Hadžišabanovića kuća

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Hadžišabanovića kuća u Sarajevu, nalazi se u starom dijelu grada, u Sarajevu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 04. do 10. novembra 2008. godine, donijela je odluku da se kuća, proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo. Nacionalni spomenik čine objekat Hadžišabanovića kuće sa pokretnom imovinom, muška i ženska avlija, bivša momačka kuća, pomoćni objekat, bašča i avlijski zidovi

Historija[uredi | uredi izvor]

Očaktanova ulica razvila se u osmanskom periodu kao sokak, a ime je dobila po sarajavskoj porodici Očaktana koji su u njoj imali kuću. Porodica Očaktani u Sarajevu se pominje u prvoj polovini XVIII vijeka. Bili su trgovci i lihvari – davali su novac na posudbu uz kamate. Porodičnu kuću Očaktana, izgrađenu u drugoj polovini XVIII vijeka, nasljeđuju Penjave. Kuća je putem miraza dospjela u vlasništvo Hadžišabanovića koji su se u kuću u Očaktanovoj ulici preselili nešto prije 1850. godine.

Porodica Hadžišabanović krajem XIX ili početkom XX vijeka mijenja svoju djelatnost. U tom periodu dolazi do napuštanja trgovine bakrom, kalajom i kazandžijskim proizvodima, te se aktivnije posvećuju drvnoj industriji, odnosno pilani osnovanoj na Palama prije 1737. godine. Njihovo preduzeće nosi naziv „Pilane Braće Hadžišabanovića“. Asim Hadžišabanović 1924. godine ima na Palama (Koran) jednu parnu i dvije vodene pilane. Vodene pilane radile su sa jednim venecijanskim gaterom, dok je parna radila sa dva gatera. Pored ovih pilana na Palama, Hadžišabanovići su imali dvije pilane u Fojnici, čiji vlasnici bili su do završetka Drugog svjetskog rata.

U periodu 2002 - 2005 godine , na kući izvršena je zamjena kompletnog krovnog pokrivača od eternita, sanacija daščane oplate krova, postavljena hidroizolacija („biverplast“), sanacija opšiva krova, oluka, ogradnog i avlijskog zida.

U prostorima Hadžišabanovića kuće snimano je nekoliko igranih filmova jugoslovenske kinematografije (Miris dunja).

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

S obzirom na pronađene historijske podatke, može se zaključiti da je sadašnji arhitektonski izgled, rezultat prepravki napravljenih nakon 1900. godine (ženski dio u potpunosti srušen), i 1931 (nakon požara), kao i društveno socijalnih promjena koje je donio period poslije Drugog svjetskog rata. Danas se sastoji od nekoliko cjelina.[1]

Muška avlija[uredi | uredi izvor]

Od ulice odvojena je zidom od ćerpiča, visine 4,30 m i debljine 60 cm. i drvenim hatulama postavljenim, u visinskom smislu, na svakih 60-80 cm. Avlija je kaldrmisana, a njena ukupna površina iznosi cca 107 m2. U južnom dijelu avlije, prislonjena uz ogradni zid (koji dijeli mušku od ženske avlije), nalazi se česma koja ima kameno korito. Prvi sprat kuće u potpunosti prekriva dio avlije, a drvene podvlake stropova se oslanjaju na četiri drvena stupa.

Ženska avlija[uredi | uredi izvor]

Odvojena je od muške avlije zidom u kojem je postavljen dolaf u funkciji mabejne, unutar kojeg su se nalazile zaokretne police, kroz koji se iz ženske u mušku avliju dostavljala hrana i preuzimalo posuđe nakon završetka objeda. Djelimično je kaldrmisana, a ima i površine bez kaldrme, tzv. ćićekluke u kojima su zasađen šimširi, ukrasno grmlje i cvijeće.

Kuća[uredi | uredi izvor]

U konceptualnom smislu, kuća ima asimetričnu dispoziciju, a u funkcionalnom podijeljena je, po vertikali, u selamluk (dio za prijem gostiju) i haremluk (privatni dio za članove porodice) .

U selamluku su sljedeći sadržaji: trijem u prizemlju, iz kojeg vodi drveno trokrako stepenište na sprat; - na spratnoj etaži: - muška divanhana, muška kamerija, muški čardak, kahveodžak i ćenifa (nužnik). Čardak je sa musanderom, koja se sastoji iz banjice, peći, dušekluka (prostora za posteljinu) i dolafa (ormara).

Prostorije haremluka se dijele na:

  • Reprezentativne: papučluk, hajat, halvatić i veliki halvat u prizemlju te ženski čardačić, ženska kamerija, ženska divanhana i ženski čardak sa musanderom.
  • Ekonomske: mutvak, hudžera (mala prostorija koja je obično služila za čuvanje mesa), kupatilo hodnik u prizemlju, te kahveodžak, hudžera i stepenište.[2]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dušan Grabrijan, Juraj Neidhardt -Arhitektura Bosne i put u suvremeno - Državna založba Slovenije,1957. - 503 str.
  • Ahmet Hadrović - Gradska kuća orijentalnog tipa u Bosni i Hercegovini –Sarajevo, Biblioteka Bosanskohercegovački korijeni ; knj. 1). 1993
  • Todor Kruševac - Sarajevo pod austrougarskom upravom. Muzej grada sarajeva, Sarajevo, 1960
  • Midhat Šamić - Ekonomski život Bosne i Sarajeva početkom 19. vijeka. Godišnjak društva istoričara BIH, Sarajevo 1961
  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
  • Nedžad Kurto -Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Hadžišabanovića kuća". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)[mrtav link]
  2. ^ "Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]