Ep o Gilgamešu

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gilgameš
Autor Nepoznat; 12. ploča 1872. na engleskom
Originalni naziv Gilgameš
Jezik Sumerski, akadianski i drugi
Žanr Herojski Ep
Vrsta djela Ep/Epska poema
Vrijeme i mjesto nastanka Između 2700. i 600. p. n. e. Mesopotamija (Irak)
Pripovjedač Neimenovan; objektivan
Gledište Treće lice; Prvo lice (Gilgameš i Utnapištim)
Vrijeme radnje 2700. p. n. e.
Mjesto radnje Mesopotamija
Glavni lik Gilgameš
Vrhunac Enkiduova smrt
Teme Neizbježnost smrti i druge

Ep o Gilgamešu je epska pjesma iz Babilonije i nesumnjivo najstarije poznato literarno djelo. Priča sadrži niz legendi i pjesama uključenih u duži akadski ep o heroju-kralju Gilgamešu od Uruka, vladara iz trećeg milenijuma p.n.e. Nekoliko verzija je sačuvano, a najpotpunije je očuvano jedanaest glinenih ploča u biblioteci asirskog kralja Asurbanipala iz 7. vijeka p.n.e..

Suštinski, priča govori o duhovnom sazrijevanje herojskog Gilgameša, moćnog, ali egocentričnog kralja koji tiraniše svoj ​​narod, pa čak zanemaruje i bogove. On je jednim dijelom božanstvo, a jednim dijelom čovjek. Kroz njegove avanture, Gilgameš isprva počinje upoznavati sebe kroz doživljavanje smrti svog jedinog prijatelja Enkidua. Tražeći tajnu vječnog života on putuje na putovanju prototipskog heroja, a u konačnici vraća se u Uruk mnogo mudriji čovjek nego kada je otišao pomirujući se sa njegovom smrtnosti.

Ovaj ep je izgleda bio poznat još u antičko doba i uticao je na druga važna djela iz književnosti, od Knjige o postanku do Odiseje. Jedna od priča iz ovog epa potpuno je ista kao i priča o Noinom potopu. [1]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Glinena ploča koja govori o potopu iz epa o Gilgamešu na akadskom jeziku

Književnost Babilona i Mesopotamije bila je vrlo bogata. Iz tog perioda su pronađeni mnogi epovi, legende, mitovi, himne bogovima, psalmi, bajke, basne, poslovice i pripovijetke.

Najsavršeniji među epovima je Ep o Gilgamešu. Za razliku od junaka iz grčke ili keltske mitologije, junak iz Epa o Gilgamešu je bio historijska ličnost. Gilgameš, sin Lugalbande bio je prema sumerskoj listi kraljeva, peti kralj grada Uruka, koji je udaljen oko 155 kilometara južno od današnjeg Bagdada. U mesopotamskoj mitologiji Gilgamešu se pripisuje polubožanska nadljudska snaga, (mitološki prethodnik grčkog junaka Herkulesa), koji je izgradio veliki zid oko grada Uruka da brani svoj ​​narod od vanjskog neprijatelja.

Vjeruje se da je historijska vladavina Gilgameša trebala da bude otprilike oko 2500 p.n.e., 400 godina prije najranije poznate pisane priče. Otkriće artefakata povezanih s dvojicom kraljeva po imenu u pričama, Agga i Enmebaragesija od Kiša, je pozajmilo vjerodostojnost o historijskom postojanju Gilgameša. Najranije sumerske verzije ovog epa se smatra da potiču već od 2.100 p.n.e.-2000 p.n.e., dok najstarije akadske verzije potiču od 2000-1500 p.n.e.. [1]

Ep je napisan na akadskom, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploča (pjevanja) pa je prema tome i najveći. Ploče imenuju svog autora kao "Sin-Leqi-Unninni", što znači: Bože mjeseca, prihvati moju molitvu.

Gilgameš je bio posve zaboravljen do viktorijanskog doba. Engleski putnik, Austen Henry Layard, 1839. godine je iskopao više od 25.000 glinenih ploča iz ruševina Ninive. Henry Rawlinson je počeo prevoditi te ploče, prvo u Bagdadu a onda u Britanskom muzeju. Kada je rawlinsonov učenik George Smith preveo jedanaestu ploču Epa o Gilgamešu, na engleski 1872. godine, izazvao je veliku senzaciju. Razlog tome je bio što je na toj ploči bio opisan potop i spašavanje jako slično onome što je opisano u Bibliji (Utnapištim je u Gilgamešu napravio brod, a u Bibliji Noa). Nekoliko godina poslije, i druge su ploče prevedene. Ipak, jedna petina epa nije završena, jer neki dijelovi ploča nisu pronađeni ili su oštećeni.

Zanimljivo je da ime Gilgameš, kako je utvrdeno, znači "otac-junak" ili "stari čovjek-junak". Enkidu, u poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgameša već njegov sluga. Značenje njegovog imena tumači se na razne načine, kao "gospodar brana i kanala", kao "gospodar rita i močvare", ili kao "stvorenje boga Ea (Enkija)".

Radnja po pločama[uredi | uredi izvor]

  • Prva ploča: Narator kroz opisivanje upoznaje čitaoca sa veličanstvenošću grada Uruka i predstavlja mu njegovog kralja Gilgameša. On je najveći kralj na Zemlji, dvije trećine božanstvo a jedna trećina čovjek, najjači čovjek koji je ikada postojao. Ipak, vladao je kao tiranin nad svojim ljudima u gradu Uruk, ne suosjećajući sa njihovim nevoljama, pa čak i upražnjavajući navodno pravo oduzimanja nevinosti nevjestama u prisustvu njihovih muževa.

Kada su se njegovi ljudi požalili bogovima da je prestrog, bogovi odlučuju da posavjetuju Gilgameša. Majka boginja Aruru/Ninhursag stvara dlakavog divljeg čovjeka Enkidua kao dostojnog protivnika. Enkidu živi u divljini među šumskim gazelama. On uništava lovačke zamke, od jednog lovca koji ga otkriva i traži od Gilgameša da ga pošalje u hram jednoj bludnici da ga ona pripitomi tako da ga divlje zvijeri onda počnu odbijati. Gilgameš ga šalje Šamhat, svetoj bludnici boginje Ištar, koja zavodi Enkidua u sedmicu dana dugu seksualnu inicijaciju, u kojoj Enkidu pokazuje izuzetnu muškost. Kao rezultat ovog susreta, životinje se sada boje i bježe od njegovog prisustva. Napušteni Enkidu traži utjehu od Šamhat koja mu nudi da ga vrati s njom u civilizaciju.

  • Druga ploča: Enkidu uči da jede ljudsku hranu, maže njegovo raščupano tijelo i oblači se u civilizovanu odjeću. On žudi da posjeti hram boginje Ištar i da izazove moćnog kralja Gilgameša. Enkidu postaje razjaren saznavši da ovaj navodno uzorni vladar namjerava spavati s mladoženjinom mladom prije vjenčanja. On ide sa Shamhat u Uruk gdje blokira Gilgamešu put do mladine prostorije. Nakon ogromne borbe u kojoj Gilgameš pobjeđuje, Gilgameš se pokazuje bez zlobe nakon čega on i Enkidu postaju najbliži prijatelji. Gilgameš predlaže avanturu u zabranjenu kedrovu šumu, gdje moraju ubiti moćnog Humbabu demona čuvara šume. Enkidu, znajući da je sam glavni bog Enlil dodijelio Humbabi ovaj posao gorko protestuje, ali se na kraju slaže iz ljubavi za svog novog prijatelja.
  • Treća ploča: Gilgameš i Enkidu se pripremaju za putovanje u kedrovu šumu. Oni dobiju blagoslov od gilgamešove majke, boginje Ninsun, kao i podršku boga sunca Šamaša, koji postaje njihov zaštitnik.
  • Četvrta ploča: Gilgameš i Enkidu putuju prema zapadu do Libana i kedrove šume. Gilgameš ima niz uznemirujućih proročkih snova, koje Enkidu naivno i pogrešno tumači kao dobra predskazanja.
  • Peta ploča: Ulazeći u šumu, Gilgameš i Enkidu nisu dorasli strašnom Humbabi, ali su uz pomoć svog zaštitnika Šamaša koji šalje osam moćnih vjetrova (zviždeći vjetar, probijajući vjetar, Blizzard, zli vjetar, demonski vjetar, zaleđeni vjetar, oluju, pješčanu oluju) protiv šumskog zaštitnika. Sada u gilgamešovoj milosti, Humbaba moli za svoj ​​život, obećavši da će dati kralju svu drvenu građu koju želi. Enkidu međutim savjetuje Gilgamešu da ne pokazuje milost. Oni svirepo ubijaju Humbabu, vadeći mu utrobu. Zatim su posjekli moćna kedrova stabla koje je Humbaba prije štitio i sa splavom se niz Eufrat vraćaju nazad u civilizaciju u grad Uruk.
  • Šesta ploča: Nakon povratka u Uruk, boginja Ištar predlaže brak Gilgamešu. Znajući nesretne sudbine njenih prethodnih ljubavnika, on odbacuje ovaj predlog. Odbačena Ištar zahtijeva da njen otac Anu pošalje "nebeskog bika" da ubije Gilgameša zbog njegove drskosti. Enkidu lovi bika i hvata ga za rep, a Gilgameš ga kao matador ubija. Ištar ga proklinje rekavši: "Teško Gilgamešu koji me je oklevetao i ubio nebeskog bika!" Enkidu koji je bio vjeran Gilgamešu, usuđuje se vrijeđati boginju. Ištar i njen sveštenice su u dubokoj žalosti zbog nebeskog bika, dok Gilgameš i ljudi Uruka slave muškog hrabrost heroja-kralja.
  • Sedma ploča: Glavni bogovi Anu, Enlil, i Šamaš okupljaju se i vijećaju da se odredi kazna za ubijanje nebeskog bika i Humbabe. Nakon rasprave o ovom pitanju, odlučuju da poštede Gilgameša, ali osuđuju Enkidua. Vjerni Enkidu postaje smrtno bolestan i proklinje svete bludnice Šamhata zbog njegovog dovođenja iz divljine. Na šamašov nagovor, on međutim pomiluje i blagoslovi nju, iako u gorkom i ironičnom smislu. Ležeći na samrti, on opisuje svoje prebivalište "kuću od praha" u podzemnom svijetu ožalošćenom Gilgamešu.
  • Osma ploča: Gilgameš pruža dugotrajan poetski govor o Enkiduu. Gilgameš oplakuje Enkidua 6 dana i 6 noći i tek sedmog dana ga sahranjuje. Duboko potresen, ranije neranjivi kralj žali zbog gubitka svog jedinog pravog prijatelja i po prvi put dolazi do shvatanja o svojoj vlastitoj smrtnosti.
  • Deveta ploča: Da bi izbjegle sudbinu Enkidua, Gilgameš preduzima opasno putovanje da posjeti legendarnog Utnapištima i njegovu suprugu, jedine ljude koji su preživjeli Veliku poplavu dobivši besmrtnost bogova. On putuje na najviši vrh svijeta planinu Mašu, gdje susreće strašna škorpionska bića koja čuvaju kapiju blokirajući završni dio njegovog putovanja. On ih ubjeđuje u sveobuhvatnost svoje svrhe, a oni mu omogućavaju da uđe. Gilgameš nastavlja da putuje naizgled beskrajnim stazama kroz veliku hladnoću i tamu.
  • Deseta ploča: Na dalekoj udaljenoj obali Gilgameš susreće Siduri koja je održavala jednu konobu i koja pokušava da ga odvrati od njegove potrage. On je međutim, previše ožalošćen gubitkom Enkidua i previše ispunjen strahom od svoje eventualne smrti da bi se dao odvratiti od svoje namjere. Gilgameš zatim prelazi "vode smrti" sa skeledžijom Uršanabijem dovršavajući putovanje i sastajući se na kraju sa besmrtnim Utnapištimom.
  • Jedanaesta ploča: Utnapištim govori Gilgamešu detaljno o velikoj poplavi i nerado mu daje priliku da bude besmrtan. On obavještava Gilgameša da ako može ostati budan sedam dana postat će besmrtan. Pokušavajuć da to ostvari Gilgameš neminovno zaspi. Utnapištim ga obavještava o posebnoj biljci koja raste samo na dnu mora. Iako mu baš ne dodjeljujući besmrtnost, to će ga opet vratiti u mladost. Vezivanjem kamenja na noge da bi zaronio duboko Gilgameš dohvaća biljku i nada se da će je vratiti u Uruk. On stavlja biljku na obalu jezera dok se kupa, ali je zmija ukrade. Gilgameš se vraća u Uruk očajan, ali prizor grada sa njegovim masivnim zidovima pokreću ga na pohvaljivanje ljepote samoga grada. Nakon neuspjeha u potrazi za besmrtnošću Gilgameš umire kao smrtnik.
  • Dvanaesta ploča: Iako se mislilo da je nekoliko priča u prvih jedanaest ploča prvobitno bile odvojene priče, na pločama one su dobro uvezane u jedinstvenu cjelinu. Priča na dvanaestoj ploči je jasno kasniji dodatak, u kojem je Enkidu još uvijek živ, ima ženu i sina. Počinje sa Gilgamešom koji šalje Enkidua na zadatak u podzemni svijet da preuzme predmete svete boginjama Ištar/Inanna, koja je Gilgameš izgubio. Priča se završava sa raspravom u kojoj Enkidu odgovara Gilgamešu na nekoliko pitanja koja se odnose na sudbinu onih ljudi u narednom životu. [1]

Jezik i stil[uredi | uredi izvor]

Jezik epa odlikuje se tonom koji je kasnije korišten u Bibliji, ali je zapravo tek kasnije prenesen u jevrejsku književnost. To se isto desilo i sa pričom o potopu, koja je objavljivanjem u ovom epu uzbudila cijeli naučni svijet. Epska ponavljanja u njemu vrlo su značajna. Često imaju svrhu da naoko primitivnim ponavljanjem jasnije predoče trajanje vremena u kome se neki jednolični događaji zbivaju (zabijanje 120 stubova u plićake smrti, putovanje Gilgameša kroz mračni klanac i dr.).

Cijeli ep mogli bismo podijeliti na dva dijela: čovjek prema spoljašnjem svijetu i čovjek prema unutrašnjem svijetu. U prvom dijelu epa (od 1. do 7. ploče) treba istaći prijateljstvo između slavljenog junaka Gilgameša i poludivljeg čovjeka polja i stepe Enkidua. Jedini predstavnici zla su čarobni nebeski bik i Humbaba, čuvar kedrove šume. Njih pobjeđuju oba prijatelja, što s etičke strane predstavlja simbol pobjede dobra nad zlom. Osim ove dvije borbe u epu nema krvavih ratovanja, svojstvenih mnogim epovima. U dobro izgrađenoj radnji ep dostiže svoj vrhunac opisom smrti prijatelja Enkidua (8. ploča). Preokret koji se tim putem dešava u duši Gilgameša, tuga za prijateljem i njegov iznenadni strah pred smrću iznesen je jednostavno, a ipak tako snažno i potresno da ove stranice pripadaju među najljepše u starijoj književnosti. One tako jasno dokazuju da su čovjeka od najstarijih dana pa sve do danas mučili isti problemi. Pitanje života, urođeni strah od smrti, težnja za besmrtnošću opisani su tako da mogu uzbuditi i današnjeg čitaoca. Ovom pločom ep mijenja karakter. On postaje human, približava se unutrašnjem čovjeku i dobija gotovo lirski, elegički karakter. Pravi vrhunac epa nalazimo u opisu potopa (11.ploča), koji je dat na veoma stvaran način. Svojom vrijednošću ona daje epu umjetnički biljeg, uz to svojom dramatičnošću oživljuje tok radnje. Ep završava pesimistički: čovjek je nemoćan da bilo šta sazna o stvarima koje ga neprestano muče, a to su pitanja o životu i smrti (12.ploča).

Likovi[uredi | uredi izvor]

Gilgameš - bio je najjači čovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu trećinu čovjek, a dvije trećine bog. Gilgameš pada u očaj kada njegov najbolji prijatelj, Enkidu, umre. Postaje očajan znajući da će i on umrijeti. Nakon toga ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za besmrtnošću.

Enkidu - bio je najbolji prijatelj Gilgameša, dvije trećine lav, jedna trećina božanstvo. Bogovi su ga stvorili kao divljeg čovjeka koga su odgojile životinje. Enkidu je fizički ravan Gilgamešu. Pošto je sa Gilgamešom ubio Humbabu i nebeskog bika, bogovi ga kažnjavaju sporom i bolnom smrću.

Utnapištim - kralj i sveštenik u Šurapaku. Na nagovor boga gradi veliki brod i spašava sebe, svoju porodicu i po jedan primjerak svih živih bića od velike poplave, koja je zamalo uništila sav život na svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj ženi dali vječni život.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Gilgameš

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Gilgamesh,_Epic_of
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: