Epistaza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Gen za potpunu ćelavost je epistatski za alele za plavu ili crvenu kosu.
Fenotip ćelavosti (bald) potiskuje ispoljavanje gena za boju kose pa tako ukupni efekt nije adicijski.

Epistaza je oblik interakcije nealelnih gena, odnosno njihovihalela. Epistaza znači da je proizvoj jednog od alel nekog drugog od uključenih gena zasjenjen u fenotipu. Ime epistaza, ovom obliku interakcije nealelnih gena je dao William Bateson, 1909. U principu, epistaza može djelovati kao da jedan gen proizvodi supstancu koju koriste drugi geni. Supstanca može izostati kao proizvod jedanogh genase ili drugi gen ne može se izraziti.[1][2][3][4][5][6][7]


Postoje slijedeći oblici epistaze:

  • dominantna epistaza,
  • resivna epistaza,
  • uzajamno dominantna (kodominantna) epistaza,
  • uzajamno recesivno (korecesivna) epistaza, i
  • miješana epistaza

Dominantna epistaza[uredi | uredi izvor]

Klas zobi sa žućkastim braktejama

U dominantnoj epistazi, među epistatski genima je prisutan najmanje jedan dominantni alel. Primjer dominantne epistaze je boja brakteja zobi, koja se temelji na dva gena, za crni (Z) i žut (G) gen za ovo svojstvo. Postoje zob sorta s crnim, žutim i bjeličastim braktejama. Ljuske su crne boje kada je prisutan dominantni alel (Z). Ako je alel za crnu boju recesivan, a i žuti alel dominantan, ljuske su žute, a ako su prisutna oba recesivna alela ljuske su blijede (bijele).

Genotip Fenotip
ZZGG, ZZGg, ZZgg, ZzGG, ZzGg, Zzgg Crne
zzGG, zzGg Žute
zzgg Bijele

Recesivna epistaza[uredi | uredi izvor]

U recesivnoj epistazimoraju biti prisutna dva recesivna alela epistatskih gena. Primjer recesivne epistaze je boja dlaka u miševa, koja se temelji na aktivnosti dva gena. Miševi mogu sivi ili crno- albino. Dlaka je albino i od produkta gena (K) kada su prisutna oba recesivna alela. U ukrštanju miševa, boja dlake je u sljedećem omjeru: 9/16 sive boje, 3/16 crne i 4/16 albino.

Genotip Fenotip
GGKK, GGKk, GgKK, GgKk Šareni
ggKK, ggKk Crni
ggkk, GGkk, Ggkk Albino

Uzajamna dominantna epistaza[uredi | uredi izvor]

U uzajamnoj dominantnoj epistazi potrebno je da bar jedan od dva uključena gena bude u verziji dominantnog alela. Primjer je boja lista duhanu, u koju su uključena dva gena.

Genotip Fenotip

G1G1G2G2, G1G1G2g2, G1G1g2g2, G1g1G2G2, G1g1G2g2, G1g1g2g2, g1g1G2G2, g1g1G2g2

Zeleni
g1g1g2g2 Žuti

Uzajamna recesivna epistaza[uredi | uredi izvor]

Za recipročnu recesivnu epistazu treba da jed prisutna bar jedan par recesivnih alela, odnosno recesivni homozigot bar na jednom od dva genska lokusa. Primjer je boja cvijeta dvije sorte leptirnjače Lathyrus.

Genotip Fenotip
AABB, AABb, AaBB, AaBb Lubičasti
AAbb, Aabb, aaBb, aaBB, aabb Bijeli

Mješovita epistaza[uredi | uredi izvor]

Miješana ppistaza je kombinacija dominantne i recesivne epistaze. Primjer miješane epistaze je boja kokošjeg perja.

Genotip Fenotip
AABB, AABb, AAbb, AaBB, AaBb, Aabb, aabb Bijelo
aaBB, aaBb Smeđe

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 
  2. ^ Kapur Pojskić L., ur. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3. 
  3. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R. (1986). Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 86-01-00723-6. 
  4. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4. 
  5. ^ Hadžiselimović R. (2005). Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6. 
  6. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  7. ^ Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-581-0. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]