Iftar
Iftar (arapski: إفطار doslovno doručak) jest večernji obrok tokom islamskog mjeseca ramazana, odnosno objed koji se uzima u prvi sumrak, neposredno nakon zalaska sunca. Iftarom se završava dan posta, a najčešće se obavlja prije obavljanja večernje molitve akšam-namaza.
UNESCO je 2023. dodao iftar na svoju listu nematerijalne kulturne baštine.[1][2]
Porodice i zajednice se često okupljaju kako bi dijelile hranu i molitvu. U mnogim muslimanskim zajednicama, džamije ili organizacije organizuju velike zajedničke iftare.[3]
Opis
[uredi | uredi izvor]
Iftar je jedan od značajnijih karakteristika mjeseca ramazana i često se obavlja u sklopu zajednice, gdje se okuplja veći broj osoba kako bi zajedno okončali dan posta. Iftar se započinje odmah nakon nastupanja vremena akšama, odnosno nakon zalaska sunca ispod horizonta. Tradicionalno, ali ne i obavezno, iftar se započinje jedenjem tri ploda datule, jer se to smatra za sunnet, tj. da je tako radio Božiji Poslanik Muhammed. Opšte pravilo iftara jeste umjerenost na početku, kako bi organizam polako primio hranu i piće. Pored hurme popije se čaša vode, limunade ili nekog drugog napitka. Mnogi muslimani smatraju da je izuzetno pobožno i dobro djelo nahraniti siromašne i ponuditi im iftar, što se također smatra za sunnet.
U Bosni i Hercegovini tradicionalno se iftar provodi u porodičnom okruženju, nekada i uz prisustvo gostiju, tako da su na iftarima česta druženja šire rodbine ili prijatelja. U novije vrijeme (prve decenije XXI vijeka), mnogi iftare izvan svog doma, u restoranima i drugim mjestima na kojima se služi hrana. Osim toga sve češća je pojava zajedničkih iftara šire zajednice (u džamijama, velikim dvoranama, na otvorenom i sl.). Ovakvi događaji često imaju sponzorski izvor finansiranja i besplatni su za goste postače. Iftari van kuće i zajednički iftari, nisu bili uobičajeni u tradiciji naše zemlje, međutim ove pojave postoje i u drugim zemljama svijeta, čak i u onima u kojima muslimansko stanovništvo nije većinsko.
Prilikom mrsenja, tj. samog početka iftara, muslimani uče sljedeću molitvu:[4]
Allahume inni leke sumtu we bike amentu we alejke tewekkeltu we bi riskike eftartu - O Allahu, postio sam u Tvoje ime, vjerujem u Tebe, oslanjam se na Tebe i mrsim se Tvojom hranom
Historija
[uredi | uredi izvor]Historija iftara je potvrđeno duboko ukorijenjena u islamskoj tradiciji. Korijeni sežu do života poslanika Muhammeda u 7. stoljeću, kada je prekidao post hranom i vodom, uspostavljajući tradiciju koju muslimani širom svijeta slijede.[5] Zajednički aspekt iftara, gdje se obroci dijele među ljudima, pomaže u osiguravanju solidarnosti i veza zajednice.[6]
Iftar se razvio u bogatu socio-kulturnu tradiciju, što je bilo posebno očigledno tokom islamskog zlatnog doba kada su bogati pojedinci priređivali raskošne obroke kako bi podstakli dobročinstvo i jedinstvo među muslimanima.[6] Vremenom se ova praksa proširila u zemljama s muslimanskom većinom. Primjer toga je tradicija priređivanja iftara u svetištu Imama Reze u Iranu koja traje već 332 godine, ističući duboke kulturne korijene iftara.[7] Prepoznajući njegov značaj, UNESCO je 2023. iftar proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom, slaveći njegovu ulogu u njegovanju porodičnih veza, promociji dobročinstva i očuvanju kulturne baštine.[8][9]
Do danas se iftar razlikuje od regije do regije i zemlje, ali i dalje ima dubok duhovni i zajednički značaj. Prekid posta tradicionalno počinje hurmama i vodom, ali jela koja se poslužuju su pod utjecajem lokalnih kultura. U Južnoj Aziji su popularne pržene grickalice; na Bliskom istoku veliki zajednički stolovi predstavljaju velikodušnost; a u hladnijim klimama poput Turske, preferiraju se obilne supe. Uprkos preprekama poput siromaštva ili sukoba na nekim mjestima, iftar ostaje snažan simbol zahvalnosti, razmišljanja i povezanosti za muslimane širom svijeta.
Tradicionalna jela
[uredi | uredi izvor]Za iftar je moguće poslužiti svaku hranu koja je dozvoljena u skladu sa vjerskim propisimaa (halal). Ipak, ističu se tradicionalna jela, uključujući tradicionalne deserte, koja se poslužuju češće tokom Ramazana nego u drugim prilikama. Izbor jela varira, zavisno od države ili grada. Karakteristična jela koja se tokom iftara iznose na trpezu u Bosni i Hercegovini su somun i topa.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Iftar/Eftari/Iftar/Iftor and its socio-cultural traditions". Intangible Cultural Heritage. UNESCO. 2023. Pristupljeno 28 March 2025.
- ↑ "UNESCO adds Iftar to its Intangible Cultural Heritage list". United News of Bangladesh. 7 December 2023.
- ↑ "Celebrating Ramadan | Britannica". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 12. 9. 2025. Pristupljeno 2026-02-22.
- ↑ http://www.tauheed-sunnat.com/sunnat/content/06-iftar%5B%5D
- ↑ "What is iftar? | Good Food". www.bbcgoodfood.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-03-18.
- 1 2 "Ramadan's communal iftars: the age-old tradition waning at home but finding new life in the West". www.goethe.de (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-03-18.
- ↑ "Iftar at Imam Reza shrine: a 332-year tradition". Tehran Times (jezik: engleski). 2022-04-23. Pristupljeno 2025-03-18.
- ↑ "UNESCO - Iftar/Eftari/Iftar/Iftor and its socio-cultural traditions". ich.unesco.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-03-18.
- ↑ "UNESCO - Decision of the Intergovernmental Committee: 18.COM 8.B.19". ich.unesco.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-03-18.
