Njemački kancelar

Savezni kancelar Savezne Republike Njemačke
Grb vlade
Trenutno Friedrich Merz od 6. maja 2025.
Izvršna grana vlade Kabinet Njemačke
Status	Šef vlade
Sjedište	Savezni ured, Berlin (primarno) Palais Schaumburg, Bonn (sekundarno)
Predlagač	Predsjednik Njemačke
Imenuje ga	Izabrao: Bundestag Imenovao: predsjednik Njemačke Prisegao: predsjednik Bundestaga
Mandat	Odgovara zakonodavnom periodu Bundestaga, može se obnoviti
Osnivanje	Trenutna uspostava: 24. maj 1949.
Prvi nosilac	Otto von Bismarck (Kancelar Njemačkog carstva)
Plata	255.150 € godišnje
Veb-sajt	bundeskanzlerin.de

Njemački kancelar, službeno savezni kancelar Savezne Republike Njemačke (njemački: Bundeskanzler(in) der Bundesrepublik Deutschland), šef je vlade Njemačke, kao i vrhovni zapovjednik njemačkih oružanih snaga tokom rata. Kancelara bira Bundestag (donji dom Saveznog parlamenta) na prijedlog saveznog predsjednika i bez rasprave (član 63. njemačkog ustava).

Trenutni kancelar je Friedrich Merz, koji je izabran 6. maja 2025.

Uloga

Njemački ustav iz 1949, Osnovni zakon (Grundgesetz), daje kancelaru široke ovlasti za pokretanje vladine politike. Iako se funkcija kancelara često smatra najmoćnijom u njemačkom političkom sistemu i kao takva se smatra u njemačkoj javnosti, to je tek treća najviša funkcija, nakon šefa države, predsjednika Njemačke i predsjednika Bundestaga, položaj sličan predsjedniku saveznog parlamenta.

Kancelarski autoritet proizlazi iz odredbi Osnovnog zakona i u praksi iz njihovog statusa lidera stranke (ili koalicije stranaka) koji imaju većinu mjesta u Bundestagu (saveznom parlamentu). S izuzetkom Helmuta Schmidta i Olafa Scholza, kancelar je također bio predsjednik njihove sopstvene stranke. To je bio slučaj s kancelarom Gerhardom Schröderom od 1999. godine sve dok nije podnio ostavku na mjesto predsjednika SPD-a 2004. godine.

Prvi kancelar Konrad Adenauer postavio je mnoge presedane koji se nastavljaju i danas i uspostavio kancelariju kao jasan fokus moći u Njemačkoj. Prema odredbama Osnovnog zakona koje su mu dale ovlasti da postavlja smjernice za sva polja politike, Adenauer je skoro sve važne odluke pripisivao sebi. Često je svoje ministre tretirao kao samo produžetke svog autoriteta, a ne kao kolege. Dok su njegovi nasljednici imali tendenciju da budu manje dominantni, kancelar je stekao dovoljno ovlaštenja po službenoj dužnosti (pored njegovih/njenih ustavnih ovlaštenja) da Njemačku stručnjaci za ustavno pravo često opisuju kao "kancelarsku demokratiju".

Sastav federalnog kabineta određuje kancelar. Predsjednik formalno imenuje i razrješava ministre u kabinetu, na preporuku kancelara; nije potrebno odobrenje parlamenta. Prema Osnovnom zakonu, kancelar može odrediti broj ministara u kabinetu i diktira njihove konkretne dužnosti. Kancelar Ludwig Erhard sredinom 1960-ih imao je najveći kabinet sa 22 ministra. Helmut Kohl predsjedavao je sa 17 ministara na početku svog četvrtog mandata 1994; kabinet iz 2002, drugi kancelara Gerharda Schrödera, imao je 13 ministara, a prvi kabinet Angele Merkel imao je 15 ministara.

Također pogledajte

• Spisak njemačkih kancelara

Vanjski linkovi

• bundeskanzler.de (de) (en)