Idi na sadržaj

Dunajská Streda

Koordinate: 47°59′40″N 17°37′10″E / 47.99444°N 17.61944°E / 47.99444; 17.61944
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dunajská Streda
Grad
Centar Dunajske Strede
Centar Dunajske Strede
Službeni grb Dunajská Streda
Grb
Dunajská Streda nalazi se u Trnavski kraj
Dunajská Streda
Dunajská Streda
Dunajská Streda nalazi se u Slovačka
Dunajská Streda
Dunajská Streda
Koordinate: 47°59′40″N 17°37′10″E / 47.99444°N 17.61944°E / 47.99444; 17.61944
Površina
 • Ukupno31,45[2] km2
Nadmorska visina115[3] m
Stanovništvo 
 • Ukupno23,009[1]
 • Gustoća732,14[4] /km2
Poštanski broj929 01[3]
Pozivni broj+421 31[3]
Veb-sajtdunstreda.sk

Dunajská Streda (mađarski: Dunaszerdahely; njemački: Niedermarkt) jest grad u južnoj Slovačkoj, u Trnavskom kraju. Kulturno je najvažniji grad u području Velikog žitnog ostrva. Ima 22.730 stanovnika, od čega Mađari čine 72%.[5]

Ime Syridahel prvi se put spominje 1256. Drugi rani pisani oblici imena bili su Zeredahely (1270) i Zredahel (1358). Szerdahely na mađarskom znači "tržnica na kojoj se prodaje srijedom" i ukazuje da je grad imao privilegiju održavati tržnicu srijedom (iako je kasnije to pomaknuto na petak). (Mađarska riječ szerda posuđenica je iz slavenskih jezika; riječ streda na slovačkom znači "srijeda", a srodne riječi postoje i u drugim slavenskim jezicima, a znače srednji (stred) dan u sedmici. Pridjev Duna- (Dunajská, tj. "Podunavska") dodan je u 19. stoljeću kako bi se razlikovao od drugih gradova sa sličnim imenima (u skladu s politikom Austro-Ugarske "jedan grad, jedno ime"). Njemački naziv Niedermarkt znači "Donja tržnica".

Historija

[uredi | uredi izvor]

Prema arheološkim dokazima, područje je bilo naseljeno tokom neolita, bronzanog doba, rimskog i velikomoravskog perioda. Ova regija bila je dio i rastuće Kneževine Ugarske od 10. stoljeća.

Tokom srednjeg i novog vijeka naselje je bilo malo trgovište smješteno u južnom dijelu Požunske županije. Služio je i kao trgovački i administrativni centar za susjedna sela. Nakon 1808, 1854. i 1960. spaja se s nekoliko manjih naselja.

Prvi detaljniji opis grada potječe iz povelje ugarskog kralja Karla I iz 1341, kada je kralj dao imanje Pókafölde županu Tamásu. Sredinom 15. stoljeća Szerdahely postaje oppidum, odnosno trgovište. Prvo regrutiranje stanovništva dogodilo se 1574. godine (26 kraljevskih kmetovskih porodica i tri plemićke). Sljedeće regrutiranje 1646. pokazuje da su većinu građana činile zanatlije. Grad je bio pod feudalnom jurisdikcijom porodice Pálffy između 1600. i 1848. Mnogi Jevreji došli su u 18. stoljeću. Godine 1880. grad je imao 4182 stanovnika, od kojih su po maternjem jeziku 3531 (84,43%) bili Mađari, a 416 (9,95%) Nijemci. Broj jevrejskog stanovništva bio je 1874 (44,81%). Godine 1910. bilo je 4679 (98,26%) govornika mađarskog (kao maternjeg jezika) od ukupno 4762 stanovnika. Godine 1930. grad je imao 5706 stanovnika, od toga 2944 (51,6%) Mađara, 2186 (38,31%) Jevreja (uglavnom govornika mađarskog) i 503 (8,82%) Slovaka. Prema popisu stanovništva iz 2021, u gradu živi 16.577 Mađara, 4386 Slovaka, 108 Čeha, 87 Roma, 31 Rus, 30 Vijetnamaca i 29 Ukrajinaca, što znači da Mađari čine više od 70% stanovništva i to je druga mađarska populacija po veličini među slovačkim općinama (na prvom je mjestu Komárno sa 17.696 Mađara).

Nakon Prvog svjetskog rata

[uredi | uredi izvor]

Godine 1919. grad je postao dio Čehoslovačke. Ponovo je ustupljen Mađarskoj Prvom bečkom arbitražom 1938, ali je vraćen Čehoslovačkoj 1945. nakon Drugog svjetskog rata. Dana 15. juna 1944. 2970 Jevreja iz Dunajske Strede i okoline poslano je u Auschwitz.

Dio mađarskog stanovništva grada protjeran je u Mađarsku 1947–1948. u skladu s politikom Čehoslovačke zasnovanoj na kolektivnoj krivici, a kasnije i čehoslovačko-mađarskom razmjenom stanovništva. Tim ljudima država je oduzela i čehoslovačko državljanstvo te sva njihova imanja i pokretnine.

Nakon Drugog svjetskog rata

[uredi | uredi izvor]

Tokom komunističke ere grad je prošao kroz brzu modernizaciju i industrijalizaciju, zbog čega je više od 85% njegovog historijskog centra srušeno i zamijenjeno socrealističkim betonskim zgradama tipičnim za to doba. Time je i izgubio svoj prethodni karakter. Devedesetih godina 20. stoljeća centar grada potpuno je obnovljen i revitaliziran prema nacrtima Imre Makovecza, mađarskog arhitekta iz "organske" škole. Danas je Dunajská Streda jedan od centara mađarske nacionalne zajednice u Slovačkoj i najbrže rastući grad na jugu zemlje.

Znamenitosti

[uredi | uredi izvor]
Sepia fotografija gradske željezničke stanice iz ranih 1930-ih s dvojezičnom tablom s nazivom mjesta

Na pečatu trgovišta iz 19. stoljeća prikazan je sv. Petar s natpisom "Sigillum Oppidi Szerdahely". Prema predaji, stari gradski grb prikazivao je ovaj lik u plavoj odjeći, u zelenom polju, na srebrnom štitu, ali je sporno je li to bio pravi grb ili samo simbol pečata. Godine 1910. grad je podnio zahtjev Državnoj općinskoj upisnoj komisiji za novi pečat bez slike (natpis: "Pozsony vármegye Dunaszerdahely község 1910"). Nakon toga lik sv. Petra konačno je izbačen iz općinskih simbola.

Savremeni simbol grada jest grb sljedećeg opisa: "razdvojeni štit s lijevim poljem pet puta podijeljenim plavom i zlatnom prugom i s desnim crvenim poljem sa zlatnim znakom srijede (Merkurov simbol)". Šest pruga s lijeve strane simbolizira šest sela čijim je spajanjem nastao moderni grad. Plava i zlatna boja odnose se na Dunav i velika žitna polja u regiji. Antički simbol za Merkura / srijedu odnosi se na stare tržnice srijedom, po kojima je grad dobio ime.

Demografija (popis iz 2021)

[uredi | uredi izvor]
Spomenik holokaustu u centru grada. Prije holokausta približno polovinu stanovništva grada činili su Jevreji. Spomenik je u obliku istrgnute ploče Zavjeta, a podignut je na mjestu gdje je bila glavna gradska sinagoga.

Prema popisu iz 2021, od 23.044 stanovnika bilo je 71,94% Mađara, 19,03% Slovaka, 0,38% Roma i 0,47% Čeha. Vjerski sastav bio je 56,11% rimokatolika, 23,39% bez vjerske pripadnosti, 6,39% kalvinista, 12,44% ostalih.[6]

Godine 1910. 50,2% stanovništva bili su rimokatolici, 43,6% Jevreji i 3,5% kalvinisti.

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

U gradu postoje srednje škole na slovačkom i mađarskom jeziku: Gimnazija "Ladislav Dúbrava", privatna gimnazija na mađarskom jeziku i gimnazija na mađarskom jeziku "Vámbéry Ármin".

Etničke tenzije

[uredi | uredi izvor]

U junu 1887. zapaljene su sinagoga i još 64 jevrejske zgrade u gradu. Iste godine opljačkana je jevrejska četvrt, a delinkventi su napadali Jevreje na ulici i u njihovim domovima. Napadi su prestali tek nakon što su vojne jedinice uzbunjene. Šteta je bila velika, a približno 80 jevrejskih porodica ostalo je bez krova nad glavom.

U maju 1944. jevrejski muškarci mlađi od 48 godina regrutirani su u radne odrede na različitim područjima. Tada je izdana i naredba za osnivanje geta u Dunajskoj Stredi. Tri ulice na istočnoj strani sinagoge bile su odvojene za jevrejsko stanovništvo. U roku 48 sati svi Jevreji u gradu morali su napustiti svoje kuće i preseliti se u geto koji su vodili oficiri mađarske vojske. Odmah po izlasku iz njihovih kuća pripadnici vojske i grada provalili su u njih i opljačkali zaostalu imovinu. Sredinom istog mjeseca u geto su poslani i Jevreji iz otprilike 70 gradova, uključujući Šamorín i Veľký Meder (jid. Magendorf). Dana 8. juna 1944. stigla je objava evakuacije iz geta. Prva faza bila je okupljanje svih Jevreja u zgradi i dvorištu sinagoge, a nekoliko dana kasnije počela je stvarna deportacija.

Nogometnu utakmicu 2008. između Dunajske Strede i Slovana iz Bratislave prekinula je slovačka interventna policija nakon samo 15 minuta, povrijedivši više od 60 ljudi, od kojih su mnogi izgubili svijest ili zadobili povrede, uključujući potres mozga i slomljenu čeljust.[7] Lokalna policija nasrnula je na mađarske državljane, koji su došli da bi bodrili domaću ekipu, ali i protestovali zbog paljenja zastave Mađarske na jednoj ranijoj utakmici.[7] Vihorile su se zastave s Árpádovim prugama, a domaća publika pjevala je himnu Mađarske prije početnog udarca.[7] U novinskim izvještajima s mjesta događaja navedeno je da policija nije djelovala protiv navijača Slovana koji su bacali dimne bombe, topovske udare i druge projektile na teren.[7] Na osnovu snimaka objavljenih na internetu koji prikazuju incident iz različitih uglova, navijači nisu učinili ništa što bi opravdalo takvu intervenciju policije.[7] Pet dana nakon utakmice slovačka policija predstavila je fotografiju kao dokaz na kojoj se vidi kako jedan od navijača podiže šaku kako bi zadao udarac, ali se na slici ne vide policajci.[7] U noći incidenta u Budimpešti su održane spontane demonstracije u ambasadi i konzulatu Slovačke.[7] Demonstranti su zapalili svijeće u čast žrtvama i zastavu Slovačke.[7]

Poznati ljudi

[uredi | uredi izvor]

Gradovi pobratimi

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Počet obyvateľov podľa pohlavia – obce (ročne)". statistics.sk (jezik: slovački). Statistički ured Slovačke Republike. 31. 3. 2022. Pristupljeno 31. 3. 2022.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  2. ^ "Hustota obyvateľstva – obce [om7014rr_ukaz: Rozloha (Štvorcový meter)]". statistics.sk (jezik: slovački). Statistički ured Slovačke Republike. 31. 3. 2022. Pristupljeno 31. 3. 2022.
  3. ^ a b c "Základná charakteristika". statistics.sk (jezik: slovački). Statistički ured Slovačke Republike. 17. 4. 2015. Pristupljeno 31. 3. 2022.
  4. ^ "Hustota obyvateľstva – obce". statistics.sk (jezik: slovački). Statistički ured Slovačke Republike. 31. 3. 2022. Pristupljeno 31. 3. 2022.
  5. ^ "Popis iz 2021". scitanie.sk (jezik: slovački). 1. 1. 2021. Pristupljeno 23. 1. 2022.
  6. ^ "2021 Census". scitanie.sk (jezik: slovački). 1. 1. 2021. Pristupljeno 23. 1. 2022.
  7. ^ a b c d e f g h Attila Leitner (10. 11. 2008). "Hungarians attacked". The Budapest Times. Pristupljeno 17. 5. 2009.[trajno mrtav link]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]