Jacija-namaz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Jacija-namaz ili salatul-'išā (arapski: عشاء) peti je od 5 propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju.

Vrijeme jacija-namaza[uredi | uredi izvor]

Vrijeme jacija-namaza različito se tumači u različitim islamskim pravcima. Tačnije, svi islamski učenjaci saglasni su u vremenu kraja jacija-namaza i smatraju da je to vrijeme pojave zore, ali se razilaze u vremenu početka namaza.

Sunitski islam[uredi | uredi izvor]

  • Hanefijski mezheb – čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije – smatra da vrijeme jacija-namaza počinje kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama.
  • Malikijski i šafijski mezheb – smatraju da vrijeme jacija-namaza počinje kada potpuno nestane sunčevog crvenila.

Šiitski islam[uredi | uredi izvor]

Šiitski učenjaci smatraju da jacija-namaz može početi odmah nakon završetka akšam-namaza.

U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazā).

Način obavljanja jacija-namaza[uredi | uredi izvor]

Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao poslanik Muhammed. Obavezni (farz) namaz je 4 rekata, no moguće je prije toga klanjati 4 rekata prije, kao i 2 rekata dobrovoljnog (sunnet) namaza poslije.

Prije početka[uredi | uredi izvor]

Prije početka namaza vjernik je dužan obaviti obredno pranje (abdest), zatim zanijetiti u srcu te se okrenuti prema kibli. Muškarci su dužni proučiti i ikamet.

Početak namaza[uredi | uredi izvor]

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi "Allahu ekber" ("Allah je najveći"). Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza, pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarca i žene nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva, uključujući i iste.

Rekati[uredi | uredi izvor]

Rekat obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijam), pregibanje (rukū‍ '​) i dva puta spuštanje na tlo (sedžda), s kratkom pauzom.

Stajanje

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Prije prvog rekata farz (obaveznog dijela) namaza, vjernik može prvo proučiti neku dovu.[nedostaje referenca] Kao prvi element prvog rekata bosanskohercegovački muslimani u sebi uče riječi prenošenja Subhaneke. Nakon toga obavezno je učiti: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)" (ar. trans. "Eūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm"), ali samo na prvom rekatu – drugi element. Dalje se uči: "U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog" (ar. trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm") – treći element, pa se uči prva sura iz Kur'ana Fatiha – četvrti element, i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom – peti element prvog stajanja farza. Na drugom stajanju se uči Bismilla, Fatiha i sura – tri elementa, redom, drugog stajanja. /Na prvom sjedenju se uči Ettehijjātu./ S obzirom da jacija-namaz ima 4 rekata obaveznog dijela namaza (farz), to postoje 4 stajanja (kijama). Na druga dva stajanja vjernik uči samo po Bismillu i Fatihu – ovo su dva elementa za treće i za četvrto stajanje. /Na drugom sjedenju se uči Ettehijjātu, salavati i dova./

Pregibanje

Vjernik, uz izgovor tekbira, vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćiriličnog slova ge (Г), oslanjajući se rukama o koljena; čineći ruku' – pregibanje tada izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca (subhane rabijel azim, jednom se uči na pojedinom pregibanju). S ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj učeći riječi "Čuje Allah onoga koji Ga hvali" (ar. trans. "Semiallāhu li men hamideh") i pri zauzimanju stojećeg položaja uči "Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala" (ar. trans. "Rabbenā {we} lekel-hamd").

Sedžda

Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed, sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge.[nedostaje referenca] U stvarnosti je pri sedždi, ukupno, 88 dodirnih tačaka (38 noge: po 19 prednjih dijelova dva stopala [na pojedinom stopalu: 3 palac, po 4 ostala četiri prsta]; 4 oko koljena: po 1 svake cjevanice/tibije, po 1 svake čašice/patele; 42 ruke: po 21 svaka dva dlana; 4 glava: 3 čelo, 1 nos). To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečući dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde uče različite dove osim prethodnog izgovaranja riječi kojima vjernik slavi svoga Tvorca na sedždi (subhane rabijel eala, tri puta se uči na pojedinoj sedždi). U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju (različito od sjedenja poslije dvorekatnog dijela namaza).

S učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekat. Završetkom prvog rekata ustaje se na drugi. Nakon završetka svaka dva rekata dolazi sjedenje poslije dvorekatnog dijela namaza.

Sjedenja[uredi | uredi izvor]

Jacija-namaz ima dva sjedenja.

Na prvom sjedenju, poslije Fatihe proučene na drugom rekatu, vjernik uči Ettehijjātu (u kojem se izgovara šehadet) – prvi i jedini element prvog sjedenja farza; nakon toga ustaje uz tekbir na treći rekat. Na drugom sjedenju vjernik također uči Ettehijjātu – prvi element, zatim donosi salavat na poslanika Muhammeda – drugi element i onda uči neku od namaskih dova (ako ne zna, neku od standardnih dova kao što je npr. dova za roditelje) – treći element drugog sjedenja farza. Tada završava drugo sjedenje.

Kraj namaza[uredi | uredi izvor]

Svaki namaz završava se predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu, pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh{i}", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori iste riječi. Pogled je pravca paralelnog sa safom i usmjeren nešto bliže mihrabu (blago ispred sebe).

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]