6
Švedska[39] 3
UK Albumi (OCC)[40] 13
SAD Billboard 200[41] 2

Godišnje ljestvice[uredi | uredi izvor]

Ljestvice (1995) Pozicija
Euro Top 100 Albuma (Music & Media)[42] 7
Njemačka[43] 6

Decenijske ljestvice[uredi | uredi izvor]

Ljestvice (1990–1999) Pozicija
SAD Billboard 200[44] 33

Singlovi[uredi | uredi izvor]

Godina Pjesma Najviše pozicije na ljestvicama
US Modern US Main UK KAN[45][46] ŠVE NZ FRA[47]
1994. "Longview" 1 13 30  –  –  –  –
1994. "Welcome to Paradise" 7  – 20  –  – 21  –
1994. "Basket Case" 1 9 7 12 3 21 35
1995. "When I Come Around" 1 2 27 3 28 4  –
1995. "She" 5 18  –  –  –  –  –

Certifikati[uredi | uredi izvor]

Regija Certifikat Certificiranih jednica / prodaja
Argentina (CAPIF)[48] Platina 60.000
Australija (ARIA)[49] 5× platina 350.000
Austrija (IFPI Austrija)[50] Platina 50.000
Belgija (BEA) Zlatni 25.000
Brazil (Pro-Música Brazil)[51] Zlatni 100.000
Kanada (Music Canada) Dijamantni 1.000.000
Danska (IFPI Danska)[52] 4× platina 80.000
Finska (Musiikkituottajat) Zlatni 35.205
Francuska (SNEP) Zlatni 100.000
Njemačka (BVMI) 3× zlatni 750.000
Irska (IRMA) 4× platina 60.000
Italija (FIMI)

prodaja od 2009.

Zlatni 25.000
Japan (RIAJ) Platina 200.000
Nizozemska (NVPI) Zlatni 50.000
Poljska (ZPAV) Zlatni 50.000
Španija (PROMUSICAE) Platina 100.000
Švedska (GLF) Zlatni 50.000
Švicarska (IFPI Švicarska) Zlatni 25.000
Ujedinjeno Kraljevstvo (BPI) 3× platina 900.000
Sjedinjene Države (RIAA)[53] Dijamantni 10.000.000
Sažetak
Evropa (IFPI) 2× platina 2.000.000

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Riječ "dookie" predstavlja ublaženi žargonski izraz za fekalije. Najbliži prijevod bio bi "kaka".

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Day: A Musical Biography. ABC-CLIO. 2010. str. 58. ISBN 978-0313365973.
  2. ^ "Album Sales". GreenDay.fm (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 1. 2021.
  3. ^ Stone, Rolling; Stone, Rolling (22. 9. 2020). "The 500 Greatest Albums of All Time". Rolling Stone (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 1. 2021.
  4. ^ Ultimate Albums: Green Day's "Dookie". VH1. 1994.
  5. ^ a b "Green Day". Behind the Music. VH1.
  6. ^ "Green Day". Billboard. Pristupljeno 27. 1. 2021.
  7. ^ "What Happened Next..." web.archive.org. 27. 9. 2006. Pristupljeno 27. 1. 2021.
  8. ^ Smith, RJ (august 1999). "Top 90 Albums of the 90's". SPIN.
  9. ^ "Billie Joe Armstrong Interview on VH1". VH1. Arhivirano s originala 9. 8. 2002. Pristupljeno 31. 1. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. ^ Mundy, Chris (26. 1. 1995). "Green Day: Best New Band". Rolling Stone. Pristupljeno 31. 1. 2020.
  11. ^ "UK album chart archives". everyhit.com. Arhivirano s originala, 17. 7. 2007. Pristupljeno 31. 1. 2020.
  12. ^ "Interview with The Advocate magazine". The Advocate. Arhivirano s originala, 9. 3. 2005. Pristupljeno 31. 1. 2021.
  13. ^ Spanos, Brittany; Spanos, Brittany (1. 2. 2019). "Green Day's 'Dookie': 10 Things You Didn't Know". Rolling Stone (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 11. 2021.
  14. ^ "Dookie". Ultimate Albums. VH1. br. 2.
  15. ^ Gaar, Gillian (28. 10. 2009). Green Day: Rebels With a Cause. ISBN 9780857120595.
  16. ^ "Diamond Certified Albums". RIAA. Arhivirano s originala, 25. 7. 2013. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  17. ^ "Green Day 'Dookie' Set: Billie Joe Armstrong & Rockers Perform 1994 Album In Entirety For London Show [WATCH] : Music News". Mstarz. 23. 8. 2013. Arhivirano s originala, 17. 10. 2015. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  18. ^ Lamb, Bill (17. 7. 2013). "Green Day – Dookie". Top40.about.com. Arhivirano s originala, 9. 9. 2013. Pristupljeno 12. 8. 2013.
  19. ^ "The Best Music of 1994". Time. 26. 12. 1994. Arhivirano s originala, 12. 10. 2007. Pristupljeno 21. 7. 2007.
  20. ^ Pareles, Jon (5. 1. 1995). "The Pop Life". New York Times. Pristupljeno 21. 7. 2007.
  21. ^ "Green Day". Rolling Stone. Arhivirano s originala, 17. 9. 2012. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  22. ^ "Green Day's 'Dookie' Turns 20: Musicians Revisit the Punk Classic – Features – Fuse". Fuse. Arhivirano s originala, 23. 2. 2015. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  23. ^ "10 Best Hard Rock Albums of 1994". Loudwire. 20. 5. 2014. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  24. ^ "Superunknown: 50 Iconic Albums That Defined 1994". GuitarWorld.com. 14. 7. 2014. Arhivirano s originala, 15. 7. 2014. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  25. ^ VH1's VH1 40 Freakiest Concert Moments: #40 Mudstock – 2006
  26. ^ "Wood Stock 1994 Mudfight description". Chiff. Arhivirano s originala, 3. 7. 2007. Pristupljeno 8. 2. 2021.
  27. ^ "When I Come Around Facts". Song Facts. Pristupljeno 8. 2. 2021.
  28. ^ "Green Day celebrate 25th anniversary of Dookie with full album performance in Madrid: Watch". Consequence of Sound (jezik: engleski). 31. 10. 2019. Pristupljeno 1. 3. 2021.
  29. ^ "Green Day – Dookie (Vinyl, LP, Album) at Discogs". Discogs. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  30. ^ "Release "Dookie" by Green Day – MusicBrainz". MusicBrainz. Arhivirano s originala, 17. 9. 2015. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  31. ^ "Green Day: 'Basket Case' –". Arhivirano s originala, 8. 11. 2018.
  32. ^ "Discography Green Day". australian-charts.com. Arhivirano s originala, 16. 9. 2009. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  33. ^ "Green Day - Dookie". austriancharts.at.
  34. ^ "Top Albums/CDs – Volume 60, No. 25, January 23, 1995". RPM. Arhivirano s originala, 20. 10. 2012. Pristupljeno 29. 11. 2010.
  35. ^ "Green Day - Dookie (Album)". finnishcharts.com.
  36. ^ "Green Day - Dookie (Album)". italiancharts.com.
  37. ^ "Green Day - Dookie". charts.nz.
  38. ^ "Hits of the World – Spain". Billboard. Nielsen Business Media, Inc. 13. 5. 1995. str. 60. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  39. ^ "Swedish album chart archives". hitparad.se. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  40. ^ "GREEN DAY – Artist – Official Charts". Official Charts Company.
  41. ^ "Green Day – Chart history – Billboard". Billboard. Prometheus Global Media. Arhivirano s originala, 22. 11. 2018. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  42. ^ "Year End Sales Charts – European Top 100 Albums 1995" (PDF). Music & Media. 23. 12. 1995. str. 14. Pristupljeno 29. 7. 2018.[mrtav link]
  43. ^ "Top 100 Album-Jahrescharts" (jezik: njemački). GfK Entertainment. Pristupljeno 13. 8. 2018.
  44. ^ Geoff Mayfield (15. 12. 1999). 1999 The Year in Music Totally '90s: Diary of a Decade – The listing of Top Pop Albums of the '90s & Hot 100 Singles of the '90s. Billboard. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  45. ^ "Top Singles – Volume 60, No. 17, November 14, 1994". RPM. Arhivirano s originala, 20. 10. 2012. Pristupljeno 26. 10. 2010.
  46. ^ "Top Singles – Volume 61, No. 3, February 20, 1995". RPM. Arhivirano s originala, 20. 10. 2012. Pristupljeno 26. 10. 2010.
  47. ^ "Green Day French single chart history". Pristupljeno 16. 7. 2007.
  48. ^ "Discos de oro y platino" (jezik: španski). Cámara Argentina de Productores de Fonogramas y Videogramas. Arhivirano s originala, 6. 7. 2011. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  49. ^ "ARIA Charts – Accreditations – 2011 Albums". 1. 8. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  50. ^ "Auszeichnungen Archiv". IFPI Austria - Verband der österreichischen Musikwirtschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 10. 4. 2021.
  51. ^ "CERTIFICADOS – Pro-Música Brasil". pro-musicabr.org.br. Pristupljeno 10. 4. 2021.
  52. ^ "Green Day "Dookie" | IFPI". ifpi.dk. Pristupljeno 10. 4. 2021.
  53. ^ "Gold & Platinum". RIAA (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 4. 2021.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]