Hans-Jürgen von Arnim

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hans-Jürgen von Arnim
Rođenje4. april 1889.
Ernsdorf, Pruska
Smrt1. septembar 1962.
Bad Wildungen
NacionalnostNijemac
Služba1907-1943.
Čingeneral-pukovnik
RatoviPrvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitkeBitka za Brdo 609
Bitka za Tihvin
Vjazmanska operacija
VojskaNjemačka armija
(Njemačko Carstvo Njemačko carstvo /do 1918/
Njemačka Vajmarska republika /do 1933/
Nacistička Njemačka Treći rajh)
Von Arnim (desno) dočekuje generala Gustava von Vaersta; PK "Afrika"
Von Arnim (lijevo) i general oklopnih trupa Hans Cramer (sredina) u britanskom zarobljeništvu u kampu Trent Park 1943.

Hans-Jürgen Bernhard Theodor von Arnim bio je njemački general-pukovnik (njem. Generaloberst) koji je služio tokom Drugog svjetskog rata. Dobitnik je Vitezovog križa Željeznog križa (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes), odlikovanja koje se dodjeljuje za izuzetnu hrabrost na bojnom polju ili za uspješno vojno vodstvo.

Von Arnimov automobil u reduti u Eastbourneu

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Ernsdorfu, u tadašnjoj pruskoj provinciji Šleskoj (današnji Dzierżoniów u Poljskoj) od oca Hansa (1861-1931), koji je bio general u pruskoj vojsci, i majke Marthe Honrichs (1865-1953).

Vojna karijera[uredi | uredi izvor]

Vojsci se priključio 1907. Tokom Prvog svjetskog rata učestvovao je u akcijama i na Istočnom i na Zapadnom frontu. Nakon rata ostao je u Reichswehru, u kojem je napredovao do komandanta elitne 68. pješadijske regimente u Berlinu. Po usponu nacističke Njemačke Von Arnim je 1938. dobio čin general-majora.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Zapovijedao je 52. pješadijskom divizijom i u bici za Poljsku i u bici za Francusku. U oktobru 1940. postavljen je za komandanta 17. oklopne divizije. Po izbijanju rata sa SSSR-om promoviran je u general-poručnika pod komandom Heinza Guderiana i bio teže ranjen nekoliko dana nakon početka kampanje.

1. oktobra 1941. promoviran je u generala oklopnih trupa i postavljen na čelo XXXIX oklopnoga korpusa, gdje je ostao do novembra 1942. kad je premješten na poziciju komandanta 5. oklopne armije u sjevernoj Africi, a nadređeni mu je bio Erwin Rommel. Kad je Hitler odbio dozvoliti Rommelu da se vrati u Tunis, Von Arnim je promoviran u "punog" generala 4. decembra 1942. te imenovan za vrhovnoga komandanta Oklopne armije Afrika i de facto zapovjednika Afričkoga korpusa od 9. marta 1943. do 12. maja iste godine kad ga je zarobila 4. indijska pješadijska divizija.[1] Nakon zarobljavanja Von Arnim je, navodno, očekivao da će se susresti sa sebi ravnim po činu i tražio je da vidi Eisenhowera. Američki general odgovorio je svojim pomoćnicima da izvuku iz njega što je moguće više informacija, ali lični sastanak nije dolazio u obzir. Eisenhower se nije susreo ni s jednim njemačkim oficirom do konačne predaje.[2] Umjesto toga Von Arnim je doveden pred vrhovnog zapovjednika britanske 1. armije, generala Kennetha Andersona.

Von Arnim je ostatak rata proveo kao britanski ratni zarobljenik. S još 24 njemačka oficira interniran je u Camp Clinton (Mississippi)[3]. Pušten je 1. jula 1947. Vratio se u Njemačku, gdje su imanja koja je imao prije rata oduzele i podijelile sovjetske okupacijske vlasti kao dio procesa agrarne reforme.[4] Umro je u Bad Wildungenu (Hessen).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Citati[uredi | uredi izvor]

  1. ^ I Was There! - How Von Arnim Surrendered at Last Arhivirano 6. 1. 2009. na Wayback Machine, The War Illustrated, 11. juni 1943.
  2. ^ ALLIES, John S. D. Eisenhower.
  3. ^ German Prisoner of War Camp, Clinton, MS
  4. ^ Giles MacDonogh, After the Reich, John Murray, 2007, str. 410
  5. ^ Patzwall i Scherzer 2001, str. 17.
  6. ^ Fellgiebel 2000, p. 117.
  7. ^ Scherzer 2007, str. 194.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Alman, Karl (1998), Ritterkreuzträger des Afrikakorps (na njemačkom), "VPM Verlagsunion Pabel Moewig", Rastatt. ISBN 3-8118-1457-5.
  • Fellgiebel, Walther-Peer (2000), Die Träger des Ritterkreuzes des Eisernen Kreuzes 1939-1945 (na njemačkom), Podzun-Pallas; ISBN 3-7909-0284-5.
  • Patzwall, Klaus D. i Scherzer, Veit (2001), Das Deutsche Kreuz 1941-1945 Geschichte und Inhaber Band II, Verlag Klaus D. Patzwall, Norderstedt; ISBN 3-931533-45-X.
  • Scherzer, Veit (2007), Ritterkreuzträger 1939–1945 Die Inhaber des Ritterkreuzes des Eisernen Kreuzes 1939 von Heer, Luftwaffe, Kriegsmarine, Waffen-SS, Volkssturm sowie mit Deutschland verbündeter Streitkräfte nach den Unterlagen des Bundesarchives (na njemačkom), Scherzers Miltaer-Verlag, Jena; ISBN 978-3-938845-17-2.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]