Idi na sadržaj

Teravih-namaz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Teravih-namaz

Teravih-namaz je namaz koji se klanja tokom mjeseca Ramazana. On je sunnet (sunneti-muekkede), a sastoji se od 20 rekata (po hanefijskom, hanbelijskom i šafijskom mezhebu) ili 36 (po malikijskom).[1]

Može se klanjati na 2 načina:

  1. po 2 rekata, tj da se na svaka 2 rekata predaje selam, a klanjat će se kao na način sabahskog sunneta
  2. po 4 rekata, tj. da se na svaka 4 rekata predaje selam, a klanjat ćemo ga na isti način kao i ikindijski ili jacijski sunnet; ovaj način je prihvaćeniji kod muslimana u Evropi.

Poslije svaka 2 ili 4 rekata (zavisi kako klanjamo) lijepo je predahnuti, onoliko vremena koliko je dovoljno za klanjanje 4 rekata. To vrijeme provest ćemo u zikru (spominjanju i veličanju Allaha u sebi). Zato se ovaj namaz i zove teravih-namaz (tj. namaz s odmorima).

Kod nas je običaj da se poslije svakog selama prouči po 1 salavat ili sura Ihlas.

Teravih-namaz klanja se samo uz ramazan, između posljednjeg jacijskog sunneta i vitr-namaza. Kad se završi teravih-namaz, klanja se vitr-namaz, i to u džematu (zajednici).[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Broj rekata teravije-namaza" Arhivirano 11. 3. 2016. na Wayback Machine, časopis El-Asr.
  2. ^ To je praksa u ramazanu, a mimo ovog mjeseca vitr-namaz klanja se pojedinačno.