Akšam-namaz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Akšam-namaz ili večernji namaz[1] (arapski: مغرب; salatul-magrib) četvrti je od pet propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju. Nakon sabah-namaza najkraći je dnevni namaz s ukupno pet rekata (tri farza i 2 sunneta) i jedini dnevni namaz gdje farz prethodi sunnet rekatima. S nastupom akšamskog vremena završava se post kod muslimana.

Vrijeme akšam-namaza[uredi | uredi izvor]

Vrijeme akšam-namaza različito se tumači u različitim islamskim pravcima. Tačnije, svi islamski učenjaci saglasni su u vremenu početka akšam-namaza i smatraju da je to vrijeme kada sunce potpuno nestane sa horizonta, ali se razilaze u vremenu kraja namaza.

Sunitski islam[uredi | uredi izvor]

  • Hanefijski mezheb - čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije - smatra da se vrijeme akšam-namaza završava kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama.
  • Malikijski i šafijski mezheb - smatraju da se vrijeme akšam-namaz završava čim se završi potrebno vrijeme da vjernik izvrši obredno pranje (abdest) i da klanja akšam-namaz.

Šiitski islam[uredi | uredi izvor]

Šiitski učenjaci smatraju da je vrijeme klanjanja akšam-namaza sve do ponoći i spajaju ga s jacija-namazom. To ne mora biti tačno u ponoć (00:00), nego je to vrijeme tačno na polovini između zalaska sunca i zore.

U vremenu kada sunce zalazi zabranjeno je klanjati. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazā).

Način obavljanja akšam-namaza[uredi | uredi izvor]

Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao poslanik Muhammed. Obavezni (farz) namaz je 3 rekata, no moguće je poslije toga klanjati 2 rekata dobrovoljnog (sunnet) namaza. Također je moguće klanjati i dva rekata prije tri farza, jer je Poslanik rekao da između ezana i ikameta uvijek ima vremena da se klanjaju makar 2 dobrovoljna rekata.

Prije početka[uredi | uredi izvor]

Prije početka namaza vjernik je dužan obaviti obredno pranje (abdest), zatim zanijetiti u srcu te se okrenuti prema kibli. Muškarci su dužni proučiti i ikamet.

Početak namaza[uredi | uredi izvor]

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi "Allahu ekber" ("Allah je najveći"). Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza, pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarca i žene nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva, uključujući i njih.

Rekati[uredi | uredi izvor]

Rekāt obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijām), pregibanje (rukū') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda), s kratkom pauzom.

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon tog, obavezno je reći: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)" (ar. trans. "Eūzu billāhi mineššejtānir-radžīm"), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: "U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog" (ar. trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm"), pa se uči prva sura iz Kur'ana - Fatiha i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da akšam-namaz ima tri rekata, to postoje tri stajanja. Na preostalom stajanju vjernik uči samo Bismillu i Fatihu.

Vjernik zatim uz izgovor tekbira vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćiriličnog slova G, oslanjajući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, tako čineći ruku'. S ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi "Čuje Allah onoga koji Ga hvali" (ar. trans. "Semiallāhu li men hamideh") i "Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala" (ar. trans. "Rabbenā we lekel-hamd").

Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed, sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju.

S učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekat. Sa završetkom prvog rekata ustaje se na drugi. Nakon završetka dva rekata dolazi sjedenje.

Sjedenje[uredi | uredi izvor]

Akšam-namaz ima dva sjedenja. Na prvom sjedenju vjernik uči Ettehijjātu, u kojem se izgovara šehadet, nakon čega ustaje uz tekbir na treći rekat, ujedno i posljednji u akšam-namazu. Na drugom sjedenju vjernik također uči Ettehijjatu, a zatim donosi salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova, čime završava drugo sjedenje.

Kraj namaza[uredi | uredi izvor]

Svaki namaz završava se predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu, pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori to isto.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kako se klanja pet dnevnih namaza". dzemat-oberhausen.de/?p=202#2-Podne-namaz-podnevni-namaz. Arhivirano s originala, 13. 8. 2020. Pristupljeno 20. 5. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]